Laprdarij

Od onih sam koji ne gledaju utakmice, ali rado zaigraju nešto... tako je i što se glazbe tiče, i pogotovo filmova koje uglavnom ne volim gledati, više volim sama nešto izvoditi nego biti u publici. Moj život mi je ionako daleko najbolji i najzanimljiviji film.

A ako već jesam u publici, volim imati puni kontakt sa zbivanjem, volim osjetiti što se zbiva. I ne volim da mi neka kritika unaprijed, ili nečije mišljenje pokvari doživljaj jer je to samo moj doživljaj. Povijest je pokazala da je to dobar pristup.

Kao mlada učila sam solo pjevanje, i volim poslušati opere. Prije sam se družila s nekima iz HNK, i bilo je to prilično zanimljivo osim kad su se prepucavali međusobno, a toga valjda nigdje ne fali. Jedan među njima glasio je kao autoritet u znanju o operama, pjevačima, i o svemu na tu temu. Njega se slušalo i njegovu kritiku. Malo mi je bilo sumnjivo što su njemu najbolji pjevači bili upravo i oni najrazvikaniji, ali pustila sam neka vrijeme pokaže.

Jednom smo zajedno išli poslušati operu u kojoj je glavnu rolu imala naša zajednička prijateljica. Bila sam trudna, sjećam se. Glavna rola je bila odrađena korektno, no pažljivo sam poslušala i ostale pjevače, one sporedne, zanimalo me kakve je kvalitete i ostatak ekipe. I jedan muški glas i zvedba su me raspametili. Naježila sam se! Tip je prodirao do kostiju, kakav glas, kakva tehnika, a tek emocija.. A neka sporedna rola, jedva sam ga našla na programu.

I tak ja sva sretna priopćim to svojem prijatelju - autoritetu, a on me bijelo gleda. Tko, on? Bez veze, pa on ti je nitko i ništa, nikad od njega pjevač... Gledam i ne mogu vjerovati. Pokušala sam mu još jednom reći, ali ne prolazi. On niti čut.

Prošla hrpa godina, i gledam ja sastav ekipe u HNK, i vidim da je taj moj favorit među glavnima. Poznat je i šire :) E, baš mi je drago, pa ta kvaliteta se nije mogla ne primijetiti, a pogotovo ne negirati.

Eto, zato se ne povodim za kritikom, niti tuđim mišljenjima. Ili nešto osjetim, ili ne osjetim. Jadni su mi oni koji se ne usude beknuti jer nisu sigurni 'što o tome autoriteti misle', pa da ne ispadnu papci.. Ili kao papige ponavljaju tuđa mišljenja bez uključivanja mozga...

E, Koko, koliko je tu tema i podtemica... Jedno su dojmovi i (ne)sviđanja, a drugo su utemeljena mišljenja o (ne)kvaliteti, za ovo drugo, osim srca, treba imati i ponešto znanja. Ti si očito imala o solo pjevanju i znanja. Hoću reći, osim "autoriteta" za stav o nečemu postoje i autoriteti. A to ne možemo sami u svemu biti.

Npr. o Huljićevaoj tvornici prodaja svjedoči o masovnim osobnim pozitvnim dojmovima, mimo "autoriteta" i mimo autoriteta.

Upravo ta 'utemeljena mišljenja' su mi zanimljiva. Ok, o pjevanju znam, ali znao je i taj moj prijatelj. 'Utemeljeno mišljenje' je i funkcija vremena, tj. trenutno važećih autoriteta. A umjetnost je ionako osobni događaj i tako to i shvaćam, koliko god me netko uvjeravao što je vrijedno, a što nije.. Na kraju, s nečin rezoniramo, a s nečim ne.

Ma, da je dotični svoj sud iznosio na temelju kombinacije i doživljaja i znanja, vjerojatno bi mislio što i ti. Ponavljam, tvrdim da se na osnovi doživljaja može iznijeti dojam o osobnom sviđanju ili ne sviđanju, ali ne i o kvaliteti.

Ne kužim što želiš reći o Huljićevima

*nesviđanju

Upravo sam rekla! :-)

A kak ti Brajtica prepoznaješ kvalitetu? O definiciji kvalitete bi se isto moglo raspredati. Za mene je taj pojam nešto iznad zemaljskog, no ukratko i pojednostavljeno, za mene kvaliteta je kad se spoji nebo i zemlja, kad vrijeme prestaje postojati, kad u nama ožive neke druge dimenzije.. Viš kak smo različiti...

A što se tiče "utemeljenih mišljenja", postoji nažalost jedan drugi problem koji se rado hoće uplesti i pomutiti bistrinu misli, a to je osobna (ne)sklonost kritičara nekoj osobi, onako mimo struke.

Baš mi se ovo sviđa: kvaliteta je bezvremenost

... ili neopravdana naklonost prema nekima također ometa 'utemeljena mišljenja', slažeš li se?

Da, sad vidim da si i ti to već napisala :)

Brajtice, ti si za mene eto, recimo pa jedan nesubjektivni autoritet. Volim tvoje kometare na različitim blogovima ali pustimo to.
Mene smetaju autoriteti u današnjem vremenu koji jako subjektivno govore o nekim vrijednostima jer su oni postavljeni prema nekom autoru na ovaj ili onaj način. Da ne govorimo o potkupljenim autroitetima koji kod nas vladaju

Ma to je, Guanta, što je teško nekome vjerovati, jer je sve iz nekog interesa.. Kod nas uopće valjda nema govora o objektivnosti jer je sve potkupljeno i potkupljivo. A i na međunarodnoj sceni rijetko ispliva stvarna kvaliteta od prve.. Sve je to postao biznis u današnje vrijeme..

Evo npr., Koko, najjednostavnije čega sam se sjetila, postoje jasni kriteriji za prepoznavanje kvalitetne slikovnice, napisali su ih autoriteti za to područje, i ti kriteriji nemaju ama baš nikakve veze s popularnošću ili nakladom tih izdanja (popis se može naći i na netu, mislim na projektu "Čitajmo im od najranije dobi"). Moram ići, pozdrav svima! :-)

O tome se i radi, kvaliteta obično ispliva nakon određenenog vremena bez obzira što autoriteti rekli o njoj. Instinktivno sam se uvijek klonila autoriteta koji su se htjeli nametnuti. Guram po svome pa dokle stignem, ovo je ipak moj život pa dozvolite mi da sama prosuđujem što mi je lijepo, drago i što hoću a što ne. Posljedice ionako snosim sama.

Baš bum pročitala. Iako što se djece tiče, tu sam dosta skeptična. Mi odrasli im često namećemo nešto što možda uopće ne stoji u njihovom malom svijetu. Ako su u te kriterije uključena i mišljenja djece i njihov odabir, onda priznajem.

Guanta, Carice :))

Evo, Brajtice, pročitala sam nešto na internetu o tom projektu čitanja od najranije dobi. Ako sam otvorila pravi dokument. Neke dokumente mi nije dalo otvoriti, ne znam zakaj. Našla sam popis preporučenih slikovnica i tema koje obuhvaćaju. Nisam našla kriterije. Daklem, te slikovnice su terapijske slikovnice koliko vidim, tj. kao pomoć uz pravu terapiju jer obrađuju različite teme poput strahova, mokrenja u krevet, odvikavanja od pelena, mucanje i bla.. Zgodno je to, iako mi se čini da se u nekima baš naglašava ukalupljivanje djece, a premalo se njeguje njihova prava priroda i sklonosti.

Recimo - pelene. Oko tog odvikavanja postoje projekti, a ja sam svoju djecu pustila nek nose pelene dok im samima ne dojade. I negdje s 3 godine im je dojadilo. I svi sretni, nikad mi poslije nisu mokrili u krevet ili imali neke probleme na tu temu. Nekak mi se čini da u današnjem svijetu prejako kontroliramo tu jadnu sputanu djecu, i to da nama bude lakše, a malo ih se zapita kako je njima..