Iz života

...još polusnena, zatvorenih očiju, probudila me misao o onome što je u nama...o istini ili laži...o nikome, ponekad o nekom...na prvi pogled nebitnom, a opet toliko bitnom jer ne sluteći, dotakao je onaj dio duše koji skrivamo, od sebe samih, od drugih, ostavljajući trag...onome tko je došao od nekuda, da nestane ...netko je pisao ovdje...eto, baš danas, o kamenu i istini...razmišljam o trenutku kada biramo što reći...istinu ili laž...ne bježim od istine....jer poricanje je slabost, i svi smo ponekad slabi...no, prihvaćam toplinu kamena i mogu reči istinu, čuti je, teško prihvatiti....ponekad...jer srce nije kamen...mogu se nositi sa njome..nekad ću htjeti i bježati od nje, ali joj ne mogu pobjeći...rekla sam ono što teško izlazi iz mene...ne, nije mi žao i opet ću, ponovno i ponovno jer istina je jedini ispravan put...no, nebitno je sve...i moje misli i riječi...uvijek vidim dušu, ispod svega...to je ono što je bitno...meni, to je ono što ostaje...otvaram svoju lako...i to je moja mana...ili vrlina, drugi je taknu ili ne prihvate...da, znam, novi dan će svanuti, i dalje će ptice cvrkutati, i duge će biti, i sunce će sjati...nešto će nedostajati, nešto novo će doći...nasmijati, rastužiti, dotaknuti...a ja ću koračati kroz puteve života, grijući kamen istinom...htjeti pružiti onome tko je spreman prihvatiti ga...grijati ga....  Link

istina ti je samo jedna..a za vecinu relativan pojam..svatko ima svoju:)

...naravno...to se podrazumijeva...pisem opcenito...a krecem od sebe

opet si nekaj tužna...

tužni smo, jer je sutra ponedeljak:(

...nedostaje...toplina :(

uh...:(

i meni ovaj vikend ... fali, netko:((( ali dolazi idući i bit će bolje:D

...da...svaki vikend blize bozicu...bolje da ne razmisljam:(

uvijek taj Božić u ljudima digne neku sijetu. Čak i kada samo nadolazi.

...predivan blog od mede...potaknuo je i ovaj moj...kada tuga takne dusu ona se otvara jednostavno...

predivno si napisala.
:-)