Laprdarij

(nastavak od sinoć)

Moji klinci poželjeli imati mačku. Razglasila ja, i jedna prijateljica kaže da joj je mačka skotna. Rezervirali smo ženkicu, ako bude. I bila je. Okotila se 25.5.2007. Slavili smo i njezin rođendan svake godine. Nije to datum bez veze, na taj datum se štafeta nosila u Jugi!

Srećom mačke imaju 9 života jer je to ovoj našoj trebalo. Dvaput je podletjela pod auto, prvi put predamnom (brrr) i samo joj je njuška malo stradala. Drugi put je bila skotna već podosta, auto ju je lupio, pobacila je i ozlijedila zdjelicu. Mirovala je danima, i još je dugo šepala nakon toga. Dvaput se i otrovala. S time da je jedanput opet bila skotna, i pobacila je već velike mlade (opet predamnom!). Jedanput smo i metak zračnice vadili joj iz kože, srećom nije ušao duboko.

Tek je treću trudnoću uspjela iznijeti i okotila 3 mala mušketira. Kad su stasali, dvojicu smo dali, a jednog zadržali, ali smo ga odvojili od nje privremeno što ona nije mogla znati. Bila je pretužna. Tješila sam je (i ona mene), nas dvije smo bile same na moru. Jako je bila vezana uz mene, pratila me kao pas. Išle smo zajedno na plažu, ona bi ležala u hladu. Kad smo se vraćale autom prema ZG, u jednom je trenutku počela divljati, grepsti, mijaukati, trgala je kavez, i što sam mogla nego stati. To nije bilo uobičajeno za nju. Pustila sam ju nek protegne noge, a ona trk i bris u šumu. Zvala sam je, tražila, i tako 1 sat, da bih je vidjela u daljini kako se penje po obronku, a nisam mogla do nje. Nije se obazirala na moje zvanje. Zaključila sam - valjda tako mora biti. Bilo mi je jako žao i teško, ali nekako sam je pustila. Ona je morala otići, ne znam je li tražila svoje mlade ili je bilo nešto drugo, no nismo se više poslije vidjele. Bilo je to prije godinu i pol.

Da bih sinoć tu na blogu saznala kako ju je Biserna sretno spasila i udomila. Rekla sam to klincima i svi smo se rasplakali od sreće, bili smo vezani za nju, svašta smo prošli uz nju, ona je ipak naša prva mica maca... Sad imamo muškića 6 mjeseci starog, taj se (tek) jedanput otrovao i sve je sretno prošlo... Ima čini se bolju karmu, barem za sada :)

Eto, što je bolji film od samog života...

Dan mladosti , stafeta drugu Titi, a da je drug Jozo ziv mozda bi i kumova , imo bi 128 godina i zenija bi dolores Lambasu , Galeb bi bija ruglo medu jahtama

ako mačka ne bude imala jednu nogu, znaš s kim imaš posla

ili ako bude nasrtala na međede. preparirane.
nemoj mi lambašu, baš sam poslala na red carpet sms da mi omoguće vjenčanje sa stećkom. koju pm je dolores bolje od mene. samo bolje popravlja kišobrane

ne samo velim da je jozo ziv . a da je bolja od tebe , ma daj ti si najbolja i drzi se

Tebe bi trebalo pustiti u šumi punoj vukova i medvjeda.

Mislim da nam se bliži kraj, kako god okreneš. Ovakve stvari jedan normalan bog ne može podnijeti bez nekog potopa, potresa, najezde skakavaca ili slično.

koka, ti to ozbiljno ?! .. s tom pričom...
ne mogu vjerivati, onda nas stvarno ima 300 iljada na ovom sajtu..
mislim, vjerojatnost je u pitanju...

Petra da, ozbiljno i stvarno nemreš vjerovat kako se sve sretno završilo:-)

EEEE sada Cocho, reci ti meni , da li se tvoje prezime započne sa slovom B???

može bit da iznenađenje nije završilo:-)))

????????????????????' Suze...

Kada bi negdje isli, moj se macak derao, ko da ga na razanj nabijaju...ko ga sljivi, takav je i uvijek bi sretno dosao doma...

....macke se ne vracaju kad ih pozoves, narocito ne na nekom nepoznatom terenu...

...a kad je bio mali, moj Ayrton je bio na povodniku, neki remencici preko brsa i povodnik kad bi isli negdje...prvo je pizdio, onda se naviknuo...znao je sjediti satima ispod zbuna ispred kuce i gledati ticice i bio je sasvim zadovoljan...doduse, koji put bi se izvukao i posteno projurcao po okolnom drvecu, ali bi se uvijek vratio, jer je znao gdje mu je kuca....

e stvarno ljudi, ovo je neverovatna priča.....................................................................
...........