Laprdarij

Bili su to prvi dani iskričarenja. Svaka poruka koju sam dobila bila mi je posebna, baš meni namijenjena, osjećala sam se okružena ljudima i njihovim zanimanjem... za mene, naravno... kao da su mnogi samo mene čekali... Vjerovala sam ti porukama, pa se i zaljubila.. Bilo je to lijepo, najljepše razdoblje.. I sretna sam što je postojalo...

Da sam barem naišla na nekog tko je bio početnik kao i ja, možda smo i mogli nešto... Meni je sve bilo novo, i otvoreno sam ulazila u priče, bez fige u džepu..

Ali, bila sam samo jedna od... jedna u nizu, ili paraleli... uh, bolno saznanje.. bila sam jedna prolazna, koja je na trenutak uspjela malo ukrasti nešto za sebe, ali previše prosječna, previše slična drugima, preslaba da bi zadržala to svoje malo klimavo i prolazno mjesto u nečijem životu, ili daj blože srcu...

Dolazi Božić, Nova Godina, i razmišljam o treperenjima i tim ranim danima, i planovima s drhtanjem.. da, bilo je lijepo...

...da, bilo bi lijepo...

i ja svoj dolazak na Iskru pamtim po snijegu, po siječnju, po plavoj boji kojom sam "obojila" početnu stranicu. katkad, kada poželim vratiti taj osjećaj treperenja,ponovno izaberem plavu boju jer jedino još na to mogu "utjecati"...
sve ostalo, zameo je snijeg.

Da, ni tragovi u snijegu ne traju, koliko god duboki bili....

"Mislim da to sve neće dugo trajati:
još hitrije nego snijeg moje stope
zamest će se moj trag u svemu.
I nitko neće znati da sam i ja bio tu i prošao. "
rekao bi Krleža...

nikakav duboki snijeg , nikakve lavine ni vrijeme , ništa ne može izbrisati tragove, uspomene:-)
Evo i mi sada pišemo o "tragovima" u našim sjećanjima:-)))

Sjecanje to moje ima neku cudesnu draz,
ne znam zbog cega al‘ hocu da vjerujem u laz...

Dodju noci kad zaista naucis da vredis...
Nakon mnogo noci uvidis razliku izmedju drzanja za ruku i vezivanja za dusu...
I ...naucis da voleti ne znaci oslanjati se i da drustvo ne znaci sigurnost...
Shvatis da ...poljupci nisu ugovori i da pokloni ne znace i obecanja...
I...pocnes prihvatati svoje promasene sanse uzdignute glave i otvo...renih ociju,sa ljupkoscu odraslog coveka,a ne tugom deteta...
I naucis da sve puteve gradis danas,jer je sutra isuvise nesigurno za planiranje...
Nakon nekog vremena naucis da i sunce opece ako mu se suvise priblizis...
I naucis da mozes mnogo vise no sto mislim da mozes...
Zato-sadi svoj licni vrt i uredjuj svoju dusu umesto da cekas da ti neko pokloni cvece...
Dodju noci kad zaista shvatis da si jedinstven ,ne ponovljiv ,snazan i da vredis!!!
Dodju noci kad ti to vise niko ne mora i reci ,kad jednostavno znas i jos jednostavnije JESI!!!!!Opširnije

opširnije.....danas ili sutra je novi dan