...vrijeme je za rastanak...
...još jutros, sve je bilo u redu i ništa nije upućivalo na ono što je slijedilo...priljubljena, spojena ponovno sa tobom, dok se sunce škrto probijalo niz oblake...nismo slutili da će to biti naši poslijednji trenuci...kada smo se ponovno sreli, osjećao se...kraj...iz svakog tvog dijela odisala je hladnoća...i svaki metar prijeđenog puta bio je spor i nesiguran...ne kao prije...lagano smo klizili putem koji je vodio kraju...sjećam se svih provedenih trenutaka sa tobom, tvoje snage, koliko si puta samo nosio teret umjesto mene...s tobom sam se osjećala sigurno, na krilima vjetra...ostavila sam te tamo gdje smo se najčešće sretali...šutio si kao i uvijek, okrenuta leđima krenula sam nemajući snage baciti još jedan pogled...ali znam da ćemo se ponovno sresti...teško mi je što te ostavljam...vani je ispod nule, snijeg je na cestama...moraš se odmoriti...vjerni moj bijeli bicikl...:)
Link
09.12.2010. u 21:05 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ti si dakle princeza na bijelom konju, koju bi u međuvremenu, dok se on odmara, mogao zgrijati neki motorizirani princ... :-))
Autor: BrightSideOfLife | 09.12.2010. u 21:38 | opcije
...po ovoj zimi..motorizirani..:)...ali princ..oke...dobro bi došel...
Autor: srcenijekamen | 09.12.2010. u 21:49 | opcije
Ma, četverokotačno motoriziran!
Autor: BrightSideOfLife | 09.12.2010. u 22:25 | opcije
...grijanje radi...:)
Autor: srcenijekamen | 09.12.2010. u 22:53 | opcije