Laprdarij

Brdo prekriveno snijegom.

Na blagoj padini bile su skupine meni dragih ljudi, međusobno udaljene. Prijatelji uglavnom, a u ponekima je bio po jedan značajan muškarac u mojem životu. Promatrala sam samu sebe u snu. Kojoj skupini težim? Kamo bih htjela? Razum mi je govorio jedno, naravno. Nešto drugo (nije razum, nije srce, ili oboje podjednako) mi je govorilo drugo. Sjetivši se u snu da mogu letjeti kad hoću, počela sam mahati rukama i podiglo me od zemlje, s lakoćom sam poletjela na visinu na koju sam željela. Prepustila sam se, i ubrzo dostigla jednu udaljeniju skupinu. I mene je iznenadio izbor. Nešto me navigavalo, ni sama ne znam što.. Stigla sam u skupinu u kojoj je bio On.

Mjesto mi je pokraj njega. Što god drugi mislili, i što god ja pokušala misliti ili ne misliti, nešto me dovelo do njega. Razum mi je dijelom čak to i odbijao. Ali neke više sile su odlučile. Znači li to samo još jednu rundu 'učenja', bolnog učenja? Čemu onda uopće razum i razmišljanje, kad sve ode nekim neočekivanim smjerom? Pitam se imam li uopće izbora... Znam iz iskustva da me odluke na silu nikamo nisu odvele, samo u slijepu ulicu iz koje je povratak bio kompliciran, valjda je ulica bila uska pa sam morala van u rikvercu, vjerojatno po zaleđenom, a sigurno je i uzbrdica kakva bila.

Doletjela sam do te skupine ipak sretna u sebi. Razmišljajući kako bih se osjećala da me je let odveo u neku drugu skupinu, zaključila sam da je jedino ovo pravi izbor. Unatoč svim otporima, i mojim i tuđim, i 'smetnjama', ja sam tu gdje jesam. To nije bio moj izbor (nije li?), ali osjećam da je jedini ispravan. Sada. I ovdje.

Nakon buđenja više nisam bila sigurna tko je On... šteta..

leti, leti moj golube bijeli..

bijeli taubek :)

reci ti meni, kaj je ljepše vidit, crni ili bijeli pimpač..?

crnu ili bijelu sisu..?

Odgovor je: da

pravi odgovor, sjedi evo ti jedan..

Jedan crni ili jedan bijeli?