Laprdarij

Dijete mi je noćas sanjalo da smo lovili zmiju po stanu, da se zavukla među flaše s vinom, i da sam je ja uspjela dohvatiti i izbaciti iz kuće. A nakon toga došla nam je srna pred vrata - a mi joj nismo imali što za ponuditi..

To sa zmijom, to mi je ok. Napokon! Ta zmija puno nam je zla napravila, jučer nam je zadala posljednji udarac. Znam da je posljednji jer sam jučer shvatila da je od zmije ostalo samo kućište, tj. tijelo. Vanjski hardware. One bitne komponente su se rastočile, elektronske kartice skurile, memorija je potpuno pobrkana. A i to kućište jedva je prepoznatljivo.. Gledam u oči i vidim - nikog nema doma. Pitam se sastoji li se duša od jednog komada, ili od više dijelova? Je li moguće da ode dio duše, a neki maleni dio ostane?.. Ako je netko u komi, gdje mu je duša? A tijelo ipak živi.. E, taj komadić duše koji još omogućava disanje i rad crijeva, taj je još uvijek prisutan. Ali dio duše koji osjeća, a pogotovo onaj koji suosjeća, taj je nekamo odmaglio.. I onaj dio duše koji drži do svoje riječi, koji ima obzira, koji želi usrećiti nekog drugog, ma ne nekog drugog već svoju djecu, pa i samog sebe, taj dio je ispario. Ili se rastopio. Čudno je to: gledam, prepoznajem vanjštinu, ali to više nije on. Njega više nema. Nema onog kojeg sam poznavala, čak i voljela.. Jučer, on je za mene - umro. Nemam bolju riječ. Jučer sam se oprostila s njim. I zapalila mu svijeću.

Zaokružila sam 2010., a s njom i jedan period od trinaestak godina.

Sad me brine: ako i kad se ta srna konačno pojavi pred našim vratima, zar joj mi stvarno nemamo što ponuditi?

kad prospeš dušu, ostane savjest.

dovoljno da ne ne ispečeš bambija hehe

koga jebe, ajmo mu napraviti karmine

Jučer mi je riječ 'savjest' puno bila na pameti. Meni se pak čini da je savjest prva i već odavno odmaglila... Nju već dugo nisam srela kod njega..

Hehe, taj bambi je hrabar kad u vrijeme recesije tako šeta po kućama :))

(pssst, jučer sam u Fužinama jela kobase od bambija)