Životinjsko carstvo

0 komentara. A slika provokativna.

S kojom curicom se poistovjećujemo?

Je li veća sretnija? Hoće li biti bolja balerina?

Je li lijeva nesretna? Može li ikada biti balerina?

Je li mama ove manje pogriješila što joj je kupila suknjicu?

Koliko te dvije curice uživaju, sad, na ovoj slici? Jednako, jedna više, druga manje? Koja koliko?

Kako se osjećaju njihove MAME?

Gleda li veća curica manju " s visoka"? Ili je podučava?

Mene je ganula ova mala. Zašto?

Veća bez te male bi me ostavila ravnodušnom. Zašto?

Ni ja ne znam plesati, ali ipak plešem. Malo me sram pred društvom, ali plešem sama. Svaki dan.

Od kad te "poznam",na tvojim blogovima nikad ne vidjeh ljepšu sliku :)

Ova manja je drolja, gle kako zijeva!

Mislim da je radost važnija od postignuća; da je postignuće sama po sebi.

Postignuće bez radosti mi je bezvrijedno... Meni. Drugima nije. OK, nešto treba biti i za druge.

Bok, shpitva! Je, i meni je slika predivna. Ali sam oklijevala staviti je.

Radost se na ovom blogu ne cijeni.

Zato sam mislila da će je svi previdjeti.

Mala je zanosna, izgleda ko mala bespomocna mackica...nazalost, danas u modi pantere

debelguza, za to si ti najzaslužnija....

Da će vidjeti gorčinu, zavist, zakinutost, bol... Izrugivanje.

Je li moda nova vjera, juicy?

Meni se čini da je moda za one kojima pristaje.

A možda i nije... Moda je igra. A svatko se voli igrati. Čak i kad gubi.

Zašto je tako važno pobijediti?

Pobjeda je za druge. OK, nešto treba biti i za druge.

Ali nešto treba biti i za nas. Trebamo li se odreći nečega zato jer nije I ZA DRUGE?

Još uvijek nemam sugovornika... Samo kratki dojmovi. Nekak mi se čini da Iskričari ne vole razgovarati. Vole izvikivati; dobacivati.

Zašto? Zašto je teško pričekati odgovor? Ili ga čuti?

Što je to tako strašno što bismo jedni drugima mogli reći?

Ima i drugačijih ljudi... Drugačijih situacija. Malo se natječemo, ali ipak navijamo jedni za druge.

Laku noć Vega, ova malena postat će lijepi bijeli labud kada naraste vjeruj mi..

Volim biti najbolja, ali ne zato jer su svi katastrofalno loši.

A nije mi bad biti ni zadnja kad su svi izvrsni.

Bok, guanta! Neće, nažalost, ali uz malo sreće, neće biti nesretna. Bit će sretnija od mnogih koje poznajem; možda i od mene.

...slika je jednostavno životna i topla.Mala bucka ulazi u život snagom svoje volje.
Ona želi biti. I bit će. Ortozice na nogama će ispraviti stopala a za to vrijeme će naučiti stav.
Stav u životu je veći dio osobnosti.
Veća djevojčica će dugo biti uzor. I to je dobro. Djeca trebaju uzore.
I mi, starci trebali bismo trebati uzore. No, razbahatimo se povremeno u shvaćanju samih sebe kao osobe sa stavom.
Je li to baš uvijek dobro?

Hoće vjeruj mi..podsjetila me na mene..s flasterom na lijevom staklu naočala koje sam nosila, nisam bila bucka, ličila sam na kostura..nije me to smetalo..vremenom..sve se promijenilo. to je vrijeme bilo vrijeme u kojem sam se znala nametnuti svojim karakterom..Sila me natjerala da prvo izgradim karakter a onda se izfgled izgradio sam od sebe..

Nazalost, sve je borba, zivot je borba, natjecanje, samo najjaci pobjedjuju...svaki dan...vidjela sam to ovdje, to je i u Hrvatskoj tako, sve manje od odlicnog, se smatra neuspjehom

Lumbrelala, možda bi bilo bolje da mijenjamo stavove, a ne odjeću; ali ne u skladu s modom, nego s vremenom.

Guanta, to je zapravo ono što sam napisala u često (zlonamjerno) citiranom blogu: glupost, tupost, malodušnost, zadrtost, ograničenost - sve se to vidi na tijelu. Kao i njihove suprotnosti.

Juicy, u Hrvatskoj nema izvrsnosti, jer je Hrvatska ne podržava. Izvrsni Hrvati odlaze.

Ipak, nešto je uvijek NAŠE, samo NAŠE: život. Zašto ga tako spremno krojimo po modi koju diktiraju drugi?

Nema odgovora. Ok. Laka vam noć. Ne zaboravimo radost! Nemojmo se ujutro probuditi mrzovoljni zbog drugih, nego radosni zbog sebe :-)))

...točno, vega, stavove bi trebali mijenjati tek da doradimo osobnost i poništimo djelovanje iskustva.
Prihvaćanjem uzora ne postajemo nužno manje čvrsti i sigurni u sebe. Naprotiv, postajemo prijemčljivi za
novosti, dobre i loše.

Vega, volim te čitati kada se ne upuštaš u nadmudrivanje sa nemudrima...:-)

Ipak, nešto je uvijek NAŠE, samo NAŠE: život. Zašto ga tako spremno krojimo po modi koju diktiraju drugi?
---------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------

...ne rade to svi.
Ne činiš to ni ti, rekla bih!

Ah, lumbrelala... Ponekad veseli izlet iz mudrosti. Iako nije mudar. I nije nikakva pobjeda. Samo uspomena :-))) Laka ti noć i hvala na razgovoru.

...laka noć i tebi