Iz života

...rekli su mi kroz prijezir "zauvijek ćeš ostati sama"...rekli su mi kroz suze "nitko te nije zaslužio"... rekli su mi sa osmjehom "nikad nećeš odrasti"...rekli su mi sa strahom "čekat ću te zauvijek"...i šutnjom sam govorila a rječju šutjela...sa tugom se prolamao moj smijeh....sretna sam brisala suze...nitko nije znao kada je pakao i kada je raj...nisam lagala i nisam davala lažnu nadu...nisam ostavljala ni slomila srce...uvijek samo pružila ruku i rame... pokušala...samo pokušala biti to što jesam i vjerovala da me razumiju...daješ mi snagu a još više je oduzimaš...nasmijavaš me ali još više tjeraš suze na oči...tugu i strah...ako ne razumiješ šutnju nećeš ni riječi...i ne znaš i nećeš znati kako se osjećam...ne prepoznaješ i ne nalaziš me...a ja više ne plačem...suza ima...ali ne plačem...više ne...
Link