Laprdarij

Zamolila ja Boga: Bože, daj mi pokaži put. Sama ne znam kako i kamo dalje. Lijepo mi je ovako, zavodljivo je, ali ima li to budućnost? Je li to baš najbolje za mene?

I odgovori mi Bog sljedeći dan.

Dakle, polomila se ja živa, mirujem 6 tjedana, ne mogu ništa raditi, nikamo ići. Isprva nisam razumjela da je to božji odgovor. Bilo mi je žao što me taj udes prekinuo u nečemu lijepom, koji peh, mislila sam. Pa bolovanje, pa će mi uzeti brdo love od plaće, bla..

E sad, nek ja interpretiram taj odgovor. Ok. Znači moram biti doma, moram imati vremena za sebe i svoje, moram razmišljati, ne smijem nikamo, ne mogu si mozak okupirati.. samo mogu gledati oko sebe. I primjećivati stvari koje mi inače promiču. Maknulo me je sa scene.

Sjećam se kad mi je bivši muž izbušio sve četiri gume na džipu, nožem. Iz fore sam ja to poslije probala sama, pa to je nemoguće! Taj mora da me stvarno htio uništiti kad je smogao toliku snagu! Nije razmišljao da su i djeca mogla stradati. No, netko mi je tada rekao: tim rezanjem guma on u sebi želi nešto prerezati. I bome prerezao je više toga, i što je htio, i što nije htio. Ostao je i bez ljubavnice, mene skroz izgubio, a ima i još toga.. Opasne su igre nožem!

Tako sam i ja tim lomljenjem sebe valjda htjela podsvjesno nešto u sebi prelomiti.

I jesam. Više toga. I drago mi je zbog toga. Otvorili su mi se novi svjetovi. Sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Zanimljivo mi je bilo promatrati koji ljudi mi se približavaju, a koji se udaljavaju. Nekoliko dana prije udesa mislila bih sasvim drukčije. A najveće uvide dobila sam vezano uz moje najbliže. Vrijeme se zaustavilo, i ja sam bila prisutna uz svoju dječicu, bez jurnjave, bez ludog tempa koji mi stranci nameću... I uočila sam koliko me moji vole, koliko su spremni pomoći mi, koliko su samostalni i kako su se zrelo i odgovorno postavili.

Osjećam kao da sam bila zalutala, a sad sam opet našla pravi put :)

meni je tako svaki dan. po nekoliko puta. khhm :))

Polomiš se svaki dan? uh..

dobro da ti nije odgovorio
ZA NAĆI PRAVI PUT KUPI" GARMIN nüvi® 3790T"

sve je razložno

Uvijek kad pomislim da sam na dobrom putu, nešto se slomi......

Hahahaa, RI, imam jedan drugi model :) Samo ne znam koliko je satelitska navigacija moćna na takvom putu :)))

Daj, Medo, ne copraj :)

Eto, ti si se polomila da bi shvatila gdje, što , kako i koji su ti prioriteti. Meni je za sve to Bog dao moje dijete :)

Kod nas djecu od pet godina uče o praznoj kanti, crnoj mački, crven konac oko struka, ustajanje na lijevu nogu...moram coprati!

gps navigacija ti je moćna
ali moraš ukucati odredište
bez toga je nekorisna

Evo i meni je drago što sam ovo pročitala.Hvala ti:) Smijem tvoju kokicu malo staviti na blog?

Korizma, smiješ :) RI, e pa i problem je u kako znati odredište :))

Medo, ne želim znati. Čujem takvu neku corpariju i onda mi se vrti po glavi, dugo mi treba da je izvjetrim. Do sada nisam nikad ništa od coprarija povezala s nečim lošim, ali se svejedno loše osjećam kad mi crna mačka prijeđe preko puta. Glupo, ali je tak.

Shpitva, i meni su moji klinci najveći učitelji, ali koji put zatvrdoglavim pa treba jači poticaj.

Coco
ništa nije 100%
zaigraj i odaberi put instinktivno ili bacanjem novčića...
ponekad je bolje od puno vaganja i razmišljanja...

(kaže to jedna Vaga u horoskopu...)

Hvala:)