Laprdarij

Slala mu je poruke cijelu nedjelju, nazivala ga je, trebala ga je. Mobitel isključen.

Navečer On nazove. Evo me, kod kuće sam. Išao sam malo provozati kombi. Pitala ga je: s kim si bio? Bio sam s M. U njoj je nešto puklo. M. je njegova bivša, koja pati za njim, On tvrdi da s njegove strane nema ničega. Doduše, M-inu sliku ima u novčaniku, njezin broj mu je friend broj na mobu. I nju je izabrao za isprobavanje kombija. Njihovog kombija. Htjela mu je nešto reći, i On ju je prekinuo. Ne želi sad o tome razgovarati.

Puf! Lom! San se razbio u komadiće. Zvala ga je drugi dan kako bi mu nešto rekla, ali on ne želi čuti. Napisao joj je poruku: ako nastaviš tako, otjerat ćeš me od sebe. Krenule se suze. Plakala je na poslu, za svojim radnim stolom, močila papire, suze nikako stati... Jedna draga kolegica došla je do nje i predložila da se prošeću oko firme, na zraku. Šetale se, prvi krug, drugi krug, suze same idu. Za čime točno žališ? pita ju kolegica. Za snom. Razbio se taj lijepi san. Plačem jer je sad puklo u meni i znam da nema povratka. Plačem jer je to moj scenarij koji se opet ponovio po stoti put. Plačem jer sam stotinu puta plakala za ovim radnim stolom, i ne želim više nikada plakati. Plačem jer se opraštam s njim. Kad prestanem plakati, ničeg više neće biti. Sve ću isplakati.

Drugi dio njenog scenarija je - njegov povratak. I Ona je znala da to slijedi. Nakon što se i posljednja suza osušila, ona je znala da je gotovo. Ne zato što ona tako želi, nego zato jer je jednostavno tako. Potrgale su se fine niti lijepog sna, niti koje još nisu dovoljno očvrsnule kako bi izdržale takav napor.

Kad je On osjetio da je Ona 'otišla', javio se. Došao joj je doma nenajavljen. Prepun poklona. Za nju i djecu. I počinju isprike. Ona gleda, sluša, ali On joj je postao stranac. One nedjelje ničeg nije bilo među njima, kune se On. Ona mu objašnjava da to više nije važno. On je skršen. Sad njegove suze kreću. Ona taj scenarij zna napamet. Kaže mu: danas imam dogovor za kavu s jednim prijateljem. On se povlači, tužan, odlazi. Ona je hladna. Pokušava prizvati nešto, ali ničeg više nema. Sve je isteklo sa suzama u šetnji oko firme, s potokom pokraj kojeg je šetala. I sve su upili službeni papiri. U njoj je ostala samo praznina...

On se s time ne može pomiriti. Sad je tek shvatio koliko mu je stalo do nje. Ona sve razumije, ali u njoj nema ničeg. On joj daje velika obećanja, stalno je tu negdje, ali ona ne može. Zašto si takva? pita ju. Zar ne možeš oprostiti? Mogu, i oprostila sam ti. I vjerujem ti da ničeg nije bilo te nedjelje. Ma, i da je bilo, svejedno. I dobar si čovjek, i drag.. Ali san se rasplinuo, nema više ničeg..

Da, tako se to događa. Jednostavno nema više ničega.

Štete se događaju upravo zbog pokidanih niti nedosanjanog sna!

Hm, ponekad nam trebaju godine da tu nit potrgnemo a ponekad je dovoljan trenutak!

Da, starinaivan, baš sam si poželjela da neki san odsanjam do kraja, pa kakav god kraj bio, a da se san ne prekine dok nije zapravo ni počeo... ali ne ide..

Dođe neka druga i upetlja se u moj san...

kokošanelko, sa mnom još nisi probala! to ti je jedina zamjerka do sada!

Stari, napisao si to kao da jedino još s tobom nisam probala :) Trenutno mi se više ne da isprobavati, umorila sam se..

ti si pročitala kako si pročitala, a zamjerka i dalje ostaje, za sada jedina!

Ako je jedina, živjet ćemo s njom :)

nema više puno zime, proljeće je skoro na pragu! optimizam u dozvoljenim dozama triput na dan po žličicu i pol!

Ako znaš da si takva, zašto nemaš neki rezervni san, kao Tv.kanal. I kad nestane signala , samo se prebaciš i pokušaš pratiti nešto drugo, sanjati jer si se pripremila. Vidiš da ovo nije savjet , već pitanje!

Snovi su kao paukova mreža: ispleteš ih i uživaš u njima, a onda nešto uleti i sve pokvari, zamrsi.
A ovo sa uredskim papirom je stvarno dobro. Papirnate maramice su oh, so deja-vu :-)

Da sam barem višekanalna, vidim da takvi ljudi bolje prolaze. Nisam takva..

znači kao u školi: znamo al se ne trudimo!