Laprdarij

Ak napišem da sam sretna, opa, živim u zabludi, zavaravam samu sebe, jel. Ak napišem iskreno mišljenje o nečemu, evo već kritike, čudna sam. I to je svakako podložno kritici. Nije podložno kritici to što niti ne pokušaju razumjeti, ili što možda postoji i nešto izvan njihovog skučenog vidokruga, važno je da se mene uvjeri kako sam čudna, da mi se interpretira što sam zapravo htjela reći. Jer ja sama zapravo nemam pojma što sam htjela reći.

Dakako, prihvaćam kritiku. Ali. Kritika koju priznajem mora doći od nekog tko je puno bolji u tom segmentu od mene. Dakle, ne može me učiti o ljubavnim odnosima netko tko je sam vriti po tom pitanju. Ili o trošenju novca netko tko jedva krpa kraj s krajem. Ili o odgoju i ponašanju djece netko tko to nije probao s vlastitiom djecom, i naravno, gdje je povijest pokazala da je postupio ispravno. A bome ni o moralu mi ne može netko solit tko se iskazao dezorijentiran na tom polju.

Bila bi još i sreća da to ostane na razini kakve takve kritike, a pod kritikom mislim izražavanje mišljenja ali ne zadiranje u tuđu osobnost i emocije. Ok, ako netko kritizira moje postupke, opet velim, ima pravo ako je kompetentniji u tome od mene. Zadiranje u osobnost ne dozvoljavam.

Ali ovo ovdje na iskrici se svodi na - ruganje. Na udarac po osobnosti, i po emocijama. Na ponižavanje ne bi li se oni onda uzdigli, valjda. Pitam se s kojim pravom, i s koje to pozicije si takvi to dozvoljavaju? S neke pozicije više od moje ili nečije? Po kojem kriteriju? Rado bih to saznala.

Lako je tu blefirati. Zgodno bi bilo sresti se u reali, i položiti karte na stol, pa da vidimo tko je gdje. Koje su čije kompetencije.

Nego. Čitala sam negdje. mislim u bontonu, kako je pisanje pisama i mailova, dakle asinkrona komunikacija, vrlo opasna. Zato jer se pri pisanju osjećamo puno slobodnije nego pri izgovaranju riječi direktno nekome u lice. U stanju smo napisati ono što nikada ne bismo izgovorili. I tamo kaže: prije nego idete pisati mail, duboko udahnite, i smirite se. Nikako nemojte pisati uzrujani, ili ljuti. Jer ćete napisati stvari koje ćete poslije požaliti. Pogotovo ako pišete poslovni mail nekom nadređenom. Ili poslovnom partneru. Pisanje samo teče, ništa nas ne ometa, ili prekida kad pretjeramo. I dobro provjerite što ste napisali.

No, to spada osim u lijepo ponašanje i u emocionalnu inteligenciju. Koja je i tu na iskrici vrlo prepoznatljiva. Emocionalno inteligentni neće imati problema zbog konflikata niti ovdje, niti u reali, jer znaju reći što žele bez da drugog povrijede ili izazovu otpor. Dakle, akademštino samozvana, malo i priručnike u ruke, pa i obični bonton, možda ipak pročitate nešto korisno..

(jel ima kakva izreka o kokošima? treba mi za naslov sljedećeg zapisa)

http://www.youtube.com/watch?v=APVY1nQVLLA&feature=related

Pa kaže: ti si zgodan i bacaju ti kamenje, nisi zgodan i bacaju ti kamenje., radiš i gadjaju te kamenjem , ti ne radiš i gadjaju te kamenjem, i bit će tako cijeli život, pomiri se stim, gdje god išo, šta god radio, stalno ćeš dobivat po njušci.

Ma daj, kakav ti je to pristup! Ako mene netko gađa, gađat ću i ja njega, kamenom. Neću prva, ali gađati se ne dam.

Još bolje ako baciš i pogodiš!

Srećom, često je dovoljno i zube samo pokazati

Pogotovo ako se smiješiš:-)

Nego počeo je tekst s takvim ritmom koji me omah asocirao na tu davnu pjesmu:-) A sad nas ljudi
...ima nas različitih.

E, onda može i prijateljstvo se stvoriti iz toga :)

O kokošima? Bolje kokoš odmah, ne bolje odmah jaje nego kokoš sutra. Možda si ju već ćula.

Snaga se odmjerava uvijek. Kako počinju velika prijateljstva kod djece? Često svadjom , a i tučnjavom. Kad si uzmu mjeru, onda su frendovi. Ali to je bilo u moje vrijeme.....

Išla sam na drugi komp poslušati youtube. Zanimljiva stvar, glazba mi je poznata ali na riječi nisma obraćala pozornost. Zgodno

Da, zanimljivo je to. I takva su prijateljstva nastala iz početne borbe jaka..

I ljubavi isto :) Kad se jasno definiraju granice i teritoriji, i spozna se tuđa snaga

Ma on ti je francuski pjevač koji je sedmdesetih napravio par hitova u Italiji s tim bezazlenim pjesmicama. Taj ističoivjek je sada jedan od najpoznatijih dokumentarista morskog dna u Francuskoj. Zaboravih ime.
Lijep ti je blog, ja ga malo zakakila. Sorry:-))

Tnx, pišem da skrenem misli s mračnijih tema. Zanimljiv lik, sigurno je izbudljivije istraživati morsko dno nego pjevušiti u zadimljenom

Ah, obično pjevači se ne daju iz javnosti dok im špatulom ne ostružeš zadnje ostatke. Malo je onih koji su se znali povući na vrijeme. A još manje ovakvih koji su uspješni u sasvim drugoj djelatnosti. Mračne misli. Ti previše misliš. Sve ste žene ovdje prepametne, sve previše razmišljate:-)

Eh, kad ne znam zaustaviti mozak. Tim tehnikama ne vladam. I ja bih rado bila sada negdje i uživala u nekom događanju, no doma sam i nemrem nikam, i već pomalo pucam po šavovima.. A opet, od razmišljanja najmanja je šteta. Radim veliko spremanje u glavi, hićem smeće van i radim mjesta za nove stvari :)

Smijem još dodati...ove koje nazivaš akademski samozvanima itd. Ja dosta često pročitam ovdje takve bisere od kojih mi dodje da spontano aplaudiram. Ovdje ima vrhunskog pisanja. I ti pišeš krasno. Da sam ja jedna od tih nadarenih, mislim da bih bila jako frustrirana što moram ograničavati moje pisanje na ovaj blog...jer konkretno gdje postoji nešto gdje se može doći do izražaja a da bude na visini takvih kapaciteta? Jer ovi koji pišu priče, ako ta priča ne izadje, ona se smanjuje, razboli se, izblijedi., postane opsesija. I onda pišu. Taman ovdje! I zbog toga su ljuti i zločesti. A to im se mora oprostiti:-)

Da, proljetno pospremanje........svi to moramo:-)

Aha, i ti razmišljaš! Bila sam neki dan u knjižnici, klinicma po lektiru. Pa ću i sebi uzeti neku beletristiku. I gledam te knjige po policama, one su tamo gotovo mrtve. Puno njih stoji mjesecima da ih nitko ne dirne. Ako ne pratimo kritiku, ili nemamo preporuke, kako izabrati što čitati? Čini mi se da napisati knjigu i nije nešto u današnje vrijeme, osim ako nema jaku reklamu. Zato mi se blog čini nekako življi, ipak više ljudi to pročita (šteta što nema boj posjeta), pa se onda neki blogovi i prate, i ako neki i pišu knjige, blog im je izvrsna reklama i način zbližavanja s čitateljima. A dobije se i odjek isti čas što je jako vrijedno (zanemarimo ove kaj trkeljaju). Ja bih svakog tko ima pisalačke ambicije uputila na blog da isteše zanat

I šteta što oni koji stvarno znaju pisati, premalo tu pišu

Sad mi je pala ideja na pamet, a možda to već i postoji: napraviti on-line biblioteku, tj. da se književnici udruže i pišu on-line. To mogu biti i romani, ali i kratka štiva. Platila bi se članarina i moglo bi se uživati u svježoj literaturi. Potpomognuto reklamama, tečajevima pisanja recimo, i sponzorima, i vjerojatno bi svi bolje prošli, i kniževnici i mi čitatelji

Vrijeme knjiga je fakat prošlo. A i skladišni prostor je sve skuplji.

Jedino se pitam koliko su književnici međusobno složni, a koliko se gledaju kao konkurencija. No, snaga je u spajanju a ne u dijeljenju

Kažu da će knjige pomalo nestati i da ćemo svi čitati sa on-line biblioteke. Prijevodi će biti sve savršeniji, pa malo pomalo neće biti važno je netko mali hrvat ili amerikanac, jer će u plasiranju napisanog imati svi iste šanse. Nek bude brzo:-)
(Ma jebeš knjigu koju ne listaš) :-) Pozdrav

Evo , napisale isto:-) Sponzori su najvažniji, money talks and bullshit walks.

Pozdrav! Mi koji smo na grinje alergični, i ne volimo baš knjige :) Novac leži na cesti, treba ga samo uzeti :))

Sad sam uguglala 'klub književnika' i prvih 10 naslova je gastro ponuda, cattering i organizacija vjenčanja. Kaj je od kluba književnika ostao jedino restoran? Koji crnjak! Možda nisam dobro gugllala

A da je iskrica za nekaj, isto bi plaćala ljudima koji pišu i okupljaju druge oko sebe, barem premium uslluge ako ne i honorare..

Tu naravno ne mislim na sebe, već na vegu, cc, i slične...

Meija naravno, pa Brajtica... kaj nema muškh? twirl ako ne nestane opet, pa da habucibe je super.. ma ima ih sva sila... šteta što Mumu ne piše češće.. svima njima premium džabe. plus dodatni krediti za tuđe dosjee :)) Ako neće premium, onda besplatni spa tretman za dvoje :)

Ma čak bi i babi dala premium, samo teško je znati za koji njen nick. Ali prvo cenzura kod nje. a fali mi Eternis. On je znao dići prašinu..

Sranje. Ako se ne oporavim, morat ću kupit automatika. Ili postat pješak nakon 30 godina? Nije ni to loša opcija. Konačno će mene voziti drugi :)