Uh, taj odgoj

Muči me: u kojoj mjeri dozvoliti djeci da se uklope u svoju generaciju, budu na fejsu, internetu, žive sa svojima skroz, a u kojoj mjeri im usađivati neke 'prave vrijednosti', za koje ja mislim da su prave. Ja sam odrasla izvan svoje generacije, i dandanas se ne mogu uklopiti. To svojoj djeci ne bih htjela priuštiti. S druge strane, to što sam bila i ostala autsajder ima i prednosti, jer sam nekako našla sebe prije mojih šul kolega. Našla sebe, ali nikog drugog. I kao roditelj odskačem, koji put mi se čini da je klincima neugodno što nemaju mamu 'kao i svi drugi'. A jebga. Kažu da si djeca roditelje sami biraju.

A opet, da bismo nešto mijenjali, moramo postati dio te strukture, jer nas inače nitko neće shvatiti ozbiljno, a i nećemo niti mi razumjeti niti vidjeti slabe strane te strukture. Ako djeci uskraćujem nešto čime se cijela njihova generacija zabavlja, bit će frustrirani. Kao što sam i ja bila u nekim segmentima. Kako to opet dozirati da ne zaglave?

Sreća je što oni ipak u konačnici oponašaju roditelje. Pa ako ja ne gledam tv, na kompu sam minimalno, izbjegavam zagađivanje sebe i mentalno i tjelesno, nadam se da će i oni jednog dana to preslikati.

Doduše, s tatine strane imaju totalno suprotno. Možda je to i dobro, ponuđen im je velik dio spektra ljudskih osobina, vide i napredak i propadanje iz velike blizine. Bla.

17.02.2011. u 14:35   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Dobar moto je ovaj: "Živi i pusti druge da žive!" :)

Autor: boooocka   |   17.02.2011. u 14:41   |   opcije


Kak bi ti to primijenila prema djeci? Pa nemrem ih pustiti... Oni očekuju strukturu

Autor: Cococh-Anel   |   17.02.2011. u 14:45   |   opcije


Eh, strukture su i dovele do raznoraznih pizdarija, usuđujem se to napisati. Mene su starci pustili da se slobodno razvijam...s četiri godine sam čitala Erotiku, majkumu. U pubertetu sam bila grozna...ali eto, ipak je ispao nekakav čovjek od mene, i mislim da je to baš zato što su me pustili. Ako djetetu sjedneš na vrat, dobit ćeš sve kontra od onog što ti je bila namjera. Djeca imaju svoje ja, svoj um. Treba to poštovati.

Autor: boooocka   |   17.02.2011. u 14:50   |   opcije


ma koliko god sediš djetetu za vratom on će svejedno ostati svoj. narav sa kojem rođen ne možeš promeniti
samo moraš paziti da ih ne daviš previše pa onda poćnu lagati i muljati ( praviti se poslušnima )

Autor: mumu   |   17.02.2011. u 14:56   |   opcije


Eto, mumu je skraćeno napisala točno ono što i ja mislim. :))

Autor: boooocka   |   17.02.2011. u 14:56   |   opcije


Djeci treba dati slobodu?
Nek se drugiraja,neka puše od djetinjstva.
Neka se tuku u školi,neka ne završe školu.
Neka se opijaju i izlaze u kasne sate,a vraćaju
u sitne.Neka zdravu dječiju igru zamjene
kompijuterskim igricama.Neka psuju,lažu
i kradu.Prepusti ih ulici pa će se znati
braniti i brinuti o sebi.
Znam preoštar sam no da popravim što
se da popraviti.Djeci treba dati osjećaj slobode,ali
i paziti s kim se druže i što rade samo paziti da
ona to ne primjete.Od malena im usaditi sva
prava koja kao djeca imaju,ali i dužnosti i
odgovornosti.Pričati im prema njihovim
uzrastima što je dobro,što loše.I što je
najvažnije dati im puno ljubavi pažnje i nježnosti
da osjete da su voljena.

Autor: tape   |   17.02.2011. u 15:13   |   opcije


Meni je dana sloboda, tape. Pa se nisam drogirala, i završila sam školu. Ne budi tako isključiv.

Autor: boooocka   |   17.02.2011. u 15:15   |   opcije


Djeca trebaju strukturu u svakom pogledu, ona im daje oslonac i sigurnost. Onda ih je lako pustiti. Npr. ručak nedjeljom u točno određeno vrijeme je struktura, a onda je lako izaći spontano, počastiti se jedne nedjelje drugačijim, dozvoliti slobodu ručka u piđami i slično....struktura je i policijski sat u 11 po zakonu do šesnaeste godine i onda nema vrdanja, a nagrada i ono što se cijeni je dozvola ostati na rođendanu jednom dulje... struktura je čitati malom djetetu priču prije spavanja svaki dan, a onda će jednom i samo čitati po svom izboru...struktura je dati im komp i fejs, ali u dnevnoj sobi do određenih godina,
a onda će kasnije sami imati stvari pod kontrolom...

Autor: srceizlato   |   17.02.2011. u 15:35   |   opcije


to je to SiZ...oni nas gledaju upijaju i uče...

Autor: pa_huljica   |   17.02.2011. u 15:50   |   opcije


Ako čovjeku daš ribu - nahranit češ ga , ako ga naučiš pecati - hranit če se sam...

Autor: zdrni   |   17.02.2011. u 17:06   |   opcije


ma sve je to šta pišete teoretiziranje u prazno
ljudi ovoga doba su površni u svemu pa i odgoju
na razvoju radnih navika, kulturnih itd --treba itetako DELATI .
lakše je ostaviti klinca na netu ili na cesti.

Autor: rosa61   |   17.02.2011. u 17:19   |   opcije


rosa, skoro da si u pravu
samo kaj klinci ne mogu do neta
od roditelja

Autor: carbine   |   17.02.2011. u 17:22   |   opcije


to je slučaj kod nezaposlenih roditelja
oni koji rade imaju sreću da ih nema doma po 16 sati pa klinci surfaju do besvjesti, znam pouzdano
imamo sad u novije doba doba žadatk klince upoznavati s opasnostima neta...

Autor: rosa61   |   17.02.2011. u 17:26   |   opcije


Rosa, mislim da sam pisala o konkretnim postupcima, nije to teoretiziranje nego moje iskustvo....

Autor: srceizlato   |   17.02.2011. u 17:31   |   opcije


djecu bi trebalo usmjeravati vlastitim primjerom. pretpostavljam. ono što znam jest da te malene spužvice počesto imaju bolji uvid u stvarno stanje stvari no što imaju njihovi roditelji.
klinci sve kuže.
ja sam, recimo, od 16-te godine "na slobodi" :) ne smatram se zakinutom radi toga, upravo suprotno. zahvaljujem na tome :)

Autor: lucille_in_the_sky   |   17.02.2011. u 17:45   |   opcije


Morala sam na terapiju. Dakle, i ja mislim da djeca trebaju imati strukturu, nadzor, ali im istovremeno treba omogućiti da razviju osjećaj odgovornosti. Zvuči jednostavno, ali nije. I ja sam odrasla slobodno, ali u moje vrijeme nije niti AIDS postojao. Ni auta baš nije bilo. Ni kalkulatora. I moglo se noću Zagrebom šetati bez brige, čak i kao maloljetan.

Autor: Cococh-Anel   |   17.02.2011. u 20:01   |   opcije


I Buc, naj zamerit, ali i ja sam o odgoju sve znala do onog trenutka dok nisam rodila, i počela dobivati prve povratne informacije od djece. A od onda iznenađenjima nema kraja..

Autor: Cococh-Anel   |   17.02.2011. u 20:04   |   opcije


Dodaj komentar