Laprdarij

Oštrio je sjekiru..

Malo prije gledala sam ga s ganka kako cijepa drva. Oduvijek je želio biti drvosječa. Ali gradsko je dijete i sa sjekirama koketira samo vikendima. Obukao je hlače s tregerima, plave, i ispod kariranu košulju. Volim flanelaste karirane košulje, tako su mekane, a muževne! Uzeo bi jednom ruku cjepanicu, stavio je na panj, i drugom zamahnuo znalački, niti previše, niti premalo, točno je znao gdje treba opaliti cjepanicu kako bi se raskolila. Da ima mišiće, pri tome bi nabreknuli. Ali vretenaste je građe, visok i tanak. Tanke ruke, jedva vidljivih mišića, ali nevjerojatno snažne. Žilav, reklo bi se. Kost, koža i žile.

Probao je na noktu je li sjekira dovoljno oštra, onako kako se britve isprobavaju..

Volim ga gledati. Kad nešto radi, udubi se u to, potpuno se preda. Tako je jednostavan. A maštovit. Iz ničeg napravi puno. Nedavno je bio Uskrs. Poklonio mi je najzanimljiviju pisanicu do sada. Na skuhano jaje, neofarbano, nalijepio je iščupane dlake iz svojeg međunožja onim krajem gdje je korijen dlake, tako da je jaje postalo dlakavo i fakat je ličilo na muško jaje. Nacrtao mu je oči koje kao da vire između kose i brade. Dugo sam čuvala tu pisanicu-dlakavicu, dok je djeca nisu jednom razbila.

On i ja smo čudna kombinacija. Nismo baš previše slični, ali oboje volimo divljinu. Volimo pobjeći noću u šumu i gledati životinje kako izlaze na proplanke. Ujutro volimo gledati tragove u snijegu ili blatu, i zamišljati koja je to životinja bila i što je radila. Jednom smo naišli na još topli, pušeći drekec medvjeda. Pobjegli smo u auto jer je nešto zakrckalo u blizini.

Sada smo oboje u kuhinju, selskoj kuhinji sa šparhetom na drva kojeg stalno treba hraniti. Ležim na kauču, a on se zabavlja sjekirom. U jednom trenutku me pita:

- Vjeruješ mi?

- Mislim da da.

- Onda se skini.

Skinula sam se. Vatra je pucketala. Raširio mi je noge i nasapunao me sapunom i četkicom za brijanje. Još je jednom provjerio je li sjekira dovoljno oštra. Obrisao ju je alkoholom. Počeo me brijati. Pažljivo, predano.

- Sanjao sam o ovome.

Trnci, jeza, užitak. Vjerujem li mu? Izgleda da mu uistinu vjerujem. Prvo dodir četkice. Pa hladne sjekire i njegovih toplih ruku naizmjence. Kažu da je orgazam mala smrt.

- Umirem...

- Ovako se rade sinovi..

najmanje sa sjekirom, dobro dođe i pila i tupi nož.
a za kćeri ni pol muke... samo se vjeruje .

sjekirom...lijep opis povjerenja..:))

:))

hvala za ideju,uskoro će Uskrs. ;)

Ja sam bila oduševljena tim jajetom :)

I kao priča i kao stvarnost pomalo sik?

pa... što reći... moj naklon, koko :)

Oh, džizs, očekivao sam nešto kao iz pjesme "Where the wild roses grow" Nicka Cavea i Kylie Minogue.
Lijepo, Coco :-)

:)