Laprdarij

Četvrti je brat u obitelji. Prva tri brata su dobila barem po jednu kćer. I sad je on na redu. On je najviši, najkrupniji, on se jedini suprotstavio ocu i doveo ga konačno u red, otad ih ne maltretira više već pokorno sluša svojeg četvrtog sina. Žena zatrudnila, i bilo je jasno da će ovaj put biti sin. Sve su vračare i gatare rekle - sin je. I svi znakovi u trudnoći su to pokazivali.

Trudovi su došli mjesec dana prerano. Trk u bolnicu, u rađaonu. Čekalo se vijesti kad će se već jednom roditi taj dugo očekivani sin. Rekli su mu: dobili ste prerano rođenu, ali zdravu kćer. Čestitamo! Ne, nije dobro čuo. Ne, oni su pogriješili. Ne može biti kći! Zamijenili ste u rodilištu, gdje je moj sin??? Šok!!

Nije ga zanimalo dijete. Otišao je doma, u svoj podrum, u radionicu svoju, među svoj alat. Sjeo i šutio. Popeo bi se gore nešto pojesti, odspavao bi pokraj žene pazeći da ne pogleda dijete, ali ujutro bi opet otišao u podrum i šutio. Dijete je bilo već nekoliko dana doma. Svi šute. Peti dan je odlučio pogledati svoju kćer. Ali opet šok! Pa to dijete je tako bijelo, to je albino! Tako je mala, a bijela, plavičasta. Bijela kosica joj na glavi. Žmirila je. Sigurno ima i crvene oči. A on je tamnoput, crne kose.

Razmislio je i zaključio: ok, ovaj put nije sin, ali sljedeće dijete će sigurno biti. Rekao je ženi: želio bih još djece. Neću moći više rađati, rekli su mi da bi sljedeća trudnoća mogla i za mene i za dijete biti kobna, jedva sam ovo dijete iznijela.

Znači, to je to. Prezime će se zatrti.

Otkrio je da beba ipak ima plave oči. Znači, nije albino. Promatrao ju je sve češće. Jednog dana mu se nasmiješila. A i prva riječ joj je bila - tata. A dobro, nema sina, ali će svoju kćer naučiti svemu što on zna. Ona neće biti nespretna i klimava, bit će to čvrsta žena. Napravio joj je mali alat: mali čekić, malu pilu, kliješta, čak i mali škripac. Dao joj je drvene čavliće, tzv. klince, koje je ona zdušno zabijala u zemlju. Razvijali su fotografije. Osvijetlili bi foto papir, stavili ga u razvijač i brojali: jedan-dva-tli-mtadlata, i slika bi se pojavila. Kad nije bio prisutan, u kadice je stavio običnu vodu i obični papir, a ona se čudila zašto se slika ne pojavljuje. S dedom je miješala mort. Našla je i kanticu žute uljane boje, i kist, i susjedima je pofarbala namještaj koji su iznijeli u dvorište jer su maljali stan. Nakon toga su je morali ošišati skoro na ćelavo, boja se nije dala oprati.

Nakon 30 godina

Znaš kaj, tata, jako sam ti zahvalna što si me svemu naučio, sve znam raditi, od bravarije, postavljanja cijevi, struje, stolarije, zidarije. Znam sama auto održavati, ventile štelati. Ali - zašto si me to učio? Zato da jednog dana budeš sa svojim partnerom mogla sve raditi i da zajedno uživate u tome. Da, tata, ali ja ne mogu naći nekog tko zna barem približno koliko i ja o tim stvarima. A kad muški vide što sve znam, posramim ih. S majstorima se svađam jer ne znaju posao. Tko treba takvu ženu? Da ste me barem naučili kako biti žensko!

Priča je lijepa, priča čak može biti i donekle istinita, ali ima i sretan završetak.
Halil Džubran kaže da su djeca kao odapete strijele, i kad izlete iz luka, kad krenu prema cilju, roditelji tu ništa ne mogu, ta se strijela ne može zaustaviti , niti vratiti. Ako je u priči odapeta ženska strijela, ona će u životu pogoditi svoj cilj kao ženska strijela...ne može tu nitko ništa....

Naći će već ona ženu. I nije nužno da bude u sebi.

A ima i ženstvenih muškaraca :)

Medo, a koji bi to trenutak bio - odapinjanje strijele? Je li to rođenje djeteta, njegov odlazak od kuće, ili trenutak oplodnje? Koliko dijete upija dok je u trbuhu još? Kažu, puno. No, ako je više djece različitog spola u obitelji, takvoj djeci se lakše profilirati spolno. Ali jedincima i jedinicama je teže, jer roditelji podsvjesno tom jedinom djetetu nekako pridaju uloge i muškog i ženskog djeteta, jer je u konačnici i takva energija muško-ženska u obitelji. Ako je više istospolne djece, poznato je da jedan među njima može biti homoseksualno orijentiran.

Ova zadnja rečenica bi trebala biti 'ako su sva djeca u obitelji istospolna'....

kako, kako? samo glumiš bespomoćnost

Ide gluma neko vrijeme... ali kad on počne petljat, prvi, drugi, treći put... kak glumit?

Bolje biti glumica nego junica.

Dud, jesi ti dobar glumac? I možeš dugo nešto trpiti kontra sebe?

Ma sve mogu trpiti kontra, al' ništa kontra Splita.

Vrapca možeš. Da možeš, trpio bi doma ženu svoju, a ne tu visio

Ko morski krastavac. Iz Trpnja il' Trpinje.

Trpam ja, al' neće da stane.

C A !

Ne znam odgovor, prepisati ću ga:

" Vaša djeca nisu vaša djeca.
Oni su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Oni dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su su s vama, ne pripadaju vama.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Neka vaš napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer , oni imaju vlastite misli.

Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše."

C A, nisam mislio napisati ništa mudro, samo mi se sviđa misao da su djeca strijele u letu, i to u nezaustavljivom letu. letu

Medo, nema do Halila. Uvijek se oduševim.

Dud, a ovo:

" Moj narod je umro, a , još uvijek živeći, oplakujem ga u samoći i povučenosti.
Moj narod je umro, suze i krv su potopile visoravni u mojoj zemlji, a ja ovdje živim isto kao što sam živio dok su moj narod i moji dragi bili živi i dok su se visoravni u mojoj zemlji kupale u suncu."

Jebote, pa Halil piše o Hrvatskoj i o meni?

Lijepa je ta usporedba djeteta sa strijelom. Tako nekako se i meni čini. Jedino što je opasno u toj ideji je da nema odgovornosti roditelja kamo i kako će ta strijela. Nisu djeca sjemenke koje vjetar raznosi, ili vrana pojede pa pokaka miljama daleko. Velik je utjecaj nas roditelja, mi ipak malo zakrećemo ona perca koja usmjeravaju strijelu, a koji put i bočnim vjetrom ometamo strijelu, doduše :(

Čini mi se da je ta strijela dijete od recimo sedme godine nadalje. Što do sedme napravimo, to je to, Dalje samo promatramo gdje smo pogriješili, a gdje začudo ne

kokošanelka, moram ti sada pogledati profil, jer mi se para kako sam ti ja idealan za tebe, ništa ne znam raditi osim kuhati, jesti, piti i jebati se. Za sve ostalo tu je masterkard!

Čuj, deset let i nije nekaj pre velika razlika, kaj ne? Sve nedostatke možeš nadoknaditi boleštinama!