Laprdarij

Kad je pravi trenutak?

Dobro je dok odnos ide uzbrdo. Dok osjećam nešto se događa, dok gradimo neku samo našu priču. I trudimo se. A onda dođe veza na plato. Koji je dulji ili kraći. I u jednom času (ili u više malih časića) sve krene nizbrdo. E, sad, osjetim ja kad je to. Ali si ne priznam.

Kao što si dugo nisam priznala da mi je bivši postao alkoholičar. Krenulo je s dvije pive na dan, pa sa četiri, pa se dodao konjak, pa više konjaka... Moje negiranje, bježanje, onaj 'nije valjda' i pri tome osjećaj hladnog mlaza niz kralježnicu.. brrr..

Što sam starija to mi je vrijeme potrebno za priznati samoj sebi kako stvari idu k vragu sve kraće. A počinje ići nizbrdo kad osjetim da više nisam - važna. Jer prestaje biti važno što ću reći, jesam li zadovoljna, kako se osjećam, što mislim... Njegov pogled je negdje drugdje. Gleda u mene, ali me ne vidi. Sluša, i ne čuje. Prekida me, uvjerava kako nisam u pravu. Ide mu na živce moj smijeh. Ili način kako hodam. ...

Da, postanem nevažna. I kad to sama sebi uspijem reći, sve postane lakše. Tada je vrijeme za rastanak. A on ionako neće više pitati za mene, jer je već odavno otišao...

Onog časa kada sebi priznamo da su kola krenula nizbrdo već smo i otišle...

Slažem se. Bolje prije nego kasnije. Dok se mrtvac ne usmrdi

Prije da:-)))) kasnije nikako ;-)

ma koko, dobro je kad kužiš..al što kad sve djeluje perfektno...kad ti popodne pošalje poruku ili šapne na telefon...prekrasna si i nemrem bez tebe..a navečer prekine...ili odeš sedam dana na more sa frendicom i vratiš se, te umjesto da odeš s njim (on stalno kaže kako jedva čeka da ti dođeš) na more koje ste uplatili..on našo drugu! nije sve kako se čini...često puta! nisu svi ljudi iskreni...i ne znaju svi što čine...ima jedna dobra crnogorska..vi ljudi činite što znate, al ne znate što činite!

Mai, ne sjećam se kad je kod mene sve izgledalo perfektno, čr. Moja priča je da on vuče nekakve od prije paralelno sa mnom, pa onda neka nova paralelna... pa sve nešto dvostruko... dopizdilo mi. Zaredit ću se

s godinama postajemo prezahtjevne, same prema sebi...a tolerantnost ili razumijevanje za ono na što bi nekad drekom otjerali od sebe nije baš uvijek najbolje rješenje

Bavit ću se poljoprivredom. To mi ide..

Meija, ma sve mogu pretrpjeti, povijest je pokazala. Ali ako on prestane biti zaintersiran za mene, u fokusu mu je neka druga ili druge, čemu se zavaravati?

upravo to, Koko..čemu...
jer biti na rezervnoj klupi, a ako to nije naš izbor, izgubljena je tekma i prije početka

tak je, a mogu još bežati za loptom. I uloviti je :) Ma i napucati! Goooool

Vrijeme za večeru, pozz

Pozzzz i dobar tek :-)

pozz...i zabij gol :)