Laprdarij

Link

Još malo o pušenju. Nakon što sam prestala pušiti, oslobodilo mi se brdo vremena.. ruke su mi postale odjedanput slobodne i u nekoliko dana sam posvršavala sve zaostatke, i nestrpljivo gledala što ću dalje. Trebalo je ispuniti to novonastalo vrijeme. Zaposliti ruke. I u mozgu mi se oslobodio prostor, znači i dio uma se trošio na pušenje. Pa kako i ne bi od stalne brige imam li cigarete, vatre, smijem li zapaliti... Shvatila sam tada još nešto o pušenju: pušenje nam daje iluziju da nešto radimo. Da smo bizi. Ostavlja dojam kako nešto stvaramo. A stvaramo jedino dim i pepeo. I naslagu smole u plućima.

Poput igrice na kompu. Brdo vremena ode u nešto što jedan prekid struje izbriše. A i bez prekida struje zapravo isto tako nemamo ništa. Došli smo na level xx, moš mislit uspjeha. Otišli sati u što? U iluziju. Ako još igramo igricu i pušimo, nevjerojatno smo zaposleni. A rezultata - njet. Ošli u vjetar i vrijeme i uložena energija.

Kao što sam pušila, tako sam igrala i igrice. Danima. Znala jutro dočekati igrajući...

Sad kad gledam unatrag, ne bih to voljela prolaziti ponovno. Volim vidjeti nešto rukama stvoreno. Makar to bila pokrpana roba, pospremljeni ormar, ispečen kolač, presađeno cvijeće. Može i umor u nogama od šetnje ili bicikliranja.

A odnedavno u meni se oslobodilo još novog prostora. Ta samoća koja me ubijala, tuga zbog neimanja zagrljaja prije spavanja, nedostatak društva za jutarnji čaj.. sve je to nekamo otišlo.. Kao da sam se probudila iz nekakvog sna i sad se nakon puno godina konačno osjećam dobro u svojoj koži. Ne patim ni za čim, ne čeznem 'za nekim', nemam potrebu biti pokraj 'nekog'.. Kao da se neki odlutali dio mene vratio na svoje mjesto. Kao da je i zadnji puzzle sjeo i dao smisao cijeloj slici. Na hrpi sam. Niti jedan dio mene ne želi biti negdje drugdje. To mi je potpuno novo iskustvo. Sva sam u jednoj točki. Tu i sad.

Dobar je to osjećaj... nek potraje..

film je čista antologija 5+

nemoj slučajno ponovo zapaliti, kao, nisam ovisna, samo ću probati, jer propušiti ćeš!

Film je - uh!!! Stari, ne pušim dvadeset godine, bez brige :)

taj početak filma je zakon a ono spuštanje do civilizacije

Nisam gledala film... Ali ovaj duo je savršennnnnnn... Jel' tvoja poruka ipak nešto drugo ;-)

pozdravljam ovaj blog koji odskače od ostalih..U pozitivnom smjeru...Mislio sam da je prosvjetljenje rezervirano samo za muškarce, Sve do sada..Pozdrav coco:)