Laprdarij

U vrijeme Juge meni je bilo dobro. I tad sam znala da mi je dobro. A bilo mi je dobro to što je zdrastvena briga bila dobra (u osnovnoj su nam redovito zube pregledavali, prali smo zube svako malo nekakvim otopinama, pregledavalo se da nemamo uši - i nije ih bilo, imali smo higijeničare u razredu:), škole su bile besplatne, lako se zapošljavalo, s našom putovnicom se moglo putovati svuda po svijetu (sjećam se, nismo mogli u Taiwan, Hong Kong samo 7 dana viza), ali svuda smo bili dobodošli zahvaljujući Juginoj nesvrstanosti.

Dok je Tito bio živ, sve je klapalo. I on je meni bio ok. Nitko od mojih članova obitelji nije zaglavio na Golom otoku, ili bio proganjan na neki drugi način. Tito je živio na visokoj nozi, šminker, ali sve što je uživao, ostalo je našoj državi. Ništa nije sebi i svojima uzeo. Bili smo sirotinja, ali su svi bili pa nije bilo preteško. Koliko se sjećam, tada su se dijelili stanovi, to je bila jedna od privilegija. Puno ljudi je dobilo stanove od firmi u kojima su radili (RADILI!) na korištenje.

Po Jugi se moglo slobodno voziti, po Velebitu si mogao kud si htio. Uz malo sreće moglo se i na divljaka kampirati uz samo more. Sve je bilo naše. Meni kao skitnici je to puno značilo. Sjećam se da sam u to vrijeme krenula autom po Italiji i Francuskoj. U Italiji nam se navečer prispavalo i tražili smo mjesto za šator. Klinac! Usred šume u nekakvom visokom brdu bogu iza nogu - ograda, i natpis - privatno. Spavali na parkingu. To mi je tada bilo nepojmljivo, blažena Juga!

Puno toga je i falilo. Recimo, nismo imali traperice. Strašno! Prve sam traperice dobila u 7. osnovne, naravno iz Trsta. Bili smo beskrajno smiješni, nosili smo trapeirce koje i nisu bile baš naš broj, a ni kroj nam nije odgovarao, ali smo bili užasno ponosni na taj komad krpe :) Neke cure su u srednjoj nosile i heklane džempere koje ima je valjda baka naheklala, i sve je bilo ok. Nismo jedni druge gledali ispod oka, svi smo bili veseli, družili se, svirali, pjevali..

Sa sjetom se sjetim i školskih plavih kuta u osnovnoj, i crnih šlapa. To je bilo dobro. Svi smo bili jednaki. Pa i najskuplje škole u svijetu imaju uniforme, ok, malo su im ljepše i nose drugu poruku, ali u osnovnoj mi se čini važna ta uniformnost jer već u toj dobi počinje raslojavanje, i to na vrlo okrutan način, kako samo djeca mogu.

Bilo je puno entuzijazma. Pomagali smo jedni drugima, besplatno. Nije se toliko gledalo na lovu.

Znam, znam, kažu da je taj sustav bio neodrživ. A možda i nije bio neodrživ. A što o kapitalizmu, za koji da bi funkcionirao mora biti većina siromašna i biti jeftina radna snaga? Kad je Tito umro, počele su se događati smiješne stvari. Nestašice. Kava se zlatom plaćala. Pa nije bilo detergenta. Pa nije bilo WC papira. Tko je nosio vrećicu detergenta i WC papir u ruci, taj je bio glavna faca :) Pa je bio prekinut uvoz kakaa, jeli smo nekakve smiješne šećerne table. Keksi 'domaćica' ali sa šećernim preljevom, umjesto čokoladnim. Hahahha... I to smo preživjeli...

Presmiješna nestašica benzina :)) Par-nepar i bonovi za benzin. Kad sam kupila auto, htjela sam da mi registracija bude parni broj, jer parni nisu vozili utorkom, a neparni četvrtkom. A ja sam četvrtkom trebala auto. Ako si nekog htio podmititi ili umiliti mu se, dao si mu bonove za benzin :))

Nije bilo kreditnih kartica, tj. bile su rijetke. Čekovi su se dobivali na komade, ovisi kolika ti je plaća. Nije postojao minus!! Banke nam nisu dozvoljavale zaduživati se bez pokrića (eee, za tim žalim)..

Pa inflacija, uh. Početkom mjeseca smo kupovali njemačke marke, da bi ih tijekom mjeseca prodavali i nekako skrpali kraj s krajem, jer plaća do kraja mjeseca više nije vrijedila. Inflacija nekih 1000 posto, ili više... Bili su nekakvi milionski iznosi u pitanju, a ništa vrijedili.. pa su se kresale nule. Zlatno doba black marketa deviza.

Vlast nakon Tita se izgubila, dakle ti nisu pojma imali što i kako. Slično ovome danas. A ti isti ljudi su i dalje 'stvarali Hrvatsku' :(

I taj glupi Berlinski zid! Njegovim padom konačno je pao socijalizam. Kapitalizam više nije imao prepreku i proširio se kao virus u istočnu Europu. Zloćudni virus. Mutirani. A mi naivni (kakvi smo mogli i biti onako zaštićeni u prijašnjem sustavu), pušimo.

Ta-dam!!! U to vrijeme se pojavljuje Ante Marković i njegovo zlatno doba! Dinar se stabilizira, može se kupiti devize u banci!!! To nije bilo nikad prije u Jugi! Ali, kako mutiti ako je sve jasno? Bilo je predobro. Tad smo imali veliku šansu, svi mi.

No, teško je vladati zadovoljnim ljudima. Treba ih posvaditi, podijeliti, pritom pokrasti, za sebe i svoje korist izvući, a druge uvjeriti da 'ginu za ideale', 'novu Hrvatsku'... A kad se smrad počne širiti, skupljaju se muhe, skupilo se smeća iz cijelog svijeta koje nam je krojilo sudbinu. S blagoslovom našeg 'prvog predsjednika' - da ga ne imenujem i zmažem si usta.

Sve prodali, ljudi izginuli, lova otišla na privatne račune, Hrvatske više nema. Nema više ničeg hrvatskog. E, jadni smo! I sad se još i osuđuje one koji su se pokazali najsrčanijima, uz koje još povezujemo ono malo pozitive... Pa da, i treba ih osuditi jer bi mogli djelovati na nečiju savjest, mogli bi podsjećati na nečije pogreške!!! psmtr

Ako izuzmem Markovićevo doba, otkad znam za sebe, stvari u Hrvatskoj idu na gore. Velikim koracima. Jedino se još nadam da ću ipak doživjeti trenutak kad čujem nekakvu pametnu odluku Vlade, i osjetiti kretanje u pozitivnom smjeru ove jadne i izmučene države...

jbt pa ti si napisala novu povijest...rvata i ostalih...nomada?

A kaj je tu novo?

pa nisam mislila u tom smislu....nju (povijest hrvata) ionako stalno prekrajaju....već je novost po duljini zapiša..nadmašuješ vegu i meiju!

,,,možda "mala" čovječica, ali ono što je napisala sviđa mi se,,,i slažem se s njom,,,:-))
,,,u onom mraku bolje sam se snalazila neg na ovoj polarnoj svjetlosti,,,

i ja bih rekla da ima nešto u gore navedenome ili smo jednostavno bili mladi i bezbrižni pa nismo vidjeli nedostatke ondašnjeg režima.

Mai, trudila sam se biti kratka :) A ima još toga, morat ću u više nastavaka :))

i znaš kaj koko, bilo je nas 0,0000000001 posto kaj ni tada nismo bili naivni...sve smo znali kak bu ovaj divlji kapitalizam procvao...al štoš kad nas nitko nije čuo! zato su i uveli u neko doba onu akciju...dajmo im da čuju! no, ista se zagubila u...prijevodu. sad će nama haški prevoditelji sve to lijepo natipkati i poslati u paketu. bez carine...drito!

S 25 ili 30 i nismo više tako mladi i bezbrižni.. Već smo zaposleni, morala sam samu sebe uzdržavati i osjećala sam na svojoj koži dosta toga..

Mai, na koju to akciju misliš?

u to sam vrijeme bila puno mlađa od 25-30 ali nekako se danas ne mogu oteti dojmu da se u ono vrijeme nije dalo pojedincima da rade više i samim time da zarade više i imaju veći standard. vrijedila je ona bratstvo i jedinstvo. bratstvo je kad ti radiš za mene, jedinstvo je kad ja pobirem plodove a ti dobiješ mrvice

koko, to je moj crni humor...jer ovo kaj se nama događa zadnjih 20 (a i dulje) godina jest tragikomično....al kao i obično većina to vidi i shvati...dockan! ne znam kad (ako ikad) ćemo se riješit tog podaničkog mentaliteta...uvijek nam treba neki vođa...pa franjo veliki (austrougarski), pa tito veliki...pa franjo mali...reklo bi se od franje do franje...kroz gusto granje!

Nadam se ne na onu sramotu s pužnicama... skupila se lova za 20-tak pužnica (genijalna akcija!), a mislim da je ugrađena jedna, i lova nestala. Nestali milijuni kuna!!! Sramota!!

Ne slažem se da je bilo bolje samo su ljudi bili bolji ali smo si za to sami krivi.Ja sam radničko dijete sa zagrebačke trešnjevke i materijalno nismo imali ništa kao djeca smo se veselili jednoj naranči a počeo sam sa 15 god raditi da si bar nešto mogu priuštit..

i meni je bilo bolje, ali to ne znači da je svima bilo tako....mislim na one koji su zbog političkih neistomiošljenja zaglavili
a sve ovo kaj se danas danas događa...krenimo od sebe...mislim da ćemo još barem nekoliko generacija kriviti druge za ono kaj smo sami, kao pojedinci odgovorni

Mai, svakom narodu treba vođa. Dobar vođa. Ne slažem se da smo podanički narod. Ali bojim se da smo glup narod, neobrazovan. Osim toga, pitanje je u današnjem svijetu koliko uopće bilo koji narod ima moć. Pa i u Americi se namještaju izboru. Uvijek je to ravnoteža među onima gore, moćnicima, ili sivima, a mali ljudi su tu da rade..

meija u pravu si mi se stalno bavimo prošlošču a ne budučnošću.....ja sam se za ovo nažalost borio i ako nije dobro sam sam si kriv ali to je prošlost idemo dalje....

Koko, postali smo gramzljivi, nezadovoljni s onim kaj imamo, gledamo stalno u tuđe dvorište i uspoređujemo se...i to samo da kompenziramo štošta što u nama kao sjeme nezadovoljstva čuči.
toliko možemo sami napraviti za svoje dupe, ali očekujemo da netko to drugi učini.
ni ja nisam baš ptretjerano zadovoljna, ali neću baš nikada dozvoliti da me to povuče u stranu. i za sve, za gotovo sve kaj sam u životu (ne)napravila, sama sam kriva.
ne znam kako će ovo zv učati, ali u zadnje vrijeme čpovukla sam se u svoj mikro svijet i tamo mijenjam stvari koje mogu promijeniti. i vjeruj mi, dobro (mi) je.
da nije tako, prilagodila bih se kolektivnom razmišljanju i postala jedna pd onih koja rogobori i tapka na mjestu...

Dok sam to pisala, razmišljala sam o svojoj odgovornosti, jer moja generacija je ta koja je najviše ginula u ratu, i moja je generacija sazrila baš kad su počela sranja. Izašla sam na sve izbore i ... to je to. Moja generacija je isto tako u velikoj mjeri iselila u ono vrijeme, i nije ih za osuditi. Jesam li se možda trebala aktivno uključiti u politiku? Obrazovana sam u drugom smjeru, da sam otišla u politiku, politika bi dobila lošeg političara, a znanost izgubila dobrog znanstvenika. Mislim da je moj najveći doprinos ako dajem ovoj zemlji ono u čemu sam najbolja.

mi smo glup narod jer ljudi ne razmišljaju da se neka obećanja ne mogu ispuniti. lakše je vjerovati u tuđe filmove a ja ću ga još samo malo ušminkati da bude po mom ukusu. ali ima tu puno i neukosti. jer jedino sa glupim i neukim možeš manipulirati. a manipulacijom možeš krasti i dovesti zemlju na koljena.

zg....treba prihvatiti ono što više nije podložno promjenama. generacija sam koja je stalno slušala priče kak je bilo poslije onog rata...sad se priča ponavlja. od priča nema koristi...bilo pa prošlo. treba sve pohraniti na mjesto koje mu pripada, sjetiti se s pijetetom i krenuti dalje

Bilo je ovako kako si napisala... i mi smo uistinu bili zadovoljniji. Možda zbog snage propagande i uravnilovke? Jer, jednostavno nisi mogla vidjeti koliko više ima netko drugi. Npr., moja majka je dobijala garderobu iz Amerika, a onda je moj djed dobio po nosu ultimatum neka je "obuzda ili..."; a opet, ako si bila ispod radara, mogla si putovati (što su dva-tri naraštaja naših sunarodnjaka jednostavno propustila), vidjeti da u svijetu ljudi funkcioniraju drugačije, da radikalno suprotstavljeni stavovi i mišljenja postoje jedni uz druge (sjećam se svojeg šoka kad sam prvi put otišla u Englesku i ugledala Mini s kukastim križem - pitala sam, kako to da ga ne hapse?). Kad je Tito umro, isto sam bila u inozemstvu na stipendiji: domaćini su mi organizirali prihvat, svi su očekivali rat. I na granici su me pitali jesam li sigurna da se želim vratiti. A ja sam željela, jer sam vjerovala da Tito nije bio ključ naše stabilnosti. Eh, prevarila sam se! Izgleda da je bio.

Znam da je ovo patetično ali svi bi mi trebali prvo razmišljati kako da damo svoji doprinos razvoju ovoga društava ali nažalost večina razmišlja kako da što više uzme ili ukrade od njega...Kada počnemo razmišljati da država nije ničija privatna prčija onda će biti bolje...

Meija, kako sam već i napisala, a i ti to spominješ, svatko bi trebao urediti svoj mikro svijet, svoju obitelj, prijatelje njegovati, tada bi se to osjetilo i u cijelom društvu. I to svatko može, u tom segmentu je svatko odgovoran. Nisu svi rođeni za vođe. Meni osobno nije loše, ne žalim se. Ako mi nešto i nije dobro, sama sam si kriva. Imam više (stvari) nego ikada.. Ali da mi je žao, žao mi je što smo rasprodali lijepu našu..

Vega, u svakom sistemu je propaganda jaka. Radim za zapadnjačku firmu i ne mogu vjerovati koliko su oni u stanju ispirati nam mozak nekakvim ispraznim i lažnim parolama, gori su od 'bratstva i jedinstva' :) Drago mi je da sam svoje aktivne i svjesne godine proživjela u takvom turbulentnom razdoblju na svjetskoj razini, da znam iz prve ruke što se događalo. Tko zna što će pisati u povijesnim knjigama o tome..

Koko...žao je i meni, ali kaj ti, ja..sused Pero možemo napraviti? promijeniti nešto što se više mijenjati ne može? niš!
prihvatiti činjenice ne znači s njima i složiti se.
ali meni je jednostavnije tako. možda oportuno zvučim, ali zdravije je

Nemam izbora. A kad nemam izbora, glupo je trošiti energiju na to. Barem se trudim tako živjeti. A kaj kad volim tu zemlju, što god to značilo, ne mogu do kraja isključiti emocije.. A i ne mogu ne misliti kako će mojim klincima biti jednog dana..

Naravno da svaki sustav nastoji osigurati sljedbenike, ali je pitanje jel ti peru mozak proaktivnom ili pasivnom ideologijom. Kad pogledamo kako je bilo u ex Yu, koliko smo više sloboda - a zato i uvida u funkcioniranje kapitalizma i tržišne utakmice - imali mi nego Mađari, Česi, a ove istočnije da ni ne spominjem, mi smo tranziciju trebali prebroditi u rekordnom roku. A nismo. Jer smo popušili spiku da smo si samodovoljni i jer ne znamo funkcionirati u različitostima. A kapitalizam upravo tako funkcionira: baš ih briga za vjeru i narodnost ako mogu trgovati. A nas su lijepo zaposlili krvnom osvetom i za to vrijeme si napunili džepove.

Svako vrijeme nosi svoje.Tad je nešto bilo bolje,sada nešto drugo.
Jedino je važno da čovjek ostane čovjek,a ne rob nekog vremena i
nekih vrednosti i zakonitosti.Tada brastva i jedinstva,a sada tržišta.

Slažem se. I bili smo slobodni u pravom smislu te riječi, i sigurni i osigurani, pa time i naivni... bili smo prava djeca cvijeća :) molim da se ne zaboravi ni seksualna revolucija, ni doba bez side :)

Tape, i rat nosi svoje - kad se sve izvrne kao čarapa... samo mogu poželjeti, ne ponovilo se..

Da i rat nosi svoje.No i u ratu treba ostati čovjek,a ne rob
jedne politike i mržnje,rob slijepih strasti i onog životinjskog
u čovjeku,koje čini nepravdu drugom čovjeku.

Ne, nikada nismo bili ni sigurni, ni osigurani, ni bez AIDS-a: samo smo mislili da je tako. Istina je da smo bili prezaduženi, strateški nevažni i da smo se ševili nezaštićeno zato jer nismo znali za AIDS, niti koliko ga ima u Hrvatskoj, a to ne znamo ni danas. Činjenica je da je i ovdje uvijek bilo svega što se nekada zvalo "zapadna dekadencija", od manijaka nadalje, s tom razlikom da se o njima nije pisalo i snimalo filmove. I činjenica je da smo zato mislili kako živimo u nekom mjehuriću imunom na tuđe slabosti.

Teško je u miru suditi o ratu, ali sjećam se da kad je pitanje života - on ili ja, da ću izabrati 'ja', bez obzira na čovječnost. Ako ti je život u pitanju, netko te želi ubiti, ne možeš ga tada žaliti.. Trebalo bi suca Orie-a samo malo poslati na front, dovoljno nek čuje pucnjavu, i vidi ranjenika..

U Jugi sam se osjećala sigurnijom. Slobodno sam šetala noću sama. I nije me bilo strah. I nisam bila jedina. Milicija je bome bila opaka. Bilo je kriminala, ali puno manje nego danas. Nije droge bilo. I ok, nije bilo side (sjećam se da se 1985. počela spominjati kod nas), ali je bilo svih drugih bolesti :(... a niti danas nije sida veći problem u seksualnim odnosima, ima dovoljno drugih.. A sigurnost je bila i u stalnim radnim mjestima, kojih je i bilo. Danas si to ne mogu zamisliti, zaposliš se i doživotno si osiguran. I daju ti stan da ne odeš. . I to je trajalo cijelu jednu generaciju - generaciju naših roditelja..

Pa, ja ne znam u kakvim si se ti krugovima kretala, ali ja sam bogme poznavala glavnog zagrebačkog dilera, čiji je otac bio istaknuti političar, što će reći da je sinko bio imun na miliciju i njenu strogoću: dilao je sve dok mu vlastita industrija nije spržila mozak. OK, priznajem, postojali su "satovi razredne zajednice" na kojima je trebalo učenike podučiti o seksualnosti i odgovornom seksu, ali sjećam se da je to moj razrednik povjerio meni, ja donijela Figurae veneris, profači mi to zaplijenili i naslađivali se u zbornici, a meni dali ukor. Knjigu su mi vratili tek kad je djed došao protestirati, jer je bila skupa, a on je još nije stigao proučiti.

Međutim, slažem se što se tiče sigurnosti kretanja: mislim da smo tad još imali onu solidarnost malog mjesta, da nismo okretali glavu na krikove i plač... Mene je jednom spasio potpuno mi nepoznat momak iz kvarta kad je vidio da me slijedi neki sumnjivi tip.

država može ove naše divlje kapitaliste brzo dovest u red i krenut ka uspostavi švedskog tipa kapitalizma ali divlji kapitalisti i divlji političari slažu se u bitnim stvarina a to je bojni povik IMAMO HRVATSKU pa se bave sitnim kozmetičkim zahvatima

političar i kapitalist ne pitaju što oni mogu učinit za hrvatsku nego što hrvatska treba učinit za njih

i onda dobijemo 1000 stranica iz haga na pismeno (šteta moglo je i na više stranica bit obrazloženo)

ajd pogledajte prljavce i onaj koncert na trgu

možda se suza u oku pojavi?

kome suza ...Šeksu......

odrekao se prijatelja Glavaša radi vlasti ..
dao bog da Gotovina izađe i zabije mu šamarčinu za onu rečenicu...

Ej, Romane, meni je Glavaš bio faca dok je još bio u HOS-u ili već kak se to zvalo. Kad je prešao u HDZ, nije mi više bio simpatičan.

coco
nije Glavaš nikad bio u HOSu,
mislo sam na ljigavost u želji da ostaneš na vlasti i u vlasti ..

Meni se čini da sam ja živjela u nekoj drugoj Jugoslaviji. Škola (osnovna) mi je bila na 5 km hodanja..i isto toliko natrag, srednja škola sat vremena autobusom.. u toj školi u gradu je bilo: "zašto si došla u školu, bolje da doma paseš krave" jer ćeš onima u gradu uzimati radno mjesto.
Tata je radio u gradu, stanovi su se dodjeljivali nekom drugom..
Kad sam završila školu nisam imala nikakvog poznanstva u firmi u gradu.. za zaposlenje su tražili 10.000, DEM-a i to oni čije su cijele obitelji radile u jednoj firmi..
Kad sam se zaposlila (tam gdje nitko nije htio raditi jer je bilo puno posla), opet su stanove dobivali oni iz grada koji su se sada rastajali..pa dobila i žena stan posebno..
U inflaciji sam počela graditi svoju kuću..na razlici tečaja.. oni iz grada koji su dobili stanove išli su u Trst po garderobu..
Onda je došla nova rvacka..
Ništ mi se nije promijenilo.
Oni koji su dobili stanove sad su ih otkupili za nešto sitno. I dalje su išli van po garderobu, a meni na selu se ništ nije promijenilo...
Samo znam da za svaku sitnicu civilizacije, onog što je svima "normalno" debelo plaćam nofcima. Priklučak običnog telefona me koštal 4 iljade maraka i pas mater po ha teju, (prije sam imala mobitel).. a prije sam imala gsm internet nego maxadsl.. imam satelitske tanjure po hiži.. o maxteveju mogu samo sanjati..
Briga me što rasporodaju, nek rasporodaju i vlastitu mater. Ionak su davali i rasprodavali daleko ranije ono što je plaćao i moj otac i ja..uzeli mi, a nisu mi dali ništa.
Ništa niti ne očekujem..
Još manje se nadam da će se ikada bilo što promijeniti..oni koji su dobivali prije, dobivat će uvijek..
A to da je masa love otišla na privatne račune..nebih.
Ako su oni sitni štakori uzimali lovu za zapošljavanje, uzimaju je i dan danas.. oni krupniji štakori uzmu si više.
Moj propust je što nisam među tim štakorima... ili da mi netko napiše kome da pošaljem broj svog privatnog računa..da i meni nešto kapne. (Kad sm kod toga.. momcovi na iskrici..samo obavijest..tražim sponzora :)))

Pognioci, ni mi nismo dobili državni stan. Moji su ga jedva kupili i otplatili. Zbog toga sam i odrasla bez oca. Ni na selu nemamo nikakvo imanje. A gle, uvijek ima onih koji dobiju više, a tko je nama kriv što nismo znali ili nismo imali želudac za takvo što. Nismo bili u partiji. Kao što niti ja danas nisam u HDZ-u. Bilo bi mi lakše da jesam. Ili u nekoj drugoj moćnoj organizaciji. I svjesna sam toga.. I svi smo se nadali da će u novoj HR biti bolje, imali smo veliku šansu. A jel bolje?

Kužim, Ri, o čemu pišeš :) A kako se zvalo ono čega je Glavaš bio član prije HDZ-a? Sjećam se kako sam bila razočarana tim njegovim prijelazom..

'92. je došao internet u Hrvatsku. Šteta što nije bio u današnjem obliku, bilo bi vjernih zapisa..

svaka čast da ovom zapisu!