a...d...v...e...n...t

Jedan psiholog je definirao oprostaj kao odustajanje od ljutnje na koju IMATE prava, pri cemu nudite osobi koja vas je povredila prijteljski stav na koji ona NEMA prava.

I pored toga sto ova, mozda po nekima paradoksalna, definicija zapravo predstavlja sustinu procesa oprastanja, oprostaj se ipak PREPORUCUJE u svim situacijama konflikta jer su alternative mnogo STETNIJE i to ne za osobu kojoj se zelimo osvetiti, vec ZA OSOBU KOJA SE OSVECUJE

//
MISLJENJA DRUGIH :
.Osveta - NE, jer samo pokazuješ sebi, toj osobi i svom povrijeđenom egu da ti je još uvijek stalo do te osobe... Kad te za nekoga boli džon, nećeš uopće reagirat na tu osobu. Svi koji pomišljaju na osvetu, bilo bi bolje da porade na svom samopouzdanju i kad ih netko povrijedi da ga samo izbace iz svog života jer nije dostojan čak ni njihove osvete. Mržnja i osveta samo su pokazatelj povrijeđenog ega od strane osobe do koje nam je stalo i koju duboko u sebi nismo preboljeli. Za osobu koju smo preboljeli možemo "osjećati" samo ravnodušnost. Drugim riječima, ne osjećati ništa...

Kad bolje razmislim, uvijek je bolja solucija bila ostavit stvari kakve jesu, dovoljno je, život se kad-tad sam pobrinuo za osvetu bez mog uplitanja
(uranija)

Nikad jedna strana nije 100% kriva.
(Nicole Krauss)
//

Oprostiti nekome nije isto sto i pomiriti se sa njim. Oprostiti nekome nepravdu koju nam je naneo znaci pomiriti se sa time sto se dogodilo i ostaviti za sobom sva osecanja koja su sa time povezana. Bilo da se radi o prevari od strane bracnog partnera, izdaji na poslu ili od strane prijatelja, sposobnost da se oprosti je neophodna kako bi se zivot mogao nastaviti bez ogorcenosti. Ovakvo svjesno oslobadjanje od neugodnih osecanja zapravo je sposobnost koja se ne razvija lako i koja podrazumijeva niz karakteristika koje osoba treba da posjeduje kako bio oprastanje bilo potpuno i iskreno. Ipak, ovo je i veoma korisna i ljekovita sposobnost jer bez nje osoba ostaje u zacaranom krugu trazenja krivca, isterivanja pravde i nagomilavanja negativnih osecanja koja vise nego ikome drugome stete njoj samoj.

Kako zadrzavanje bijesa i ogorcenosti moze izazvati dodatno produbljivanje i inace lose situacijie i stvaranje dodatnih problema, za svakoga tko je ikada iskusio nepravdu i bio necija zrtva od kljucne vaznosti za vlastito zdravlje moze biti sposobnost oprastanja i nastavljanja sa svojim zivotom. Cesto ljudi koji dolaze na psihoterapiju sa razlicitim problemima na kraju otkrivaju da je njihov uzrok zapravo u tome sto nisu uspjeli da oproste neke davne nepravde koje su im se dogodile. Nije rijedak slucaj da su te nepravde cak i zaboravljene, ali bol koji su izazvale jos uvjek iz podsvesti upravlja zivotom te osobe. Tada je potrebno ozivljavanje davnih dogadjaja kako bi ih osoba ponovo dozivela i konacno uspela da oprosti.

ISTJERIVANJE PRAVDE

Nekima, koji su ovu sposobnost razvili, oprastanje nije problem, ali isto tako postoje i oni koji se ponose svojom nesposobnoscu da oproste. To su ljudi od kojih se cesto moze cuti da “daju samo jednu sansu” ili da “nikad ne zaboravaljaju nepravdu i bol koji su im nanijeti”. Ne zeleci da oproste, oni se grcevito drze bola i ljutnje i odbijaju da zaborave neugodna iskustva. Trpljenje svih ovih negativnh osecanja koja zadrzavaju u sebi je po njima cijena isterivanja pravde. Problem je sto se cesto ova cijena ne isplati jer se pravda moze dostici i bez gusenja sebe neprijatnim osecanjima. Zapravo je pravda mnogo dostiznija kada se za nju covjek bori hladne glave, racionalnim argumentima, a ne uz preplavljenost emocijama. Isterivanje pravde i trazenje naknade stete su procesi koji se odvijaju na interpersonalnom polju i zahtevaju komunikaciju i razumevanje, te samim tim sto je osoba koja je u njih ukljucena racionalnija i oslobodjenija afekata, to ce i pravda prije biti zadovoljena. Kada netko juri za pravdom ispunjen afektima, kako se cesto kaze, prije srcem nego glavom, on ce prije traziti osvetu nego pravdu. Upravo je uocavanje razlike izmedju ovih pojmova od kljucnog znacaja i za razumevanje prastanja. Osvetiti se nekome vracajuci mu bol istom mjerom nije jedini put za uspostvljanje pravde. Uzvratiti nepravdom na nepravdu ne radja pravdu vec samo onome koji se sveti pomaze da se na neko vrijeme oslobodi negativnih osecanja. Ali, mnogo zdraviji i trajniji nacin za oslobadjanje od ovih osecanja je prastanje. Vidimo da je zelja za osvetom zapravo posljedica nesposobnosti prastanja.

******
Osvetiti se nekome vracajuci mu bol istom mjerom nije jedini put za uspostavljanje pravde. Uzvratiti nepravdom na nepravdu ne radja pravdu vec samo onome koji se sveti pomaze da se na neko vrijeme oslobodi negativnih osecanja. Ali mnogo zdraviji i trajniji nacin za oslobadjanje od ovih osecanja je prastanje. Vidimo da je zelja za osvetom zapravo posljedica nesposobnosti prastanja.
******

To da li ce osoba zeljeti da oprosti ili da se osveti prije svega zavisi od odluke koju mora donijeti sama ispitujuci svoje vrijednosti i stavove, pa na kraju i kapacitete za pomirenje sa realnoscu. Svako tko je ikada bio povrijedjen bio je u situaciji kada je trebalo odluciti hoce li oprostiti onome tko ga je povrijedio ili ce, ipak, nastaviti da zivi sa tim neprijatnim isustvom zadrzavajuci ljutnju i ogorcenost u sebi. Ovo je vrsta odluke u kojoj nema srednjih resenja ili polovicnih odgovora. Ili cemo oprostiti ili necemo. Zato je od krucijalnog znacaja biti svjestan posljedica svake od opcija kao i onoga sto je potrebno da osoba u sebi razvija kako bi uopce imala ovu mogucnost izbora.

OPROSTAJ I POMIRENJE

Oprostaj mnogima moze predstavljati problem samo zbog toga sto pogresno odredjuju njegov smisao. Cesto se oprostaj poistovecuje sa pomirenjem, a zapravo je pomirenje veoma siri pojam ciji je jedan dio i oprostaj. Pomirenje ukljucuje suradnju obe strane, ispricavanje za ucinjeno sa jedne strane, prihvatanje tog ispricavanja i oprastanje sa druge strane. Medjutim, nisu retke situacije u kojima cak i kada je ocigledno da nam je neko ucinio nepravdu, ne dobijamo ispricenje niti razumijevanje. To ipak ne znaci da sa tom osobom moramo ostati dozivotni neprijatelji. Ono sto je moguce uciniti u takvim situacijama jeste objasniti sebi razloge konflikta i potruditi se da sto bolje razumijemo suprotnu stranu kako bismo u sebi tu pricu priveli kraju i mogli da nastavimo dalje bez ozlojedjenosti. Kada se potrudimo da razumijemo onoga tko nam je naneo bol i nepravdu, nakon toga mozemo i donijeti odluku da li ga jos uvjek zelimo u svom okruzenju. Nije nemoguce shvatiti djela druge osobe, oprostiti, ali se i ne pomiriti sa njom.

******
Za oprastanje je od kljucnog znacaja razumijevanje druge strane. Psiholoska definicija oprastanja jeste odbijanje da povrijedimo onoga tko je nas povrijedio. Ovo odbijanje se ne odnosi samo na bukvalno povredjivanje, vec i na svako svodjenje racuna, osvetu pa cak i pokusaje da se drugi ubijedi argumentima i kroz raspravu u to da je pogrijesio.
******



Prastanje jeste dio pomirenja, ali to ne znaci i da pomirenje mora biti dio prastanja. Za oprastanje je od kljucnog znacaja razumijevanje druge strane. Psiholoska definicija oprastanja jeste odbijanje da povrijedimo onoga tko je nas povrijedio. Ovo odbijanje se ne odnosi samo na bukvalno povrijedjivanje, vec i na svako svodjenje racuna, osvetu pa cak i pokusaje da se drugi ubijedi argumentima i kroz raspravu u to da je pogrijesio.

KADA JE PRAVO VRIJEME ZA OPROSTAJ?

Postoji još jedan veoma bitan faktor koji utiCe na moguCnost oprastanja. To je vrijeme. Ma koliko mislili da je vrijedno i potrebno oprostiti stetu koja nam je nanesena, za to necemo biti sposobni dok ne prodje odredjeno vrijeme i ne osjetimo da smo za to zaista spremni. Oprost pocinje odlukom koja dolazi iz glave, ali nikako ne moze biti potpun ukoliko emotivno osoba za to jos uvek nije spremna. Najveca greska koju ljudi cine nakon toga sto su bili zrtve jeste vjerovanje da samo odlucivanjem da zele da oproste to zaista i mogu da ucine.



....AUTOR: T.F.J. i N. J.

:)