Životinjsko carstvo

čovjek.... predivno...

Zar ne? :-))

rijetkost........ doduše, ovo je izgleda stara fotka.... dok su ljudi još koliko toliko bili ljudi.... danas ih treba svijećom tražiti...
no dobro.. nema veze... definitivno divno za vidjeti

Možda bi i današnji momci otvorili džep štencu kad bi na ramenu imali PRAVU pušku. Tko zna! Ne treba ih unaprijed potcjenjivati.

ma... nisu problem današnji dečki.. nego čovjek kao biće sa sve manje suosjećanja, sve manje empatije... bem ti jarca, slušam svoje u firmi, to sve cvili, kuka zbog svojih situacija a istovremeno pljuje i maše rukom na tuđe.... jadno

Da, takvi su naši ljudi... Ali pogledaj Japance - što god ih strefi, od atomske bombe do tsunamija, oni zasuču rukave i oporave se.

još uvijek sam siguran da je ogromna većina takva

Nadam se, krelec. A još više se nadam da im neće trebati prava puška da to i pokažu.

valjda je seoba naroda dovršena i na ovim prostorima ?

Ne znam... pa vidio si neki dan, još uvijek stalno netko nekome smeta.

ma došli bumo i mi sebi, samo malo financije kad se poprave. kad vidimo i druge oko sebe, crne, žute i još drugačije, i kad to postane normalno, treba se malo i oko naviknut. i predrasude brajo, one su smrt.

eee krelec... ja sam po tom pitanju skeptik.. i pesimist... kad su ljudi u pitanju, nekako mi ni ružičaste naočale ne pomažu... istina, ima divnih duša.... no rijetke su

pesimist i skeptik se može biti oko trenutne situacje ili okolnosti, ali fatalizam je poguban. nešto smo skloni ubijati se razmišljajući oko letova na druge planete, globalnog zatopljenja, a papirić ispred sebe na cesti rijetko tko digne i baci u smeće. nekaj bi trebali i sami za sebe napravit, misli globalno dj...........

Pa u tome i jest problem, mi stalno čekamo da netko drugi sredi naš nered. I to ne od jučer, nego tijekom cijele povijesti. Jer, mi smo mali, ne... A kaj su Japanci? Siromašni otočići usred ničega, da stvar bude gora, prvi susjedi su im Kinezi. I nakon što su ih Ameri zbombali, nakon što su propali do gotovo najsiromašnije ekonomije u svijetu, evo ti njih na vrhu, za ciglih 15-ak godina. I opet će. A mi? Sumnjam, uz ovakav mentalitet.

ma sve bu dobro, jbg proces je malo podugotrajan (meni nekad ponedjeljak daleko), ali ne treba se grčiti
probaj, nije loše protiv grča, javi ak djeluje

http://www.youtube.com/watch?v=rOWhOE7db0E&feature=related

Viš, zanimljivo je to, više volim blues nego sevdah - valjda me tuđa tuga manje dira ;-))

nakak mi sevdah dođe ko blues naših prostora

ode ja malo i šljakat, tek toliko da ne ostane sve na teoriji