Misli 33. stoljeća

"Moj dobrotvor je govorio da čovjek, kad se jednom otisne u carstvo magije, vremenom postane svjestan toga da je zauvijek napustio običan svijet; da je znanje odista nešto strašno; da sredstva i načini običnog života više nisu zaštita koja ga čuva i mora živjeti novim životom ako želi opstati. U vrijeme kad znanje postane nešto tako zastrašujuće čovjek isto tako uviđa da je smrt njegov nezamjenjivi prijatelj, koji skupa s njim sjedi. Svaki djelić znanja koji postane moć sadrži smrt kao svoju glavnu snagu. Smrt daje onaj posljednji finiš i sve što smrt dodirne postane moć.
Čovjek koji pođe putevima magije suočava se s opasnošću neodložnog uništenja na svakoj okuci tako da neminovno postaje jako svjestan smrti. Bez te svijesti o smrti on bi bio samo običan čovjek koji se bavi običnim poslovima. Nedostajala bi mu ona snaga, ona koncentracija koja je nužna da bi se čovjekov obični boravak na zemlji preobrazio u magijsku moć.
Tako, da bi bio ratnik, čovjek mora prije svega i opravdano biti veoma svjestan svoje smrti. Ali, kad bismo se brinuli zbog smrti, svi bi se usredotočili na sebe, a to bi bilo porazno. I zato je slijedeće što čovjek mora imati da bi bio ratnik, osjećaj izdvojenosti od svega ostalog. Tada pomisao na smrt koja nas može zadesiti svakog trenutka, umjesto da nas potpuno obuzme, izaziva u nama ravnodušnost."
Don Juan zašuti i pogleda me. Činilo mi se da čeka da sad ja nešto kažem.
"Razumiješ li ?" upita.
"Sad se moraš izdvojiti", reče.
"Od čega ?"
"Izdvojiti se od svega."
"To nije moguće. Ne želim živjeti kao pustinjak."
"Biti pustinjak znači popuštati sebi, ja na to nisam ni mislio. Pustinjak nije izdvojen, jer je on svjesno i namjerno odlučio biti pustinjak."

...........................................................................


.......................................................


"Tako izdvojen čovjek koji zna da se ne može oduprijeti smrti, ima samo jedan oslonac: snagu svoje odluke. On mora shvatiti da je odgovoran za ono za što se opredijelio, i kad je jednom donio odluku, više nema vremena za kajanje i predbacivanje. Njegove odluke su konačne, jednostavno zato što mu smrt ne dopušta vezanje za bilo što.
I tako, svjestan svoje smrti, s tom izdvojenošću i snagom svoje odluke, ratnik strateški organizira svoj život. Vodi ga saznanje o vlastitoj smrti čineći ga istovremeno izdvojenim i veselim; snaga njegove konačne odluke osposobljava ga za izbore ne žaleći ni za čim, i to što izabere uvijek je najbolje sa strateške točke gledanja; i tako sve što mora on izvršava sa zadovoljstvom i radosnom efikasnošću.
Kad se netko tako ponaša, za njega se s pravom može reći da je ratnik i da je stekao strpljenje."
Don Juan me pitao imam li što za reći na to, a ja odgovorih da bi za taj zadatak koji mi je opisao bio potreban cijeli život. Rekao mi je da se suviše bunim pred njim, ali i da pored toga se znam ponašati ili bar pokušavam, kao ratnik u svom svakodnevnom životu.
"Imaš dosta dobre kandže", reče mi smijući se,
"Pokaži ih s vremena na vrijeme, to je odlična vježba."

Govoriše Carlosu "piši, piši, ili ćeš umrijeti !!!"

Kod mene se to odnosi na tipkanje :P

Moram se osloboditi manje tipkanja, dok ne postane okov :)

Ali, uđem u tišinu tako lako tijekom toga ...