srp mog djeda antuna

jucer se dogodilo i ne znam sta cu s tim sad. za nas je dva mjeseca bio samo Čitač, zgrčen u nekom kutu uvijek istog kafića, sa cigaretom medju prstima i fokusom na stranicama knjiga kojima nikad nisam uspjela vidjeti naslovnicu. uvijek je sjedio sam s tim svojim preradjenim drvom u kombinaciji s olovom. i bas nikad nije nekog čekao. čitanje nije bila instrumentalna radnja. bilo je svrha same sebe. ja sam voljela tog čovjeka. predstavljao je neku enklavu nekog sasvim drugog svijeta u onoj zamagljenoj svakodnevnici. stajaznam..uvijek mi se cinilo da je njemu tamo BOLJE. ..i jucer se dogodilo. jucer se mit počeo rušiti. prvo, Č. je uletio meni s nekim vrlo jeftinim ledoprobijačkim pitanjem,  ane ja njemu, sto bi se od mene moglo ocekivat s obzirom u kakvom sam stanju bila:) tu me drmnuo, moram priznat, ooopaki egotrip, ne sejcam se kad me nesto zadnji put lansiralo tak visoko. zbilja ne. mozda zato sta tog covjeka niakd nisam dozivljavala kao realnog  (a mozda sam samo trknuta). al sam ga nakon tog pocela mrzit.  ja vec sad znam kako mu prijatej izgleda, znam sta slusa, znam sta vol citat  aaaa  sveeee tooo neee zeeelim znaaaaaat. MIT S IMENOM I PREZIMENOM, MUZIČKIM I LITERARNIM AFINITETIMA, FAVORIZIRANIM MJESTIMA IZLAZAKA NIJE MIT NEGO NJEGOV LEŠ, STVARNA OSOBA U ODREDENOM VREMENU I PROSTORU S KRVOTOKOM KOJI FUNKCIONIRA.
 
a ja želim mitove :(  da su tu i samo to.
 
(kad ga sretnem pravit cu se da ga ne znam)

s tim šta si stavio pod navodnike nisam mislila nista loše, samo to da je pitanje bilo jeftino, jer - jesi ti iz grada x?- zbilja jest jeftino. ja kupujem majice na placu za 20 kuna i ne mislim da su loše. štoviše. nego, te kvačice na slovima, to si namjerno stavljao suprotne od onih koje trebaju bit ili ne?

Eto napokon žene kojoj smo i mi sa problemima posredno vezanim uz slabiji optok krvi mili... :)

yx< koji je tvoj problem haaa? al u svakom slucaju, imat cu te negdje u primozgu kad cu bit u onim periodima kad mi treba žrtva za realizaciju brutalnih monologa. sad mi ne treba to. jos ne. sad jos traje faza the raspolozenja. al imam te u notesu.

i da, pajk...mislim da se iz tog razloga ne bih nikad nasla s tobom:) ovak mi se bas jako svidjas i urezujem tvoje ime na klupu sa sanjivim pogledom uperenim u daljinu (valjda ne simultano?)..:))

fair enough, živjeli mitovi... been there done that, uporno se borim sa sanacijom jednog krasnog mita kojeg u RL izjedaju endemske bolesti kojih ovdje nema... morbus gravis, otkad ga izvedoh na šetnju nasipom nikako da povrati zdravlje...

Da ti je stvarno stalo do dotičnog mita, vjerojatno bi potisnula ego bio u drugi plan i leženo odšetala iz situacije. Sad je gotovo. Predlažem vježbe ukidanja unutarnjeg dijaloga. ;)