igra na ispadanje

podnaslov bi mogao biti nekultura i neodgovornost.

iako je vožnja zagrebačkim ulicama u radno vrijeme stres za sebe, volim taj dio dana kad sam sama.
uz omiljenu glazbu ili češće tišinu.

kad mi je policijski auto oduzeo prednost, već sam se ponadala da ću biti svjedokom neke lude potjere i zabavljati društvo na prvom druženju.
mobitel na policajčevom lijevom ramenu, pridržavan desnom rukom, samo je učvrstio moju percepciju tog ludog izlaska na glavnu ulicu.
da smo u neasfaltiranoj divljini, od prašine ne bih vidjela smjer kojim juri dalje.

požurih i ja, ali nedovoljno, ipak je ovo grad.

na prvom kružnom toku, ooopsss,
skoro,
zbog zamišljene prašine,
zaustavih se jako blizu dotičnog obilježenog auta.
policajci započeli cerekanje i brbljanje s nekim likom koji je prelazio cestu, dogovor za cugu...kolona iza mene, nas.

pokret.

najprije iz opisanog vozila, kroz prozor, praznila se neka posuda s čikovima, a onda je odletjela i kutija cigareta.

razočarana jer nisam bila svjedokom povijesne krimi akcije,
još više šokirana ponašanjem predstavnika zakona, ne snađoh se i ne zapisah registarsku oznaku.

ili se odnekud pojavila prašina, ipak je ovo nevilizacija?!

kaj u zg ima prašine??

u očima, ali nećemo to sad lokalizirati.
i svojatati.

bandić i skupščina vam prodaju maglu i bacaju prašinu u oči,jel?'

o toploj vodi da ne govorimo :)

drugi put mob u ruke i fotkaj...:p

pa na blog iskrice :))

prvo u 24 sata, da izvučeš neku pinku :))

odoh u patrolu.

s mobom narihtanim na kameru.

veliš...24 sata... :)

aha...želim ti mirnu ruku, dobar kut snimanja i krelca koji krši zakon barem po dvije stavke :))