a...d...v...e...n...t

Tema:
Ljubav i Mrznja.

Pitanje:
Kada se ljubav pretvara u mrznju?Dali to moze?Ako da,zasto?

Uvod:
Po nekima ako volis onda volis,volis...To ne znaci da se ne mozes naljutiti kada si povrijedjen ali ako volis ne mozes toj osobi pozeljeti zlo ili mozes...?Ako je tako gdje je tu ljubav?

Dali se mogu ljudi svrstati u dvije grupe:
Oni koji vole i jer vole ne mogu drugoj osobi koja ih je povrijedila zeljeti zlo,nego se jednostavno maknu ili
oproste?

I oni koji kazu da vole ali nakon sto su povrijedjene,zele se osvetiti i proklinju?Ne mogu oprostiti?

Sto mislite o proklinjanju?Koliko sa ovim ima veze samopouzdanje?Koliko razumijevanje oprosta?

Dali je osoba,koja nakon ljubavi mrzi,drugacija od osobe koja nakon ljubavi ne mrzi?Ako da,po cemu?

Unaprijed zahvaljujem.

Idemo najprije na prvo pitanje>Mozemo li pozeljeti zlo osobi koju volimo?

Mislim da ponekad s ljubavlju dođe i egoizam.

egoizam,...dali od njegove kolicine(ako se uopce moze mjeriti...)ovisi to dali poslije povrijede i dalje volis,oprastas ili se cak svetis?Jel to znaci sto manje egoizma,to vise razumijevanja za nesavrsene?

Korizma, možda sve te stvari dolaze s ljubavlju, bile one pozitivne ili negativne, možda sama ljubav-čista- ne može opstati sama:)

tribamo biti gospodari emocija

Hvala sto si se ukljucila.Jos ni jednom nisam pozvala da se ukljuci sto vise njih.Sada pozivam!

Zelim cuti sto vise misljenja.

dojdi,slazem se.Mislis da gospodari emocijama nece reci ono sto ne misle...?

Ja bih prije svega molila da mi se pojasni što se podrazumijeva pod ljubav u ovom blogu. Da li je to ona stvarna ljubav, ili je to samo zaljubljenost u ljubav, odnosno navika na neku određenu osobu koja očito više nije niti slična onoj osobi koju smo voljeli zbog njezinih vrlina (i sitnih mana, koje su se očito poduplirale.., a vrline otišle k vragu).
Da li je prirodno i ljubav, ako volimo osobu koja je prema nama zla. Ili je to nešto drugo što trpamo pod ljubav.

Što je oprost. Da li je oprost ako se ja od nekog maknem, kažem da sam mu oprostila, a pamtim cijeli život što mi je napravio??
Ili je oprost kad smo zaboravili ono što je netko napravio i postaje nam niti spomena vrijedno i sporedno??

Imala bih još pitanja, al bih molila da mi se pojasne barem ovi pojmovi ljubavi i oprosta.

može reči a može i poreči

kad slefnu emocije
ljudi bez emocija nisz ljudi već siromasi

mjenjaš blog i kpncepciju u bit teme
ali pvako škiljeći iz jednog oka
dok mi je drufo već rezervirani
jeden sladoled jednom rukom a drugom pišem
mogu reči nešto pametno
ljubav u večini slučajeva prati ludost
tako da je sve dozvoljeno u toj kombinaciji

viš kako je moka koka pogni jedno
pametno pile
čistih misli ko izvor gacke

dojdimire, previše sam puta čula u životu: on me tuče i bla..bla.. a ja njega volim. Ma klinac voliš nekog ko te mlati. Ako ga voliš odi se liječit..idem te i ja mlatit da me buš voljela..
Svašta se trpa pod ljubav..
Ta riječ je toliko prostituirana da je to strašno..
a večinom znači: običnu strast i seks.. i kasnije naviku..

a s oprostima svi mašu..svi su svima sve oprostili.. do prve prilike kad ga dočekaju i skajlaju s onim što je pogriješio..

Dobro si primjetila pogni,mislim na ljubav ljudi koji se vole.Ne zaljubljenost.No kroz zivot
dodje do pogresaka.Pitanje je jasno.Moze li se poslije voljenja mrziti i zasto?Na neki nacin si i odgovorila...?

Sve je otvoreno.Hvala na primjedbi ali nisam vas pozvala da vas ucim nego da me naucite,odnosno
napisete svoje misljenje?Dakle uvazavam tvoja pitanja.Tako i o oprostu....

Pa ne mozes voljeti ono sto te boli...osim onih...ma to je jasno...Ne mislim na te ekstreme

-Kada se ljubav pretvara u mrznju?Dali to moze?Ako da,zasto?

mislim da su ljubav i mržnja kao dvije dijemetralno suprotne emocije nespojive
kad voliš ne mrziš i obrnuto..jedna u drugu ove emocije ne prelaze
ali obje su emocije snažne

Uvod:
Po nekima ako volis onda volis,volis...To ne znaci da se ne mozes naljutiti kada si povrijedjen ali ako volis ne mozes toj osobi pozeljeti zlo ili mozes...?Ako je tako gdje je tu ljubav?

Slažem se..osobi koju voliš ne možeš željeti zlo, bez obzira voli li ta osoba tebe ili ne voli.U slučajukada nas osoba koju volimo ne voli, time nam nanosi bol, odnosno može ti bit manje ili više povređen ego kojeg onda moramo ili hraniti ili odbaciti..
hranimo ga ljutnjom i pripisivanjem loših osobina osobi koja nas je povrijedila i na taj način pokušavamo smanjiti, sanirati povredu..ili odbacujemo svoj ego i pokušavamoracionalizirati i prihvatiti svoju odbačenost

"Dali se mogu ljudi svrstati u dvije grupe:
Oni koji vole i jer vole ne mogu drugoj osobi koja ih je povrijedila zeljeti zlo,nego se jednostavno maknu ili
oproste?

I oni koji kazu da vole ali nakon sto su povrijedjene,zele se osvetiti i proklinju?Ne mogu oprostiti?"

ne bih ljude na temelju iskazivanja emocija svrstavala u samo dvije skupine. Ima tu nijansi i preplitanja i faza.
Oprostiti je teško. To je proces koji traje. Rana zarasta pet dana. Rana psihe zarasta puno duže, opet ovisno o psihičkoj (duhovnoj ) zrelosti osobe i spremnosti da iz dogođenog izvede realan zaklučak i prihvati ga kao nepromjenjiv status..

"Sto mislite o proklinjanju?Koliko sa ovim ima veze samopouzdanje?Koliko razumijevanje oprosta?"

Proklinjanje je kao i fizička agresija samo odraz nemoći i nesposobnosti realnog promišljanja. Mislim da nije vezano uz samopouzdanje, nego uz nemogućnost kontrole ega..najblaže rečeno..a u grubo..rekla bih da je u pitanju neobrazovanost, primitivizam i niži QI od prosjeka..:/

"Dali je osoba,koja nakon ljubavi mrzi,drugacija od osobe koja nakon ljubavi ne mrzi?Ako da,po cemu?"

Osoba nakon ljubavi ne mrzi. Osoba koja mrzi nakon prekida ljubavnih odnosa, nije ni voljela tu osobu, nego samo sebe. To je "nezdravo" egoistična osoba koja drugome uskraćuje slibodu vlastitog izbora. Jer hoćemo li se voljeti, je stvar odluke.
Eto, jednostavno..ljubav ne prelazi u mržnju. ili je ljubav ili je mržnja..zajedno sa svim priključenim emocijama i posljedičnim postupcima.

Ako nekoga voliš i dok ti je lijepo s njim uživaš u odnosu, a onda se nešto desi i poremeti se sve, budemo povrijeđeni. Oprostimo što ne znači da zaboravnimo, nego razumijemo da je došlo do kuršlusa i preispitujemo se što dalje. Ukoliko odlučimo da više nećemo biti u tom odnosu uopće ne znači niti možemo tu osobu mrziti. Naravno da je ne proklinjemo.

Samo svjesno odlučujemo dalje sami.

Sa svima sam ostala u dobrom odnosu nakon razlaza ... jedno MBM ne može i ne želi sa mnom ni na koji način komunicirati, no to je njegov stav o ljubavi poslije ljubavi!

Super Ane.Hvala puno.Slazem se sa tobom.

To i zelim.Da na svoj nacin,Kroz svoje naocale...tko zeli napise svoje razmisljanje.

Lijepo si to poslozila i na svako pitanje dala svoje misljenje.Hvala jos jednom.:)

draga pogni ali cure vole grubijane
dok su dobri dečki neprimjwtni nevitni kao ovi s iskrice
tko voli njonjaste
a u biti bi bile najsretnije s njima

ma šta bi voljele grubijane,,, nikako mi nije jasno otkuda ta teza što se već dugo proteže?

Hvala aguara na tome misljenju

ane i kori ima više vrsti ljubavlju
samo bezuvjetna ljubav moj ex nicke
je pprava
ali ta i najviše boli
voliš ih i nakon rastanka veze
ako sam ih mlatio mlatio sam ih po guzi
ako sam ih ljubio ljubio sam ih po guzi
ma ne srcem svim

Po mojem poimanju gore složenih pitanja..

Postoje različiti ljudi, odnosno njihov pristup što im sve znači ljubav, odnosno partner.
Dobar dio ljudi partnera doživljava kao prestiž u društvu, okolini i kao nešto neophodno da bi normalno funkcionirao. Uzmemo li u obzir i brakove s djecom gdje je odlaskom jednog nemogućnost življenja preostale obitelji.. onda se ne čudim nikakvim poslijerastavnim reakcijama:
- niti preklinjanju (radi novca i djece)
- radi povrijeđenosti čak i prijetnji (jer se ljudima ruši sav posložen život, prestiž u društvu i slično)
- ne treba zanemariti niti patološku ljubomoru..

Ne vjerujem da postoji itko na svijetu tko nekog voli, a taj mu je rekao da ga ostavlja, da će on slaviti..
Ljutnja je normalna stvar. Ljutnja na njega, a često i ljutnja na sebe (na koga sam potrošio vrijeme, zašto nisam vidio..i tako dalje)
Oprost u takvim slučajevima ne postoji. Nema..
Dok se jednog dana ne probudiš i ne shvatiš da ti je taj što je otišao napravio- najveću uslugu u životu :))))

dojdi,ti se malo salis..a mozda i ima istine u tome.Ali nije mi do kolicine komentara,nego do stvarnih ozbiljnih misljenja na temu.Za salu ce mo drugi blog.

Opet, s druge strane nemogu iz glavi izbaciti svog dragog poznanika koji je u četvrtom braku.
Iz svakog braka ima dijete..i lani mu s danom zakašnjenja čestitam rođendan, a on mi kaže da je bilo burno jer su mu došle sve žene i djeca na feštu...
I pitam ga, kako to da se bivše žene i djeca ne svađaju..
Novac- kaže on.. kad svi dobe koliko misle da im pripada i treba, onda nema svađe... novac rješava sve, čak i povrijeđenost u ljubavi..

Koliko ima istine u tome...hmmm..

novac...Nebih se slozila da ga vrednuju svi jednako ali da je vecina potkupljiva to da...To je
zbog naopakih utjecaja o vrijednostima...pocevsi od vrtica...do silnih nametnutih laznih vrijednosti...

Vazan jeste.Kad donekle idu zajeno karakteri on daje krila..ali gdje su nepremostive razlike u karakterima tu
ni sam novac ne spasava,osim kratkotrajno,barem ja tako mislim

pa ne baš zlo ali ono manje neugodnosti se sigurno mogu poželjeti nekome koga si volio a taj te povrijedio i ostavio, npr da naleti na neku gaduru pa da se lupa po glavi što te ostavio recimo :)

al kako god okreneš, ljudi se poslije rastave najviše spore- oko materijalnih vrijednosti..
I mrze zbog toga..

dojdi,Bezuvjetna ljubav?
Mislim da se tu brkaju neki pojmovi..Sto je to...?

CrnaKraljicaSjevera ,a da mu kazes Umri zelim ti smrt,ipak to ne?

Da, ljubav se može promijeniti u mržnju. Mene je moj bivši volio. Bar je tako govorio. Međutim, veza je počela pucati jer nismo dijeliti iste nazore o zajedničkoj budućnosti. I tad me sačekao nakon posla i istukao. Već dvije godine se vučemo po sudovima i policiji. I sad me mrzi jer sam mu "sjebala" život.
To je bio samo moj primjer. Međutim...ono što mi mislimo da je ljubav, često uopće s ljubavlju nema nikakve veze.

a pitam se:i sto ja imam od toga,ako netko tko mene povrijedi pati,jer sam ja recimo patila...

Mozda sam ja u necemu drugom nekoga povrijedila(sad mislim na neke manje povrede)
onda je pravedno da se i meni vrati istom mjerom.

To mi je onda kao neki krug koji nikoga ne veseli,pa mislim da treba naci neko bolje rjesenje..neznam...?

Korizma, pričaš o teoriji, o ljubavi.. a ne možeš je izvaditi iz konteksta zajedničkog života, stvaranja, djece, obitelji, prijatelja, društva..

Kad gledaš tako ..u paketu..da se ne rastajemo samo ja i on, nego se rastaju od nas (na žalost i dijele) i prijatelji i rodbina..i kućni ljubimci..
onda je o reakcijama ljudi jako teško suditi, ili ih trpati u neke kategorije..

Pretpostavka (a događa se) da te netko baci s djecom iz kuće koju ste zajedno gradili i znaš da je kuća napravljena na njegovog starog zemljištu i da nemaš ni love za parnicu (a on ti nebu ni alimentaciju plaćal) ne možeš mi reči da ga nećeš mrziti..a bome mu reči i da crkne..

Druga stvar je što ćeš o svemu misliti protokom vremena..

I da, u pravu si kad kažeš da je to jedan začarani krug. Ja sam sad povrijedila drugu osobu...zato što sam i sama povrijeđena. Ne znam koji je izlaz iz toga...osim možda dati si vremena, zalizati rane i tek onda, kad sebi sve oprostimo, krenuti dalje.

boooocka,po tebi onda ocito trebamo nauciti sto je to ljubav.

Ili mi mozemo voljeti nekoga tko voljeti nezna,barem nas kao mi tu osobu...

Eh. Ne možemo svi jednako voljeti. Neki ne mogu voljeti uopće.

Kad sve to covjek sakupi....dodje mu da se prepadne..

Toliko toga treba staviti na pravo mjesto..dati vremenu da ucini svoje...a opet emocije nas ponesu nekad da ne radi mozak nego nesto deseto...?

Točno, ali ako se vodimo isključivo osjećajima (a isključimo mozak), ne ispadne dobro. Nikad. Treba to naučiti balansirati...

to će ti pričati cks kad me upozna
ona će shvatiti šza znači bezuvjetna ljubav

Bezuvjetna ljubav je čisti oksimoron, dojdek. :)) I ljudići bi to trebali prestati forsirati kao mogućnost.

a pošto kažep da se rugam tvom blogu
prepuštam pogni i cks
koke su uvjek pametnije od pjetla

pa nezna bas,dali je moguce da ima takvih koji ne mogu voljeti uopce...???

Mozda samo nisu nasli osobu koja njihovo "voljenje" moze razvijati...?Neznam.

Mozda se i iza najgrubljega sebicnjaka krije nesto...dobro zakopano....Nama je najlakse pobjeci,vjerojatno je i dobro,pogotovo kada za oboje odnos postaje teret...

Ne treba se po meni prisiljavati ni na sto

tno nije spoznao bezuvjetnu ljubav nije ni ljubio več samo
pokušavao posjedovati ljubav
u biti jadni nisu je ni spoznali

dojdi,sto ti je.Ruganje???Nigdje to nije napisano!

Korizmo...ljudi koji potječu iz disfunkcionalnih obitelji uglavnom ne mogu/ne znaju voljeti. Naučih to na vlastitoj koži! Sretno djetinjstvo i roditeljska ljubav je najjači temelj za to da bismo jednog dana tu ljubav i mi sami to mogli pružiti. A ako to izostane...kako dati nešto što nismo ni imali?

Svi ljudi vole jednako.
Pitanje je samo, jesu li s onom osobom koju vole, ili s onom koju smatraju "pogodnom" ili "prilikom".
Puno je ljudi svoju ljubav- jeftino prokockalo..
Ili prodalo..

Al ti si Korizma romantična duša..pa o tome nećemo na tvom blogu :))

Mislim da mi imamo razlicita misljenja o bezuvjetnoj ljubavi

Hm,sto ce mo sad.Dva suprotna misljenja...?

Hajmo polako. Vjerojatno ste obje u pravu,samo to treba razraditi...:))

Svi ljudi vole jednako? Hm, to implicira da su onda i svi ljudi na svijetu jednaki, pogni. Da su svi rasli i odrastali u identičnim sredinama i uvjetima, te da su svi bili jednako voljeni.

booska apsolutno se slazem"Sretno djetinjstvo i roditeljska ljubav je najjači temelj za to da bismo jednog dana tu ljubav i mi sami to mogli pružiti."

Različita mišljenja su dobra stvar, Korizmo. :) Tako učimo...a ja volim dijaloge ;)

Kako je zbilja vazan taj odgoj...od malih nogu...Da se bar generacije koje dolaze nekako mogu ispravno odgajati...

ma volim i ja,pogotovo kada se ne trci na prvu...nego propituje lijepo i s postovanjem
razlicitosti...jeeeeeeeeee,:)

uh,tamo mi je s umjesto c,nije namjerno boocka.:)

Meni se nekako čini da oni ljudi koji su svjesni da im je u djetinjstvu nedostajalo ljubavi daju drugima više ljubavi, nego oni kojima je to bilo "pod normalno".
Ustvari, ne vidim čak niti neke poveznice..
Znam ljudi iz normalnih obitelji koji su egoisti do bola..pogotovo ako su jedinci ili jedinice..
i onih iz disfunkcionalnih koji su divni partneri..

Mislim da se za previše toga krive roditelji i obitelj.. kao da odrasli ljudi nemaju zdravu pamet i da ne mogu korigirati ono što im se u djetinjstvu radilo pogrešno...

Sve 5, Korizmo. I ja griješim dok tipkam. :) Tema je odlična, i žao mi je što moram ići. Sutra ću pročitati komentare. Uživajte! :)

pogni,pa je, moze se kasnije koregirati....sebe.Nema pravila...

Opet mislim,da je nekako djeci,u stabilnim obiteljima olaksano...

Hvala i tebi boooocka.I ti uzivaj u natjecanju tko se vise voli...:))

mislim da i ja idem.
Jos jednom Hvala.Dali ste,neki-po prilozenom se vidi-po meni vrlo dobra zapazanja i dali
konkretne odgovore,primjere...a u vecini slucajeva i ja mislim tako.

Jos je otvorenih pitanja...a tako je to.Uglavnom sam zadovoljna.

Lijep ostatak veceri. :))