Muškarci i žene...i nešto između

Mogla bih danas, kao Orwell-bok, nova sam ovdje...jer ovo mi je prvi zapis nakon brisanja predhodnih.
Početak koji to i nije, ne nakon nekoliko stotina zapisa, a nastavak je zbog onih koji i sami znaju da je o njima riječ :)

I tak, 'ajmo dalje!

Mogla bih o kiši koju volim. I o osjećajima koje nikako i nikada ne ispere, na svu sreću (ili na žalost, ovisno o čemu je riječ).
Bilo kako bilo, volim je. Nekako me umiri. Umori. Uspori. I rastegne dan, ponekad i više nego je potrebno.

Ali, neću o kiši....

Čitam Medonjin zapis. I nekako, kao da u meni kljuckaju i kuckaju riječi koje bih trebala/morala/željela uobličiti u formi utjehe, razumijevanja i osjećaja koji nisu, ali kao da jesu moji.
I zaustavih se zaglavljena na tapšanju u proširenom značenju asocijacija.

Znam da će neki zafrktati i neumorno mi, zavidnom upornošću gurati pod nos manjak empatije, besćutnost u svim oblicima, i sve ostalo kaj ide u paketu pod istom cijenom.
Ali nismo svi isti. Na isto reagiramo različito. Čak i mi sami, u nekoj drugoj prilici na isti problem.

Tapšanje mi nikad, unatoč jezikove fit forme, nije išlo. Ono: bit će bolje, drugačije, onak' kako treba, i bla, bla, bla.
Jer čim sam odradila ritmičke pokrete ruku, a početni zanos je nestajao i na kraju isčeznuo, nisam više vjerovala kao što sam vjerovala par minuta ranije.

Ne volim biti ni tapšana. Vraga ne volim, smeta me, iritira!
Ako i povjerujem na tren, ne zato jer je netko uz mene rječito uvjerljiv, nego prvenstveno jer mi ta vjera nužno treba, vrlo brzo lupi me realnost - neriješen problem, ili riješen, ali ne onako kako sam željela i planirala; još jedan koji se pripicuknuo, a nisam ga na vrijeme uočila zaokupljena prvim. Ili sam ga skužila, ali ignorirala misleći da će zbog očitog zanemarivanja produžiti dalje, do neke druge adrese.

Kad se sve to zbroji, eto me koraka unatrag.
Unatrag, zato jer sam se ponadala da će problem, samo tako, lako, uz priču i tapšanje biti na sigurno smješten, barem neko vrijeme, meni iza leđa.
A nije, nego me i dalje lupa posred nosa. Ako me ne lupa, spopikavam se na njega. Ako ni to, onda me negdje gr(j)ebe, a samo ja, mudro šuteći, znam točno gdje.
I čim se okrenem i pomislim da mogu udahnuti i odahnuti, zaskoči me ponovo, isplazi jezik i zajaši za vrat. Jer i dalje je tu. Prisutan.

Zato...

Kaj imam od toga kad netko, nasuprot mene sućutno klima glavom veli: „..o da, znam kako ti je, i meni je tako bilo prošli tjedan, jučer, danas mi je; i sam/a sam reagirao/la na isti način kad mi se to dogodilo“?
Ili između uzdaha izrazi žaljenje, kažiprstom klizne obrvom, srkne mlaku kavu, slamkom prebroji neotopljene kockice leda u orošenoj čaši vode, i pogledom odluta tko zna gdje izbjegavajući moj kojim bih u njegovom/njenom tražila potvrdu za izrečeno i naznaku da ima još nešto osim ovog izgovorenog. Jer to, još nešto treba mi.

Nakon toga, bit će mi bolje?
Ako ne bolje, onda dovoljno kao utjeha da znam da nisam u tom sranju sama (a sranje će i dalje biti tu di je)?

OK, reći će neki (i neću im proturječiti jer u pravu su), da tuđe suosjećanje u nama budi energiju koja nas pomiče s mjesta, kao namjerni udarac nogom u dupe, pa skužimo da, na svu sreću, nemamo ekskluzivitet na probleme, da se i drugima, čak i pametnijim od nas događaju.
A ako oni, i prvi i drugi mogu dalje, možemo i mi, kaj ne?
Ali rijetko kad je to tako; barem ne da bi zbog sporadičnog ponavljanja postalo pravilo ponašanja, primjenjivo na dulje staze.

Jer ako nisam svjesna svojih nogu i zavezane kugle koja mi ograničava kretanje u smjeru u kojem želim, ili mimo želje moram ići, nitko umjesto mene ne može napraviti ono kaj trebam sama.
(Ili može, ako ga zamolim, zacmoljim, trepnem par puta, podmitim koječime, ali tada već i sama znam kaj se događa, ali ne mogu, ne znam ili jednostavno se ne želim izvući iz rupe u kojoj sam zaglavila i trebam barem jednu ispruženu ruku da mi pomogne.)

A umjesto klimanja glavom i sućutnih, od prečeste upotrebe izlizanih riječi, koje kad dođem doma i naslonim se leđima na vrata šuplje zvuče, može mi pomoći ako i kad vidi ono kaj sama ne vidim, kad mi prstom pokaže di sam fulala, dvaput kucne po stolu da zapamtim, kad savjetom, iako ga nisam ni tražila (ne nužno prihvatljivim, lišenog ritualnog funjenje), kaže kako bi bilo kad bi zamjenili mjesta.
Pa bez puno okolišanja, mrdanja i vrdanja, veli da sam, za početak glupa i naivna, ili neodgovorna i tvrdoglava.
U nastavku argumentira sve navedeno. I još ponešto blagonaklono nadoda, a ja uz uobičajeno njurganje, zbog prijateljstva koje je jače i od istinito-grubih riječi prihvatim. Uglavnom.
(ili, ako je loša bioprognoza, hormoni na klackalici, zafrknem nosom i potulim se ko kišna glista, ali samo zato jer je grdo čuti raspakiranu, odmotanu istinu)

Sve ostalo je kupovanje vremena u kojem je lijenost, inertnost i/ili apatija opravdana.
I moja. Meni.


Utjeha poželjena.
Nečija.
Bilo čija.

I ništa više od toga.




Neka me netko razuvjeri da nije tako.
Ha?

Ili neka me utješi da će topli dani još potrajati, unatoč kiši koju volim. Može i bez tapšanja po ramenu...

Link.....Sade-By Your Side

moram li čitat ili da te povalim odma ?
psmtr....pohvalim. :)))

povali..pohvali...pa čitaj :)))

meni ovo tlaka čitati.

preskoči, vrlo jednostavno

Oće figu potrajati topliji dani..uzmi toplu jaknu :)
Došli budu kad pregrmiš zimu..

Nema šanse da uživam u sažaljenju... ono noga u guzicu mi puno više znači.. korak naprijed , pa makar i na prepad...

..(odličan blog.)..

"o da, znam kako ti je". :((
prokrastinacija.....naša bolest. :))

šmec..šmec.. ja ne sažalijevam niti sebe niti druge..pa mi kažu ovdje da sam zločesta :)

pog...smrzla sam se danas do doma ko p...... jer ignoriram prognozu :P

kolegice meija...sjedi 5.

Dugo....oš da te potapšam, da malo treniram na tebi? ;)
(tnx :)

Jack...iz znanja ili zalaganja? :p

Nije jednostavno, napišeš rolu wc papira i staviš neko plavo oko,
sad bi mi tribali preskakat, a blog vrišti porukama: primjeti me.

Wolf...dvojka ! :PPP

kad mi je najteže i frka, onda prešutim..baš zato da me netko ne tašpe..ne snalazim se u toj ulozi..
draže meni protrčati šumom i na glas sama sebi vikati da sam... hmmm..koječega... :)

(ovo..kad sama sebe izgalamim..pali 100% )

pog, nemam šumu u blizini, a i ono kaj je šumovito, preblizu je kuća, tak da....ne bi bilo zgodno :P
ali se zato, kak veliš kad je frka, skroz povučem i odradim kaj moram

Meija, pa ti si fakat obrisala svoje zapise. Šteta!!

Koko, jesam....ježi ga, impulzivna reakcija :P
(ma, brisala sam i ranije, ovo mi je 5-ti blog, ak se ne varam, ali nikad sve, neke sam uvijek ostavila)

meia ...ruke k sebi !..ne tapši me ako boga znaš ...:))..dobijem treskavicu od tapšanja..

Dugo, ok, ne bum...a daj, samo malo :))

dobro, dobro, nemoj me grdo gledati. idem, idem...ne bum ;)

mali dojdek samo čita i šuti

@ meija, "kombinovano". :P
@ OBD, bitno je proć, jeeeeee !!

bok dojdek :)

zad sam gore na blogu pročitala stručnu kritiku da meija piše da ostavi dojam na muškarce :)))))))))))))))))))))))))

Fučka se muškima jel meija dobro piše... mislim da bi ih prije zanimalo nekaj drugo :))))

bok meija...evo rekla bih tema (uzrok) ista, ali uradak različit! no drago mi je da te medo potaknuo...i gotovo u isto vrijeme...hm...nije to bez vraga! welcomeback!

je, tak je:)

baš tako:)

takvi su ti muški

pog, misliš? :))))

uf...uf....

je.. svaki me u životu prvo pital: jel dobro pišeš blogove :))
(možda eventualno, jel dobro pišem brojke :))

mai, Medonjo mi je uvijek inspirativan. i falatibože da ovdje ima i takvih ljudi :)
(hvala na dobrodošlici)

pog..i ziher citira ponešto s tvog bloga i u prvoj poruci zamoli za dodatno objašnjenje i u slijedećoj razradi temu na svoj način:)

vuče, tapšajući?
(ne nužno po ramenu :))

jeee, oće razradu mog plućnog krila i gabarita općenito :))

a gle nju...
pog, kaj ti nisi čula za onu pjesmicu "ide maca/mačor oko tebe, pazi da te....."

:)

mei...uživam...

:)) žal mi što moram ići.. recitirat pjesmice i pričat priče (ovom mom je zima..oće grijanje :))

hm...vuče...i u kiši? :)

pog, žrtvuj se....kao svaka prava žena :))

i u kiši...ako ne kisnem...

vuče, ono....volim kišu, romantičnom me čini....pa u nastavku: aj ti do dućana, meni se ne da :)

volim kišu..sjetan sam...može li tako ?

može, ali sjeta samo limitiranog trajanja ;)

neka je...ali imam pravo na to...nitko mi to ne može oduzeti....niti moju tugu ..niti sreću....

..ne može, ali ti može pomoći da sreća bude veća, a tuga manja....ako želiš

logično..

da li vjeruješ da sami "biramo" osjećaje (barem one koji nemaju nikakve veze s adrenalinom)?

pljes...evo probudio sam se...hmmm..a bilo je lijepo...znaš

Ja bih malo o insinuacijama i lažima guante, koje si spominjala neki dan "izvrčući" kao istinu ... zašto, meija ?

to lijepo pospremi, tamo negdje gdje ćeš pronaći kad ti zatreba ;)

ne znam baš da sami biramo...uvijek smo vezani uz neki direktni ili indirektni fakror..naših osjećaja

Kluni, fulao si temu, a imao si priliku na to pitanje i jučer odgovoriti (ako ne onda kad je prvi put bilo postavljeno)

vuče, a oni koji zalijevaju loše vibre, osjećaje i ne pomiču se s mjesta, a mogu?

nekada to i namjerno rade...

To pitanje je odgovoreno mjesecima prija, moje nijedno postavljeno nije ... dokle ćeš lagati i insinuirati ?
Zašto ?
Besposlene babe ... kako vas nije stid. Ne, neću ići na kave sa vama, zaboravite i prebolite ... poruči i guanti isto.
Sjašite sa konja kojeg nećete nikad jahati :D

nedavno pročitah da se neki ne odvajaju od takvih osjećaja jer druge nemaju, a ostale ne poznaju

Ako ne razumijete "NE", potražite značenje u rječniku ...

Kluni, tebi nije dobro već dulje vrijeme...i zato imaš čast prvi završiti na ignoru..pa-pa :)