Životinjsko carstvo

hehe, zamišljam te... di kako histeričarima udaraš šamare...

Svi umiremo, svakodnevno, od rođenja .. možemo za pola minute "otići".
Medo svojim stavovima i ustrojem u glavi skraćuje vlastiti život ...

A spomenik će mu - valjda! - isklesati svi oni koji ga "blagonaklono" guraju u postelju.

Elem da bi sami ispali uspravniji.

ma, ko je taj, koji ne kuži da si mu naklonjena

teški su to problemi :)

vega....ja se ne želim izrudivati njegovoj bolesti.....mene je raspizdila njegova prepotentnost...i ismijavanje...jednako tako (a možda i teže) bolesnih. I to što je bolestan..ne znači da ima pravo tuđu bolest omalovažavati.

Nisam mu naklonjena, al mu se bogme ni ne klanjam. Nit mi treba njegova horizontala da bih bila vertikala.

Pam, njegova bolest NIJE rak, nego malograđanština i metiljstvo. Njemu je bolest (koja je očito u remisiji već godinama) životna ispričnica za sisanje krvi zdravima.

A pognioci i on kao da su iz iste familije: ta je isto doživotno kljakava. Kad joj treba da se spustimo na njen nivo. Ali kad bi htjela biti veća, onda ima sise broj četiri. Pa ajd se ti sad raspravljaj s njom, ha? Kak god okreneš, nemreš se usporediti! ;-))

kakogot, al popiknula se nanj jesi

Meni ne smetaju oni koji ga opravdavaju... Oni su ga doživjeli drugačije. Ja ne. I to sam mu rekla. Samo nek on poživi još koliko god može....ali neka se zamisli nad onime kako utječe na ljude oko sebe. Dok je još živ.

Meni cijela ta imbecilijada paušalnog procjenjivanja bolesnika kao ljudi koji su, kakti, nekaj više shvatili i uvidjeli nego ostali smrtnici, umirućih koji su "plemeniti" i svih ostalih kao onih koji im "trebaju pomoći" svojim divljenjem i odobravanjem itekako živo ide nakurac. Koji nemam. Ali imam iskustvo s bolesnima i umirućima. I zato znam da im najviše koristi kad im život natrljaš o nos, kakav god bio; i kad od njih ne očekuješ ništa, nikakvu "plemenitost" i "mudrost", osim da žive, što potpunije.

Mr_no, to uopće nije bilo teško: podmeće mi se na praktički svakom MOJEM blogu.

Podsjetilo me na Jehovine svjedoke....kaj su te vukli za rukave...silom htjeli upadati u stanove...i nametati svoje 'istine'...ajme....! Nema ih više...baš!

Ja bih ovdje razlucila dvije (2) stvari o kojima se nadglasavamo:

1. Medo koji prica o svojoj bolesti, i
2. Medo koji prica o bolesti drugih.

Mislim da su to dvije sasvim razlicite diskusije.

I da su skoro svi, koji se nisu izjasnili, jel se radi o No.1 ili 2. u pravu ili krivu.
I rest my case.

Je, i Jehovinima je svaka pogrda i svako odbacivanje zapraf nagrada... To im je u vjeri i poimanju života. Ali mene medo raspižđuje iz drugih razloga: raspižđuje me jer me podsjeti na moje studente, na djevojku koja boluje od neizlječive, progresivne bolesti i možda neće doživjeti vlastitu diplomu, ali se svaki dan dovuče na faks, svakog dana se veseli što je ondje, što ima prilike učiti, što joj ide... Podsjeti me na studenta koji je pao godinu jer nikome nije rekao da je bolestan i sad je časno ponavlja, ne tražeći ustupke, koje mu naturamo jer smo to dužni po zakonu; podsjeća me na studenta koji na nastavu svaki dan dolazi nakon dijalize, a točniji je i usredotočeniji od svih ostalih, zdravih, u grupi... Podsjeća me na činjenicu da vjerojatno nitko od njih neće imati vremena za "mudre retrospektive", i da mi je žao što je tako; ali mi je drago što ŽIVE, što ćemo te retrospektive odraditi mi drugi.

Juicy, medo nikad ne priča ni o kome drugome osim o sebi. I rest my case.

naježila sam se...