Životinjsko carstvo

Gledam svoju mačku, sićušnu u golemoj fotelji koju je drsko prisvojila: nema ni cijele 3,5 kile, a kakva osoba! Mogla bih ispisati stranice, mogla bih napisati roman o svojoj mački, a da joj dam ljudsko ime i ljudski kontekst, bila bi jedna od najzanimljivijih u književnoj i inoj povijesti!

Ali, ona je samo mačka. Moja mačka. Od 3,5 kila. Moj izazov, moj užitak. Moja spoznaja.

Za razliku od raznoraznih twirlova, popizdičica i ine zvjeradi s bloga. Njoj je 3,5 kile dovoljno. I nikog dugog ne treba da bi bila svoja.

PS. O AUTENTIČNOSTI

Moja majka misli da ne marim za mrtve zato jer nisam kupila lampaš. Nema veze što ja svakodnevno razgovaram s njima. Nema lampaša - nema osjećaja!

Jebemti njenih 95 kila gluposti!

3,5 kile su sasvim dosta. Ako su koncentrirane. U osobnost.

macka je preljepa....samo ako su ono tvoje ruke...imamo problem

jadni su i posve mrtvi oni kojih se sječaju sa lampašima i svijećama...

Ovo je maca spašena iz požara (dakle, ruke su vatrogašćeve, ne moje), a ovdje je zato jer ja imam osjećaj da sve što mi vrijedi, sve što smatram vrijednim, moram spašavati iz te vatrene stihije gluposti, zatucanosti, neosobnosti, neautentičnosti... I kad pogledam svoju mačku, tih 3,5 kile nje, okuražim se: shvatim, ne moraš za to biti velik. Samo svoj :-))

a tako...oprosti....a maca je tako lijepa..i skulirana unatoc nesreci....sad svacam sto hoces rec

kad bi na ovome svijetu postojala ljubav, ne bi postojala groblja.
(jadna tvoja majka.)

Ja vegu razumijem (to da ja razumijem to je vec nesto ).....
Sta ona zna sta je MAJKA .....ili je njena majka nesto velikoooo propustila u njenom odgoju pa sad pred smrt hoce da ispravi koliko-toliko svoju gresku ..

Dragi se ljudi ne zaboravljaju .....

ovo je zajebana tema na koje sam inace nabrijan.... al sad stvarno ne znam...i cekam sto ce vaga reci na onu kritiku....ali duboko,zajebano ovo brate....mislim da je ovo daleko najzafrkaniji blog trenutno.....mozda se bolje povuc al pratit cu sto se dogadja

Ja nikad nisam isla mami na grob, tj. vrlo sam rijetko isla...jesam li manje mislila na nju i zalila - nisam...
...ostala mi je u sjecanju kao ziva i dan danas zaplacem, jer me ostavila tako mladu, jer nije niti vidjela svoje unucice, jer joj nisam mogla priustiti, sto danas mogu...i sto je nisam pitala stvari, koje nikad necu saznati, jer ih nitko drugi ne zna...bilo je to prije 42 godine...jebes lampas

...da se razumijemo, ako nekome lampas nesto znaci...to postujem, ali meni ne znaci nista, i ona moja opaska se odnosila na mene samu

Ne kaze se uzalud.Ako hoces da saznas sta o narodu odi na njihovo groblje.......

Vi ste jako sebicne osobe ,to je uzas jedan ....


Vi nikad necete saznati koliku jedan plamen svijece ima vrijednost..

kazu da covjek nikad ne moze voljeti svoje dijete koliko unuka voli....meni se cini da isto tako ne mozes voljeti zivoga koliko nekog dragog preminulog.....a devedeset posto slucajeva su rat ili bolesti,znaci nepravda......takodjer sa majkom si najpovezaniji,zeni je to najbolja prijateljica u zivotu a mukarac u zeni trazi novu mater....samo cesto ispadne kupus....vaga,zakuhala si,dovrsi,gdje si smugla? vecera? jebes veceru,dolazi vamo i reci nesto

Ja nisam u mogucnosti da danas budem na grobu svojih roditelja ,svoje sestre ali sam se svakako pobrinula kako ce danas kao i svima drugima goriti svijeca i biti strucak svjezeg cvijeca na vjecnim domovima..Toliko zasluzuje svaka osoba i nije sigurno uzaludna molitva koju me je ucila moja pokojna majka....

"U svojoj molitvi spomeni sine uvijek one za kojih se nema tko pomoliti "

Jupiter .oni sto u svojoj zeni traze majku su nedorasli ,ja nemam bas nikakve slicnosti sa svojom svekrvom i svejedno se postujemo ..

ma muskarac u buducoj zeni trazi zamjenu za mater...to je amen ocenasu...pusti sad sise i guzice.....cesto dobije sipak...odatle razvodi i kuknjava posli i vanbracnih na kamione....trazi onu ludu mater koja kuha,pere,cisti i ne pita puno

Mani, ja tebe postujem, ti si mi simpa, ali ti moram proturijeciti...
meni je svijeca samo komad parafina, koji gori ako ga zapalis i ne podsjeca me ni na sto...odrezano cvijece je samo nesto, sto je pocelo truliti casom, kada je odrezano, grob je samo zemlja u koju su zakopani ostaci nekoga, tko to vise nije...jer sjecanje na dragu osobu, je ono sto ostaje

...ja nikada nisam u mogucnosti da budem na grobu moje mame, jer sam ovdje, a grob je tamo...ali, ona je u mojim sjecanjima i to ne samo danas i ne posebno danas, ona je dio mene, uvijek...i nemam neko odredjeno vrijeme, kao danasnji dan, koje sam odlucila posvetiti sjecanju na drage osobe...njih se sjetim kada me nesto podsjeti na njih, rijec, mjesto, miris

jebemu misa yusi .....moji su uvijek samnom u mojim sjecanjima ,sestrina djeca posle njene smrti su ostali samnom.......valjda ti je to dovoljno da svatis koliko je ona u mom srcu i zivotu prisutna??....ali postoje neki posebni dani nama zivima ,pa zasto nebi bio bar jedan onima kojih vise nema??----i ja se mogu napiti ,otici na dobru mjuzu svaki vikend ali Novu godinu posebno zalijem..

vas dvije ste obje u pravu..ovdi mirisem paradigmu....samo vegin odnos sa mamom i reakcija one slovenke su me zaineresirali.....