Muškarci i žene...i nešto između

Kuckam olovkom po stolu. Pokretima ne slijedim nikakav ritam. Samo puštam da odskoči, lagano držeći je između palca i kažiprste desne ruke.

Adams na Anteni.
Link
Vraga. Mo'š mislit'. Radim zbog sebe.

Čaj se ohladio. Med postao gorkast.
S druge strane prozora i dalje magla. Boja, smeđe-narančasta, vidljiva u tragovima.
Zvukovi isti. Poznati. Svakodnevni.
7 stupnjeva šeće gradom. I ja bih, da mogu. S noge na nogu. Negdje. Nigdje.

Kaže Đibo: „...ovo više nije tvoja briga...“
Link

Dodajem: nije moja! Još samo da skužim kako u to vjerovati. Ne sutra. Odmah! I odmah naučiti živjeti sa svojim glupostima.
Velikim.
Malim.
Svima vidljivim.
Samo meni znanim.
Jer jedna više-manje, nevažno je. Tko ih, ionako broji? Slijedeća potisne prethodnu. Izgura je iz niza. Prekrije. Poništi. I mogu dalje. Do neke nove.
Zadnje, koje sam svjesna, ostala je u suboti. 4 dana poslije, još je tu negdje. Titra. Podsjeća. I postoji.

Do sada sam i odlazila i vraćala se. Bila uporna i ustrajna u svakoj odluci, a trajala je kraće nego hod velike kazaljke na satu u punom krugu.
Više ne pitam da li sam drugačije mogla. Jer, mogla sam. A nisam.
Jebeni su koraci za koje odmah, i prije prvog pokreta znam da su krivi. A uporno slijedim putanju nekih prošlih, iako znam, dobro znam da je pametnije ostati na mjestu.
I ne žaliti. Ne tražiti opravdanje. Ni jedno, ni drugo, ni treće. Valjda tako mora biti jer moć samouvjeravanja u nešto što nije, a trebalo je biti jača je od realiteta, od činjenica koje sam uspješno, svo ovo vrijeme ignorirala.
Majstorica sam u tome. Ne škrtarim, dijelim znanje. Podučavam gratis. Ubrzani tečaj vikendom. Prvi već za dva tjedna. Primam predbilježbe.
Ali ni pod prisliom ne odgovaram za suočavanje, kad-tad s vlastitom glupošću na tuđoj adresi. Svakom njegova. Meni i ova moja dovoljna je.
Ako s priznanjem o njenom postojanju pola otpišem u znak oprosta, sama sebi, imam je manje, a još uvijek previše.

A da sam mu rekla nek se jebe i da više ne mogu dalje po njegovim pravilima, hvatajući korake koji nisu moji, da li bi mi bilo bolje? Da li bih svoje glupe postupke učinila manje vidljivim? Unatoč punom mjesecu mirnije spavala?
Ili bih, ne znam kaj, čekala.
Opet.
Sutra.
Dan iza.
Slijedeći tjedan. I tako u nekoliko krugova.

Neću. Ne više!

Idem po friški čaj.
Ako mu možda falim, tko zna iz kojeg razloga, pa i navike, zna gdje sam.

Pametno.Nek se potrudi, zavrijedila si.

Kraljice....jedna od priča u nizu...31. :)

nečija...

znajući kako se žene često predomišljaju, hm......:)

Divna je :) kao i svi tvoji zapisi :)

bok, mei:)

Neću nikog tjerat na svoja pravila

dobra priča kao i uvijek :))

hvala, opet Kraljice :)

Tildo, bok...pa ni valjda da se i ti predomišljaš? ;)

mei, tko zna, kad bih imala oko čega?:)))

Bradonjo, a ćeš prihvatiti tuđa...u ime kajaznam čega?

ovako... predomišljam se, čaj od jabuke i cimeta, ili menta?

ojla srce...zadnja je bila ljetos...aaaaaaaaaa....
:)

zima je nekak za priče, uz kuhano vino, ha? ;)

Tildo...bilo koji s medom :)

a zakj si nebi našla novog!? S ovim je već došla do kraja ionak??

je, falile su mi...
da, ima vremena, zima je obično duga... :)

Pam...je, nek dođe na Iskru....:))))

prva asocijacija :P

baš na iskru!! bah... hahahha

Oću naravno
u ime ljubavi i zbog ljubavi

no mi znamo....ljubav ne traje vječno

Pam...joj, baš si neka, kaj fali Iskri, iskričarima....... :)))

med uopće nije upitan.....:)

Bradonjo, traje, ali se mijenja!
točka.
nema dalje!

:)

iskričari su stoput bolji od iskričarki

e, ja bih sad uz čaj toplu štrudlu od sira :)

premije pogotovo ovi bez premiuma
i ne žele da mu dolaze svakojake

dojdek....uf..nemoj me sad baciti u bedaru...em je puni mjesec, em sam neispavana, delam prekovremeno, još mi soliš ranu

:(

:)

nemre si tu naći novog...tu su već oni koji imaju 'prvu'...pa i 'drugu'....dakle treba nekog skorz novog...i dok taj ne nađe 'drugu'..da joj bude lijepo.

pam, :))))))))

Pam, ovdje je barem sve transparentno, mam se dozna tko s kim.... :))
a kaj misliš da je vani nekaj bolje?

sumnjam :P

dobro...zvuči komplicirano...ali nije! Treba joj novi osjećaj PRVOSTI!!! Kužiš?

a mogle bi joj i pomoći pokojim savjetom :)))

(mei, gdje se sazna?.. i ja bi štela znati;PPP)

ma nema savjeta...zna sve i sama....samo kad si sve to prizna. :)))

na blogu, možda?

:)

Pam, aha....a to priznanje je u kategoriji čupanja nokta koji, naravno manje boli :P

ah..klasično....no..vjerujmo u urbanizaciju i emancipaciju...pa će možda 'slijetanje' biti bezbolnije...i prirodnije...

aha...kad je netko drugi u pitanju. ali kad je vlastita guza na dnevnom redu, malo ide drugačije...ili barem dulje traje

joj kaj ne vidiš da se pravim pametna??? Halooooooo...?? Zbog mojih 'slijetanja' tvornice papirnatih rupčića opstaju....ma..super zarađuju....ali isto tako...kad sletim....za tili čas...ja sam opet spremna na let. ..S ISTOM posadom...i jbg.

da, preskočila sam čarobnu riječ "možda" :)

Meija....svi...su...tvoji.... gosti.....super....divni.....pametni.......zavidim ti....

a Medonjo?

mozak mi u leru, tak da molim dodatno objašnjenje, ne nužno danas :)

Uff..ne znam čija je priča ali zadnja rečenica joj je skroz kriva..

nečija Ruby....:)

ajd, slijedeća će biti prava kučka. može tak?

:)

Ne navijam baš za kučke ali ova bi dobila deset od mene po turu dok ne izbaci zadnju rečenicu iz glave..Koja servilnost uh uh..

ruby, u "nečijim pričama" bilo je žena ovakvih i onakvih; koje znaju kaj hoće i one koje su izgubljene u prostoru i vremenu. ova je negdje između :)

dobro dobro..ne brundam previše ..nadam se da će uskoro izaći iz tog između,navijam za nju

ma bude :)

čitamo se, ruby..mah-mah :)

baj baj Meija