Stvarna moć ljubavi
retro gramofonka: r.slj. Link
U popularnoj američkoj seriji Chicken Soup for the Soul nalazi se izvješće o utrci na sto metara za vrijeme Specijalne olimpijade u Seattleu. Devet natjecatelja, svi fizički ili psihički invalidi, stali su na startnu crtu. Kad je odjeknuo pucanj, krenuli su polusprintom razbacujući rukama. Međutim, jedan mladić je učinio tek nekoliko koraka kad se spotaknuo, pao na asfalt i počeo plakati.
Kad su čuli očajne jecaje iza sebe, osam drugih trkača usporilo je svoju ionako sporu utrku, okrenulo se i vratilo. Svi do jednoga. Zatim su dignuli palog atletičara, povezali ruke i hodali do cilja. Pljesak devetorici dobitnika zlatnih medalja trajao je više od deset minuta.
Takvi događaji u nama uvijek izazivaju trnce jer su tako osvježavajuće drukčiji, nedužni, tako nimalo ljudski. Voljeti nekoga tko ne zaslužuje da bude voljen, dati protivniku mogućnost da se odmori – sve se to protivi našoj grješnoj ljudskoj naravi. Isus je znao za našu zaokupljenost sobom. Već rano, tijekom svoje službe proveo je dosta vremena pokušavajući nas osloboditi od nas samih. "Ako ljubite one koji vas ljube", rekao je, "kakvu nagradu zaslužujete? I grješnici ljube one koji njih ljube. I ako dobro činite onima koji vama čine dobro, kakva će vam biti nagrada? I grješnici čine to isto. Ako pozajmljujete onima od kojih se nadate da ćete natrag primiti, kakva će vam biti nagrada? I grješnici pozajmljuju grješnicima da jednako nazad prime. Nego ljubite svoje neprijatelje, činite dobro i pozajmljujte, a da ništa ne očekujete natrag! Tako će vaša plaća biti velika, i bit ćete sinovi Previšnjega, jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš!" (Luka 6,32-36)
No, ideja da volite svojeg neprijatelja – a pod "neprijateljem" mislim na svakoga tko se sukobljuje s vašim planovima, sklonostima ili osobom – i da činite dobro onima koji vas mrze, nije isključivo kršćanska. Slično učenje nalazimo u nekršćanskoj literaturi davno prije nego što su napisana Evanđelja. Buda, koji je živio nekako u Danielovo vrijeme (oko 55. godine prije Krista), pozivao je svoje sljedbenike da drugima čine djela ljubavi. Čak i prije njega, Homerova Ilijada opisuje ganutljiv prizor u kojem trojanski kralj Prijam grli koljena svojeg najžešćeg suparnika, ahajskog ratnika Ahila.
No, postoji značajna razlika između kršćanskog naloga da ljubite svoje neprijatelje i onih koje nalazimo u drugim vjerskim sustavima. U budizmu je razlog činjenja dobra drugima da bismo sebi u dostizanju više egzistencije u svojem sljedećem životu. Razinu koju dostižete u svakom od mnogih vaših života određuju vaša dobra djela učinjena u prethodnom životu. Ljubav koju pokazujete prema drugima investicija je za vašu budućnost. I u Ilijadi se ratnici Prijam i Ahilej međusobno grle jer su obojica shrvani tugom. Obojica su izgubili za njih najvažnije osobe u životu – Prijam svojeg sina Hektora, a Ahilej prijatelja Patroluksa. Osim toga, Prijam i Ahilej žive u svijetu bez nade. Oni imaju bogove, ali su njihovi bogovi okrutni i samovoljni. Prijam i Ahilej vjeruju u filozofiju da su svi ljudi žrtve – svatko će patiti i na kraju umrijeti. Prema tome, njihova filozofija je poznati carpe diem, "iskoristi danas". I tako u simboličnom dizanju šake na svoje bogove oni grle jedan drugoga. To je sve što mogu učiniti. U neprijateljskom, hladnom svijetu bez nade, možete isto tako zagrliti svojeg neprijatelja.
Pogrešno, kaže Isus. Zagrliti neprijatelja nije taktika za beznadne, već za one s nadom. Ne grlite svojeg neprijatelja zato što vas je omrznuti Bog odredio kao žrtvu, već zato što vas Bog ljubavi grli. Ne činite dobro zato da biste svoj budući život učinili boljim, već da u nekoj vrsti kršćanskog carpe diema učinite boljim život drugima – da drugima pokažete jasniju sliku o Bogu, u nadi da će Ga i oni prihvatiti.
Nagrada o kojoj Isus govori u trideset petom retku nije šetnja zlatnim ulicama i plivanje u staklenom moru. Nagrada su ljudi, prijatelji, poznata lica – dijeliti Nebo s nekim koga ste zagrlili na Zemlji. I kao što je to bio slučaj na nezaboravnoj Specijalnoj olimpijadi, to ej nagrada koju svi mi možemo dobiti.
Andy Nash
19.11.2011. u 19:12 | Editirano: 19.11.2011. u 20:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Nekako mi se čini da se to samo na specijalnoj olimpijadi može dogoditi, jer ljudi koji su već u startu zakinuti nečim (od rođenja) imaju više ljudskosti u sebi nego svi mi ostali ... zašto je to tako ? ne znam..možda zato jer se kaže .- Bog ti na jednoj strani da, a na drugoj uzme.. Ljudskosti je sve manje ..a tako malo treba...jedan osmijeh..jedna lijeoa riječ..jedan zagrljaj..jedan poljubac.. i nastupa lančana reakcija..i to onda više nije jedan ..nego 3333 osmijeha , riječi, zagrljaja, poljupca...jer je sve obišlo svijet... i krug se zatvorio... ljepši krug... :))
Autor: Oci-Boje-Duge | 19.11.2011. u 19:37 | opcije
Oci-Boje-Duge :)
Autor: Korizma | 19.11.2011. u 19:39 | opcije