...
Nekako mljackav osjećaj. Ugoda s pauzama nestrpljenja i naivnosti.Fino mi je to tkanje života, slučajne sudbine..
ali zapinje, lijepi se kao hostija za nepce. Skrušeno si oralno uzeo tijelo stvoritelja. Dosljedno sebi, boji se dubine, liježe suhom podatnošću u usta. Katarzom besmisla ipak popušta , kasni za duhom u matrici shvaćanja.
Zašto želimo pojesti Boga...?
Djeluje li sila Uštapa i kada je u nevidljivoj hemisferi?
10.12.2011. u 15:18 | Editirano: 10.12.2011. u 15:46 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara