Laprdarij

Neki dan razgovarala sam s dugogodišnjom kolegicom, friškom udovicom. Njezin je brak bio jedan od onih na kojima se može zavidjeti. Njih dvoje su stvarno živjeli zajedno, skoro 30 godina je to trajalo.. Brak u kojem nismo čuli da jedan govori protiv drugog, ili mu nešto spočitava, ili ga ispravlja, niti se bilo kakva tenzija osjetila između njih. Oni su se zaljubljeno gledali, povlađivali si uzajamno, dvoje prekrasne djece podigli... Ma, za poželit!

Ona je sada pretužna, zrak oko nje je gust i taman.. I u toj svojoj dubokoj tuzi pitala me je: a kako je tebi, ti si isto sama? Kažu da je rastava gora od smrti.. Ganula me je jer ju je u svemu tome zanimalo kako sam ja i kako se ja nosim sa samoćom, u toj najdubljoj akutnoj tuzi kada nisam takvo što ni u peti očekivala..

Da, složile smo se, možda rastava i jest gora, jer smrt je jasna i čista situacija. Možda je moglo ovako ili onako, ali što je tu je, i nema povratka, nema kad bi, da bi.. A kod rastave rijetko kad je sve čisto, gotovo uvijek su natezanja, ucjene, odlaženja, vraćanja, predomišljanja, nedorečenosti, osvete.. I to iscrpljuje.. Kad netko umre, postoje faze žalovanja koje treba odraditi. I koje je moguće odraditi. Nije lako, teško je, preteško, važno je ne zapeti u nekoj od tih faza. A kod rastave te faze žalovanja ne idu lagano jer su stalno ometane, jedan se ne može pomiriti s tim, drugi se otima, međusobno optuživanje.. Još kad su i djeca, to navlačenje traje godinama. Dok djeca ne odrastu.

Složile smo se i oko toga da su najteži - vikendi, pogotovo nedjeljna jutra..

Trebala bi žena napisati priručnik sa naslovom : Kako poštovati muškarca

Zar to nije uzajamno?

U rastanku su i blagdani jako teški. Naročito oni koji su puni vanjske simbolike. Još uvijek mu lampice imaju promjenjivu boju njenih očiju a kuglice njene otiske prstiju. Jest, ma kako bilo grubo, smrt je puno jednostavnija - nešto pukne...i gotovo. Ovo se neprekidno lomi!

Je, Medo, ali su blagdani srećom rijetki. A te nedjelje svaki čas!

Istina, ali se nedjelje polako pretvaraju u ono " tužna je nedjelja ", dok te blagdani svaki put udare kao "grom iz vedra neba". Jučer si ti lijepo objasnila znanje i neznanje. Uzmimo sve kao dio onog da znamo da jako malo poznamo nedjeljnja jutra.

coco ...ne znam što bih rekla.. valjda je to ipak za svakog nekako drugačije.. od slučaja do slučaja.. no , da, uvijek je netko više povrijeđen..ojađen..ogorčen.. manje pati...manje boli.. ovisi..
Kad je ljubav jednosmjerna, onda se zna koga više boli ..i vjerujem da je za tu osobu najgore kad osvane mirno nedjeljno jutro ..dan kad bi trebali provesti u miru ..zajedno..
Nažalost.. netko se mora naviknut na to brže...
Za mene je razvod bio nešto drugo... oslobođenje od nedjeljnih muka..

Medo, lijepo si to napisao - ne poznamo dovoljno nedjeljna jutra :)

Oči, znaš kaj meni nije jasno: zakaj ljudi moraju srat? Ako im je lijepo s nekim pa neka budu onda s njim i neka ne kvare to. Ako im nije lijepo, neka odu. Ali čemu ta natezanja, pa bi pa ne bi, ja to fakat ne kužim..

dobro jutro..si dobro spavala?

Hej, Ane, u zadnje vrijeme loše spavam. Fali mi jedno dobro lumpanje do jutra

pa kaj se čeka?

Čeka se da klinci odu na praznike :)

i meni ide na živce što praznici izazivaju mi grć u želucu. stalno se nadam da ću naći način da to promenim. :-(

Hej, Mumu :) Ljudi nisu stvoreni da budu sami. Meni je plemenski način života sasvim ok. A rasturili nam plemena i sad moramo sami sebe uvjeravati kak je super biti sam

Srećom, povremeno naiđem na članove svojeg plemena, rijetki su ali ima ih

Ups nisam vidjela da ste i ovdje budni...:))) konačno..jbte..


Coco... nemam pojma...meni su stvari vrlo jednostavne..ako se ne volimo..pa brate mili raziđimo se ..što da tlačimo jedno drugo ?? do izmeglosti..samo treba reći jasno i glasno : JA TE NE VOLIM. i to je to...ja sam bez straha rekla..i time dobila svoju slobodu..izbora. :))..neprocjenjivo..

ja i ne trudim se uvjeriti sebe da mi je super. i ne očekujem da mi bude super u svakom trenutku života. samo pokušavam naučiti se uživati u društvu sa sama sobom

I trebale bi biti jednostavne. Kod tebe je sve jasno. Da su barem svi takvi... Ako odnos mora umrijeti, nek umre, odžalovat ćemo i sve 5. Ali oživljavanje mrtvaca, ili disanje umjetnim plućima - katastrofa!

Nije ni meni super samoj. Bez veze mi je, u najmanju ruku. Isprazno. Ne govorim o pojedinim trenucima nego općenito. Na trenutke mi je super i trebam mir i samoću. Ali u globalu, sranje

Ima li išta gore nego umjetno održavati vezu koja je odavno umrla..??? Pobodu , pa time oduzimamo šansu i sebi i drugome za novu ljubav.. samo to..a vrijeme prolazi..treba mislit o tome.. jer biće kasno nekima kad to shvate.. a povratka nema...

*pobogu

eh, kad neki ljudi jednostavno ne mogu 'pustit'..

a koka, ja se nadam da je stvar samo u prakse. jednostavno u prijašnjem životu nisam imala dovolno vrjemena da se naućim biti sama. kada isprakticiramo se, bit će puno bolje.
lijepo znati da možeš sam donositi odluke, taman i pogrešne, jer onda sam snosiš posljedice i nema ti tko prigovarati i ne snosiš odgovornost za tuđe nezadovoljsvo

Joj, Mumu, spomenula si tuđe nezadovoljstvo! Moj bivši se valjda rodio nezadovoljan i nema toga čime će on biti zadovoljan.. Nek idu svi vrit, ti nezadovoljni. Nek se maknu od nas ako im ne paše. Kad sam s nekim, trudim se biti ugodna, uviđavna i pristojna i sve ono što je nužno za dobar odnos. A ako je ovaj nezadovoljan unatoč tome - tamo mu je izlaz.

moraš priznati da ima i dobrih strana samoće. nema skale prioriteta, kome udovoliti i čije potrebe podmiriti prvo. sam si na prvom mestu .

Moje potrebe će još neko vrijeme pričekati na skali prioriteta, ali djeca brzo rastu i doći ću i ja na red.. Nije meni teško nečije potrebe ispunjavati, ali najmanje što očekujem je da me taj barem ne zajebava...

mislim da kada se osjetimo sami trebamo se sjetiti vozaća formula kada otvaraju šampanjac na pobednićkom mestu nakon utrka. pobjeda nam i to što uspjevamo preživiti svaki pad ili tugu

točno mumu..al nijedna pobjeda nije došla sama od sebe..već uz puno truda i uz suradnju sa drugima.. nijedan čovjek nije otok.. napušteni...

i nijedna pobjeda se ne slavi u samoći..već uz one koju su ti pomogli da do nje dođe... hvala im.. to treba reći uvijek. pobjedničko postolje je usamljeno...treba se spustit sa njega ...među ostale..i slavit !!! :))))))

Aha, Mumu, ti kažeš da oni slave to što su preživjeli? E, to je dobar razlog! Kupit ću si ja šampanjac, pa proslavit :)

sačuvaj koju bocu i za nas kada budemo u posjetu zagrebu :-)

Nadam se uskoro :)

pa nismo ni mi tebi daleko. danas ja i guanta imamo organiziranu kupovinu božićnih darova. tako da to skinemo sa vrata prije stampeda. a usput čemo i malo zabaviti se , otići na ručak, malo tužakati se i zezati se na vlastiti račun.

Oko Nove godine bit ću u vašoj blizini, neću niš obećat ali ako se zvijezde poklope možda se vidimo

Da barem mogu s vama :(

znaš brojevi za javiti se :-) nemoj da te zamete snijeg.

Da, i o snijegu će ovisiti.. Ako ne ove, vidimo se sljedeće :)