Laprdarij

Jučer sam se pokušala sjetiti što sam posljednje pročitala od beletristike. Bio je to Sidarta prije godinu i pol. A prije toga Celestinsko proročanstvo, ima 4-5 godina. A prije toga, uuuu, pojma nemam. Prestala sam čitati beletristiku negdje s 30-35? Među zadnjima bili su Kundera, Huxley, ne sjećam se više... Otad čitam uglavnom priručnike ili dokumentarce ili udžbenike, pogotovo ove treće. Što stručno, što iz hobija.

Ne vuče me beletristika. Kao što me ne vuče niti gledanje filmova. Nemam više što puno naučiti iz njih. 2 sata sjediti u kinu čini mi se previše truda da bih saznala neku sitnicu. Da mi kažu nešto što već znam. Da osjetim nešto blijedo što bih puno intenzivnije osjetila uživo.

Puno više naučim od ljudi. Skužila sam da najviše mogu naučiti od onih sebi najbližih. Tj. od onih koje ne mogu izbjeći. Pa to su ogromna neistražena područja! VLastiti roditelji, recimo. Malo, malo, pa mi se otrkije neki detalj o njima, nešto naučim od njih iako ih nema već godinama. A moji najveći učitelji su mi vlastita djeca. Dok ih još nisam imala, ni pomišljala nisam da je to jedna od najvažnijih uloga djece u našem životu. Oni nepogrešivo reflektiraju, u njima se ogledavaju sve moje i mane i vrline, i ne postoji nešto što frustrira više od toga. Niti nešto veličanstvenije. Fantastično!

Od kolega na poslu učim svaki dan. O ljudima. Od njih učim upravo zato jer sam prisiljena biti s njima, više vremena provodim s njima nego s vlastitom djecom. I želim to vrijeme lijepo provesti. E, to je onda izazov! Nije lako prihvatiti ljude sa svim njihovim teretima.. Napeti smo i pucamo ponekad, i sve to treba izgladiti i biti korektan, niti preblizu niti predaleko. Uživam radeći u grupi, i uživam u grupi u kojoj radim. Odgajamo i korigiramo jedni druge, volimo se na neki način. Svatko svojim uvrnutostima pridonosi šarenilu, a i cjelovitosti istovremeno. Volim timski rad, ne bih uživala kao solo igrač. Što veća kompanija, to bolje. Mogu se ogledati u mnogima i to mi puno znači.

Učim i od susjeda koje ne mogu promijeniti. Nalazim način kako sa svakim izaći na kraj, a da se svi osjećamo ugodno. Barem podnošljivo.

Puno sam naučila i odgojili su me ljudi s kojima sam išla na naporne izlete. I plovidbe. Boravak na brodu predivna je prilika za učenje o ljudima, izazov je na malom prostoru biti stisnut dulje vrijeme, uz teške uvjete često. Svi pokažu sve svoje, i ono što sami nisu znali da skrivaju u sebi.

Da, to je bitno. Kažem da učim o ljudima, a zapravo kroz njih učim O SEBI. Kroz sve te situacije promatram sebe i uočavam svoja slaba mjesta. I što reć, jako sam si zanimljiva, što jest, jest. Imam još posla na sebi za tri života.

I što sam starija, nailazim na sve manje ljudi koji imaju stvarno nešto za reći. Onako istinski, duboko, izvorno. Onih čiji film vrijedi pogledati, ili knjigu pročitati..

Učim li na blogu? Učim, onoliko koliko mi je blog neizbježan.. A i nije baš..

što smo stariji, sve više sužavamo krug. na kraju u njemu ostaju ljudi s kojima nam je najkomotnije umjesto onih koji nas potiču na razmišljanje.

ne radi se o tome da je sve manje ljudi koji imaju nešto za reći, već nam je godinama radijus kretanja sve kraći i kraći.

Slažem se, i od tih komotnih najmanje naučimo. Zato nisam navela druženja po kafićima ili neobaveznim mjestima (osim bloga), jer se jendostavno digneš i odeš. I ne naučiš.

Možda..

ako i nije kraći, krug postaje ipak sve prazniji.

Da, postaje prazniji, ali i mojom zaslugom. Filter je sve stroži, i sve manje ljudi puštam blizu sebe.. Ekonomiziram s resursima..

upravo. neke izbacimo, neki odu sami, nove teško pripuštamo...i, eto nas na blogu.:))

Na komotnom blogu :)

pihhh..a neg na kakvom?
pa neću se valjda iz pidjame izvlačiti, nedjeljom? :)

Šmrc, gdje su nestale nedjelje provedene u pidžami :(((

drago mi je što sam mogao pročitati napisano, jer smo sličnih godina, dakle generacijski određeni. drago mi je na spomen Huxleya, kojega sam nekada sa strasti čitao, a danas ne čitam ništa. gotovo me nitko i ne može nagovoriti da pročitam nakon svih tih godina, pa ni sam. otkrio sam enciklopedije. recimo, pomorska enciklopedija je gotovo savršena, ima puno teksta, ima slika, ima kartografije, struke. genijalna je, a i neiscrpna. sad mi glupo ovo pisati vidjevši kako je na tv-u netko nekomu darovao enciklopedije na dar, a ovaj se razočarao, ne vidno, a ja bih se tako lijepo zahvalio kada bi meni netko poklonio na dar pomorsku encikopediju(8 knjiga)... :)