Laprdarij

Sad ću i ja zvučati kao Ame. Ali mi je jednostavno previše. Jučer sam čula još jednu tužnu priču. Ponekad ne kužim kamo ovaj svijet ide, koje su stvari zapravo vrijedne. Da, što je ljudima uistinu vrijedno?

A čula sam još jednu tužnu priču u tome kako je muškarac srednjih godina odlučio ostaviti ženu, i otići. Znam, znam, za rastanak trebaju dvoje. Ali jel se baš svako dvoje moraju rastati? Taj brak je trajao godinama, pa dugo nisu mogli imati djece, pak su posvojili bebicu. Da bi ona nakon toga ubrzo ostala trudna. Sreća prevelika, valjda svi koji ih znamo bili smo sretni. Mislili su da ne mogu imati djece, a sad im u kući dvoje na brzinu. I tako je ta sreća trajala i trajala, uvijek su bili zajedno, nerazdvojni. I sad - puf. Ništa.

Druga priča: on i ona, ne mogu imati djece, grade karijere. Oboje super uspješni, idu na umjetnu oplodnju puno puta. I konačno im uspije. Opet svi sretni. Trudnoća teška, vrlo teška, ali klinci se uspješno rode, blizanci naravno, zdravi, veseli. Sve super, ali on - ode. Mjesec dana nakon porođaja. On ne može to izdržati. Smeta mu ta dreka, on nema više svoj mir. I ode! Nakon svega što su prošli zajedno - ode! E, ja to ne mogu shvatiti! I odmah si nađe drugu, bez djece naravno, i žive zajedno godinama, putuju, provode se.. Posjećuje on svoje klince, ali sav teret je ostao na njoj..

Treća priča: on i ona, lepršaju kroz život bez brige i pameti. Najveći im je problem bio u kojim bojama urediti dnevni boravak, i sl. Sve imaju. Zdravi, uspješni.. Njoj umre mama, razboli joj se otac, i ona ga mora i želi posjećivati i provoditi s njim vrijeme, zadnje dane. On i dalje leprša. Ona u brigama, shvaća prolaznost i površnost svega, život joj više nije prelagan. ALi on i dalje leprša ne primjćujući kako mu je draga u problemima i tuzi, i koliko ga treba, toliko ga treba da ne može to niti izreći.. On se žali kako ona nema razumijevanja za njega, i odleprša..

Četvrta priča: on i ona, složni, zajedno stvaraju, jako povezani, troje djece napravili. Kuća u prirodi, građena baš po njihovim željama i nacrtu. Znam, nije to formula za sreću. Ali fakat im je bilo lijepo, gledano sa strane a i izbliza.. Ali - njemu nekaj puhne i on bi otvoreni brak. Ona ga voli, i pristane. Jer kao - stabilni su, oboje zreli, mogu oni to. A taj otvoreni brak znači za njega slobodu da može poševiti koju zaželi, a za nju - da je doma s klincima dok on ševi. Super! I naravno, on si nalazi curicu od 20, i odlazi živjeti k njoj. Otvoreni brak postao preotvoren, toliko da se raspao.

Navela sam priče u kojima muško popizdi, ima i onih u kojima žensko, iako mi se čini da je muškima lakše dići sidro. Njima je 'dosta', oni 'ne mogu više', oni 'hoće proživjeti', 'žena zmaj', aha...

I, što je ljudima uistinu vrijedno?

znaš kaj me fakat zanima u ovakvim i inim pričama: kaj, ljudi se odjednom promijene i postanu neprepoznatljivi? ili su uvijek bili takvi, pa vješto skrivali, a ono što i nisu sakrili, oni koji su trebali vidjeti, žmirili su (smo)

(znam, ponekad se dogodi nešto što nas izbaci iz rutine, pa reagiramo ili ne..ali ipak pitam se)

Vrijednosti se razlikuju isto kao i ljudi.....pazi kome zavidis.

Mozda je to sto nemaju djece ,ili dok jos nisu uspjeli ono sto je bio cilj njih obadvoje i bilo jedino sto ih veze .drzi skupa....

ljudi samo zadovoljavaju vlastite potrebe. to je istina koja nije popularna, ali je istina.
i ja, i ti, i svi tako radimo.
raomantična ljubav je mit koji su izmislili oni koji nisu sposobni živjeti realnost.

što je ljudima vrijedno?...meni djeca, ali bivšem ne...
još jedna priča o ocu koji je digao sidro kad mu se prohtjelo....

Imam u životu dvoje ljudi koji me mogu neugodno iznenaditi. Malo? Znam. Ne mogu naći više, a dosta mi je priznavanja da sam se opet zajebao.

napraviti klince i odlepršati - neprocjenjivo:)
to ti je tak od kamenog doba, čist nagonski, širenje vrste
reko bog čovjeku - odi i množi se ( kasnije je to crkva prepravila )
čak je i zakon na strani muškića - klince redovito uvaljuje mamicama
hihihi...

dina, koliko smo objektivno sposobni sagledati tuđe potrebe i vagnuti ih sa svojima?
ma, u ovom zapisu me baš svrbi protok vremena koji u stvari i nije.
( kao i ona priča. živjela/o s nekim 20 godina i kad brak pukne, ona druga strana je odurna naporna kučka koja misli samo na svoje dupe/egositičan, bezosjećajan kreten nesposoban za život u dvoje)

ljudi se promjene malo pomalu. ako nešto i naslutiš, pripišeš grešku sebi jer možda si ti onaj koji trenutno nezadovoljan svim. i tako prođu godine jer nas uće da bih trebali ostajati zajedno i u lošima periodima i u dobrima. a onda dođeš do zaključka da to nisu samo periode, da je to konstanta. a onda samo upitan povod za raskid i hrabrosi za nov način života.

Da, Meija, izgleda da se ljudi ili mijenjaju, ili jednostavno nisu bili u situaciji da se pokažu. Znači, nisu se dovoljno upoznali. Valjda

Ne znam je li tu riječ u ljubavi, ali je sigurno o odgovornosti. Ok je kad djeca odrastu, stanu na svoje noge, pa nek se starci rastanu, nema veze. ALi kad su djeca još u pelenama, vrit

e sad, znam da se Koko ni tebi, a ni mumu ne bu ovo svidjelo (vezano uz naše komenatare), ali koliko smo realno samo krivi za nešto kaj nam se dogodilo u životu, a zbog emotivnog angažmana krivicu smo prebacili na drugu stranu

ne znam da li se ljudi promijene ili se samo u određenim okolnostima neke osobine pokažu,
izbiju na vidjelo u punoj snazi....ili možda skupljaju hrabrost neko vrijeme...ili tko zna....

I vrit kad jednom postane teško, promijeni mu se sitacija, i treba partnera uz sebe, a ovaj drugi ode.. Pitam se poznaju li se ljudi uopće? Ili svi samo njeguju svoje staklene iluzije?

srce, ma vraga se promijene. ne ono iskonsko kaj nas obilježava. mi se mijenjamo, pa vidimo ono kaj prije nismo vidjeli. ili nas počinje smetati iz x razloga ono kaj nam je nekad bilo simpa

da Coco, puno toga je u odgovornosti...
fućka se meni za mog bivšeg, valjda sam ga prestala voljeti kao i on mene
(kao što Mei kaže možda sam i ja imala udjela u svemu),
ali njegovu neodgovornost i nebrigu za djecu neću nikad razumjeti
i ne zaslužuje niti pokušaj da ga razumijem....

peta priča: pokloniš bivšem druženje s djecom za badnjak i božićno jutro - a on hoće i ručak (pa nek ja vozim po mraku do zagreba)...i kad ne želim: sebična kravetina.

nesumnivo da smo i mi sami krivi. sami odlučujemo koliko smo spremni ulagati u opstanak veze , na koliko kompromisa smo spremni. a i posljedici snose obe dvije strane bez obzira tko je prekinuo.

je navela si par primjera a di su one koje se broje u milijardama
sretnih
ona bolesna al on nju voli i ne da je nikome jer zna kakva je bila prije itd
ovako mi pariš ko žuti bloger samo tračeve i negativne vjesti

Ta površnost je toliko rasprostranjena.. Nema se interesa ni vremena za zadiranje u dubinu odnosa..

meija, i da jesmo sosobni i da možemo, to ne radimo.
neke su stvari na dnu svakog našeg jaja, i njihovog, naravno..
neki dan mi je netko reko da Dawkinsa ne voli jer je isključiv, jasan i precizan.
jbga, je trauma osvjestiti nesvjesno...al je tada jasnije.

Po viktimologiji, i silovana je kriva što ju je onaj kreten silovao. Pa negdje postoji valjda crta..

Dojdek, napisala sam što me tišti. AKo je to tebi žutilo, a ti napiši nešto bijelo.

Koko, takvi primjeri su mi odurni i svi koji na taj način opravdavaju ili barem pokušavaju opravdati sam čin silovanja, obesila bih za jaja...ali nastavak je za neku drugu temu

No, i što je ljudima vrijedno? Što je vama vrijedno? Pogotovo bih lava rado čula

koko, lav provocira :))...dam se okladiti da inače prede ko mačić ;p

a vrijedno....u dvoje je možda ipak najvažnije da su im vrijednosni sustavi podudarni, pa taman i većini sa strane bili čudni ili čak i neprihvatljivi
meni....nemam pojma. odnosno znam, ali ne znam kako posložiti po prioritetima u formi komentara

Kriza srednjih godina...nitko nije imun...samo, netko preplovi kroz oluju i stigne u mirne vode, a netko potone i pogubi se u magli...jbg...takav je zivot

Ih, najlakše je provocirat, pa poslije reći - zezao sam se. Zapravo i ne kužim smisao provokacije, osim stvaranja tenzija koje nikom ne trebaju.. Čista krađa energije

dobro razvijen slušni sustav. :) što je vrijednije od čovjeka koji zna slušati?

.. i koji čuje..

....zapamti i zna kaj dalje. .... :)

Ne kužim zakaj muški popizde u 40'tima. KAj delaju dok su mladi, zakaj onda ne luduju? Ja se spucala do 25-e, pa recimo 30-e, i sad mi treba mir. Meni je moj pametni tatek govoril - uživaj dok si mlada i spcaj se. Tak bum ja i svojima. Prije nego se vežu nek isprobaju sve kaj se da..

..spucaj se...

ajd, nije glupost u srednjim godinama "privilegija" samo muškaraca...pogledaj koliko ima žena koje se naježe kad ispunjavaju dokumente s JMBG-om, pa se ufuraju u neki sasvim drugi film :P

Da, ima Meija pravo, ja sam govorila o ljudima, i muskarcima i zenama...mene bilo stislo, a bogami i mojeg muza...nismo prezivjeli...gadno je, kad vas uhvati u razlicito vrijeme - najcesce netko pati ko pas

najveći problem je što mislimo da nam nešto *pripada* samo od sebe.
a medalja ima dvije strane.
s druge strane je trud, puno truda, puno zarečenog kruha...puno, puno posla...

rado bih još s vama brbljala, ali moram off....prebrojati pingvine u kvartu, da li su svi na broju....čitamo se...mah-mah :)

:) coco, slično je rekla i anica dobra u jednom filmu moje generacije: "ne želim da me starost pita gdje mi je bila mladost."

Na muci se poznaju junaci.

Coco, jedna se nit vuče kroz sve ove tvoje priče....a to je da je tim ljudima (pogotovo muškom dijelu) do određene promjene svijet bio sasvim lijep.

I uglavnom smatram da : se ljudi mijenjaju, ali minimalno. To su detalji. Stvar je jedna druga. Mnogi se nisu (sami sebe) dovoljno upoznali. Treba i svoju tamnu stranu upoznati.
I zato kad dođe stvarno gusto.....pucaju.

Evo da i ja dodam priču :
NJih dvoje dugo vremena ne mogu dobiti dijete. Problem je u njemu. Pokušavaju sve što je moguće. Ona gubi cilj, nalazi si ljubavnika. Nakon nekog vremena shvaća da to nije ona. Ponovo se okreće mužu i obnovljenom snagom trude se dobiti dijete. Na kraju im se sreća osmjehne i rađa se curica.
Ne pada im apsolutno na pamet da se sad razdvajaju. Koliko god im teško bilo.
To su ljudi koji se znaju. U dobru i u zlu.

Lako je samo u dobru.

Nadam se Zeleni da će ta priča i potrajati.

Znaš, nije mi jasno da ljudi imaju tako malo empatije, jednostavno ne osjećaju druge ljude. Ne kuže raspoloženja ovih drugih, ne kuže kad netko vapi za pomoći, ne kuže kad je netko tužan, niš ne kuže.. I grubi su.. Možda ne žele kužiti? Kao da je svatko sam sebi dovoljan. A nije..

I bježe. Kad postane teško, pobjegnu. Malo ih ima volju potruditi se, napregnuti, probati naći rješenje, naučiti nešto iz svega što im se događa.. Pa barem učiniti sve što se može.. Promatram koliko tužne djece ostaje na takvim bračnim grobljima... Jer nekakav površni i prolazni užitak ima prioritet

Možda je brak preumjetna tvorevina koja uopće nije u skladu s čovjekovom prirodom. Ali bome nisu ni štikle, ni suknje, ni grudnjaci udobni pa ih opet nosimo. Nije ni brijanje svaki dan neki užitak.. Ali eto, svijet tako funkcionira trenutno. No, žene svakako prednjače po neudobnostima koje si uspiju priuštiti.. Tak da brak nije niš čudno zapravo. Iako se očito urušava.. ali ne nudi alternativu.. Kaj ćemo svi biti sami i to će biti normalno? Ili u komunama? Niš mi se to ne sviđa..

Kao što rekoh u prošlom zapisu, želja za svjesnošću je tako mala, premala.. I kao da pada, a ne raste Lakše je zabaviti se površnim vrijednostima, staklenim perlicama