Muškarci i žene...i nešto između

Ne kužim!



Jutros, opetovano skužih ono kaj sam i ranije znala, a u paraleno realnoj situaciji ponovih da sagledano s dvije strane, jedno te isto dobije više-manje drugačiji smisao i/ili prošireni oblik.

Nekaj pišem po zadatku, za nastavak zapisa nebitno o čemu je riječ i za koga je, ali JE da je meni sve, ili uglavnom sve sadržajno kronološki posloženo u logičnom slijedu, bez zjapećih praznina, a ako i postoje, lako ih mogu s rečenicom dvije povezati.

I tako, jučer u vrijeme kad su se moji kućni duhovi konačno smirili, kad sav ostali normalni svijet već spava ili krevet koristi za drugu aktivnost, zadovoljna obavljenim poslah frendicama tekst na prvo čitanje.
Jutros stiže i odgovor, u sažetoj formi, ovako nekako: -niš ne kužim, pogubila sam se u čitanju-.

Sklona analizama, kad treba i ne treba, a najčešće u konačnici i korisno naplativim, čitam još jednom napisano, pokušavajući odmaknuti se od vlastitih riječi i skužiti di sam i kad ostala visiti na krivoj nozi.
Ne ide.
Ne ide ni drugi put.
Tek nakon nekog vremena, pospremljenog ega i obuzdanog uvjeravanja same sebe da nije do mene, i da je nesporazum zbog nje, dođoh do točke na kojoj sam počela cupkati, ignorirajući da za ravnotežu treba, osim krive noge i ona druga.
Jer...
Ono kaj nisam napisala, a trebala sam, ostalo je neizrečeno, ali i kao takvo savršeno se u nizu uklapalo u odrađeno jer meni je poznato, i jedno i drugo.
Slično, kao kad u dvoje, jedan na drugoga nadovežemo se mislima prije i nego su izgovorene, a rijetko, ako se dobro poznajemo, fulamo.
A frendica se izgubila čitajući jer ne zna kaj je kod mene ostalo na stand by-u. Zna samo ono kaj je pročitala, a bitno je za smisleni sadržaj, ali istovremene i nedovoljno da skuži tko je tko, i taj tko je, di je, zakaj je tamo, a ne negdje drugdje, i to drugdje na kojoj je adresi.

Vučem paralelu s mojim i njenim mailom i komunikacijskim zavrzlamama koje mogu biti zabavne i simpa, ali i ni malo smiješne i pogubne za nastavak, ako ga ikad i bude, bilo da je riječ o virtuali koja ima svoje zakonitosti „kretanja“, prečesto (pre)kasno uočene, kao zbroj pokušaja i pogrešaka, u plusu ili vrijednosnom minusu, ili o realno opipljivim situacijama koje su omeđene svim gledljivim (ali ne nužno i vidljivim) parametrima.
I pitam se: koliko je slučajna, neplanirana i neisprovocirana nedorečenost krivac za pogrešan smjeru u komunikaciji, shvaćanju, poimanju izrečenog, a istovremeno smo više nego (samo)uvjereni da tuđa pitanja i potpitanja nama upućena o mogućem smjeru kretanja nepotrebna su jer sve smo jasno i nedvosmisleno izgovorili, onako kako treba biti da bude istoznačno shvaćeno?

Zato, nisu (uvijek) krivi drugi ako ne čuju kaj im se govori, unatoč promjenjivoj intonaciji našeg glasa, od tihog, nježnog i umilnog, do onog koji i susjedi, bez muklih tonova čuju; ako ne vide ono kaj bi trebali vidjeti jer ne znaju di da gledaju, a ne da im se zjakati uokolo u potrazi za našim pogledom koji bi inertno slijedili; ne naprave ono kaj se od njih očekuje, a naporno im je provjeravati, ako i kad mrdnu dupe s mjesta da li su trebali nastaviti, lijevo, desno ili ravno bez skretanja; ili nisu tu, pokraj nas, ako samo pomislimo da bi bilo dobro, jako dobro da jesu....

I zato kažu, pretpostavka je majčica svih za*eba....


A bez za*eba, nadam se da vam je dan dobar, ako i nije da će večer biti.

Trenutno nema niti jednog komentara
a vidi kako teti vegeti fali zrno soli i pameti
bože hvala ti i slava što je nemam za susjedu

dojdek, zahvaljujem na komentaru...
oš kolača za drugi?

:))

šta si spremila, neću ja svašta , da ćujem i osjetim vonj

trostruki užitak
duboku čokoladu
zimske kape (šubarice)
mjesece od oraha

orehnjaču

dovoljno?

:)

a kaj mogu kad mislim da sam pametna pa uvijek nekaj pretpostavljam...
i još k tome mislim da sam sama savršeno jasna i logična i očekujem da to drugi kuže :))

srce, nemoj me zezati...kaj i ti?

:))

to volim tj obožavam , ne volim voćne
a čuo sam da je dobro za potenciju i da će se dica roditi lipša ( pogledaj šipiće hehe)
nadam se da me ne toviš da završim u kotao kao ivica

dojdek....pa nek ti oči ne budu veće od želučeka ;P

nisam ja kriva, drugi su :))
i još mislim da mi fali samopouzdanja pa sad ti to složi skupa....

je....fali ti samopouzdanja i to ovak javno priznaješ.... jednako kao kad luđak veli da je lud :))

hahaha....da bar neko muško pokaže toliko razumijevanja :)

srce, skliski teren! obično kad krene spika u tom smjeru, pitam: kaj trebaš? ;p

nego, kad buš trebala kritičarku samo se meni javi...
znam da ostavljam dojam zlatnog srca, ali najvolim kritizirati, sve i svakoga :))

da, baš sam mislila da si takva :)))

(ne da mi se na pvt....kak je mali? bolje?)

ide na bolje, treba vremena i upornosti, ali biće dobro...
sad mu je glavna briga bila smije li na dočeku piti alkohol obzirom na lijekove :)

a zašto bi pio na dočeku jel se to mora
znaći ako ne bauljaš i ne povračaš nisi se dobro proveo haha

super...bolje mu je, čim to pita....:))

grem off...čitamo se....:)

(moram još dovršiti popis novogodišnjih odluka, prepisati prošlogodišnje i one od godine prije...i sakriti ga, da ga što prije zaboravim ;)

mah-mah!

dojdek, pa piti ne znači bauljati i povraćati....
tu lekciju je već naučio :)

haha, pametno Mei, lijepi pozdrav...