Laprdarij

Različite ljude osjećam na različitim mjestima. Bitne mi ljude, naravno. Partnere. Govorim o vezama, ali pod 'veza' ne smatram ljubavnu vezu, tj. vezu u smislu 'jesmo li u vezi'.

Jednog sam osjećala u pleksusu, prema jetri. Jak, izvlačeći osjećaj. Pomalo bolan. U rijtkeim trenucima kad bih od njega nešto dobivala, to bi bio prekrasan, ispunjavajući, skoro blaženi osjećaj. Ali ti su trenuci bili prerijetki. S njim sam teško prekinula vezu.

Jednog sam osjećala u donjem trbuhu. To je bila slaba veza, ali zanimljiva. Puno smo dali jedno drugome, oboje slobodni, lagana, lepršava veza. No, veza je bila preslaba da bi nas održala zajedno. Valjda smo odradili zajedno što smo trebali, i svatko na svoju stranu.

S jednim je bila posebna veza, preko dlanova. Te njegove ruke! Glazbenik! A glazbenici su u rukama, u dlanovima. Od njega se sjećam samo dlanova. Koji su stvarali i razarali. Jedinu poeziju u životu napisala sam o tim njegovim rukama. Kad mene lupi na poeziju, onda je stvarno frka.

Jednog sam osjećala u prsima. U predjelu srca i pluća. Kroz tu vezu sam čuda naučila, duboka veza. Ta je veza od svih koje sam imala najviše obećavala. S tim sam tipom uspjela razgovarati na razini na kojoj nisam ni sa kime. Ja sam bila spremna, ali on nije. Još smo i sada duboko povezani, iako smo se udaljili. Takve veze ostavljaju trag zauvijek. Niti ga ne želim maknuti.

A jednog osjećam - na leđima. Taj bi volio biti nošen. Navalio mi se na leđa i ajde Coco, nosaj ga. Može Coco, nije da ne može, ali Coco bi isto voljela da je netko nosi. S njim su mi tema - leđa. I njemu moja, i meni njegova. Volim njegova leđa. Možda zato jer ih ne da. Nije lud. A on voli moja jer u meni vidi nekog tko ga može nositi. A on bi glumio sepet. Da barem šuti, još bi ga ja i nosala. Ima dana kad je lakši, ali ima dana kad se pognem od tereta. Dotle je išlo da sam pitala neke ljude kako skinuti ove koje se navale na leđa. Rekli mi, ja to obavila, neko vrijeme mir i eto njega opet na leđima. Napast! I bivši mi je bio na leđima. Ali je bio lagan unatoč sranjma koja mi je priređivao. Ali ovaj je težak!

I sinoć gledam onaj grozni film s DiCapriom, i osjetim kako mi ovaj s leđa odlazi! Yes!! Napokon! Miče se on, mene sve škaklja, namještam se u krevetu, plazi on, ide na rame, odlazi!! Ali, prerano sam se poveselila. Nije otišao nego mi se smjestio s prednje strane, na prsa. Sad bi i cicu! Znači, zaigrao bi na majčinske osjećaje. Pa da, svi oni trebaju mamu. Još je bilo dobro dok je bio na leđima!

Ali kako je rekla moja planetljanka, najgori su mi ovi na leđima jer ih ne možeš samo tako skinuti. A kad mi dođu sprijeda onda ih mogu odgurnuti. Eto, tako ja sad ovog mogu odgurnuti, odbaciti od sise. Mogu. Ali razmislit ću još što s njim.

Nešto potpuno novo za mene :-) Zamislih neke na leđima svojim :-)))) A vjerojatno sam i ja bila na nečijim leđima ;-)

Ako je ovo istina što pišeš, izblokirana si totalno.
Čak i standardno uvećanje energije nema koristi, jer su tokovi prekinuti ...

Naravno da ima prekinutih tokova, vjerojanto manje nego kod tebe, Kluni, ali totalno blokirana sigurno nisam. I na temelju čega si to zaključio?

Leptirice, malo osluškivanja sebe i može se jako dobro osjetiti :)

Ovaj iz pleksusa je bio posebno opasan, što manje posla sa takvim vampirom ...

Da, gledano unatrag, ovaj iz pleksusa me je stvarno puno koštao. Tim više što mi je bio prikvačen puno godina. I sad sam nebesima zahvalan što sam ga uspjela skinuti, nije bilo lako. Bi on natrag, borim se.

Nije niti jedan bio ugodan, kad krene iscrpljivanje..