Muškarci i žene...i nešto između

Frend mi je odavno rekao da mi na blogu nije mjesto.
Moja Tonka, iako me redovito čita, čudom se čudi kaj tam (tu) radim.
Znala sam dobiti posprdni komentar u stilu „baš si našla pravo mjesto gdje ćeš pisati!“

U pravu su?
Jesu!

Tri godine sam tu. Bilo je perioda kad sam svaki dan ostavljala po zapis. Pa se njihov broj prorijedio. Onda je bilo i kad sam nešto napisala, ali sam odustala od namjere da ga zahaklam. Sad, škicnem offline tko je na blogu, i odustanem i od logiranja...

Znam da blog nije ničija prčija.
Nije?
Hm...

Znam da je blog javni medij pisane riječi.
Kakve? Čije?
Hm...

Znam da smo različiti.
Jesmo li?
Ili ipak ta različitost je nekom prednost, a drugom mana.
Hm...

Znam da kritika na napisano ne mora biti afirmativna.
Kritika ili osobni obračuni..ili samo šmajhlanje vlastitog ega?
Hm..

Znam da je nekome smiješno kad se netko rastepe na ledu i zajauče.
Je, ne boli onog tko gleda.
Hm...

Znam da se na različito smijemo.
Ali ako većini nije smiješno, možda nije, ni vrijeme ni mjesto za smijeh.
Hm...

Znam da je selektivno ponašanje (i u ime prijateljstva) ponekad prednost.
Ako je uvijek, prednost je za vlastito dupe?
Hm...

Znam da guranje napisanog u angažirani kontekst ili čupanje iz konteksta ne mora biti (uvijek) namjerno.
Ako se i dogodi, a nije namjerno, gdje je isprika?
Hm...

Znam da jezik svrbi, kad treba i ne treba.
Ali zar nije bolje opustiti ga u čaši hladne vode?
Hm...

Znam da je nekom pojam trača usputna zabava.
Da li je i kad je o njima riječ?
Hm...

Znam da verbalne provokacije i ne moraju nužno biti negativne.
Ako se u pravilnim razmacima ponavljaju, gotovo uvijek na istim i s istih adresa, znače li još nešto?
Hm...

Znam još štošta, ali ne da mi se.
Ne da mi se iz samo jednog jedinog razloga: ni nakon ovog mog zapisa baš ništa se neće promijeniti na blogu. Hoće, ako ne budem spomenuta na već poznatim adresama.

Hm...


Iako je hladno, sunce zove....

gle meia... ti odlično pišeš...ali zašto se to svev pitaš?..jel ti pišeš zbog sebe ili drugih?..ako je zbog drugih onda pisanje nema smisla..pogodiće te mišljenje drugih i naravno odustaćeš ...ako pišeš zbog sebe , nastavićeš pisati...a mi ćemo nastaviti čitati i uživati u napisanom... ja te sigurno hoću čitati dalje ... za druge me nije briga... :))

Dugo, da pišem samo zbog sebe, sve napisano bi ostalo u kompu, zar ne?
oguglala sam na blog trnje, ali mi je žao zbog svih onih kojih ovdje više nema. si primijetila da nema Medonje? on mi je prvi pao na pamet

Nakon šetnje vrati se i pišiiiiiiiiiiiiiiii.

I meni je Medo pao na pamet. Nadam se da je dobro i da će se vratiti.

pšrimiejtila sam i ja.. ali znam 100% da on ima svoje razloge zašto trenutno nije tu.. na to sigurno nisu tujecale nebitne osobe...i njihovo komentiranje..zbilja vjerujem u to..da je jači od toga... ima još puno njih koji ne pišu , ne komentiraju ..odustali su... jako mi je žao zbog toga..nedostaju mi...kao što mi nedostaje onaj stari izgled bloga..sa puno više duše i prepoznatljivosti...ovako je kako je...
ali svojim primjerom želim poručiti da ne treba odustati..samo to...

*primijetila

Ljudi odlaze ili dolaze sve rjeđe jer im je muka od stalnog ruganja i provociranja. Ne radi se uopće o tome što netko napiše već samo i jedino tko napiše i odmah je na tapetu.

I iako se nikad nisam ubrajala u tzv. važni blogerski krug i znam da baš i ne bih puno nedostajala da me nema, odlučila sam, u inat, ostati ovdje. Voljela bih da tako i ti odlučiš, Meija.

Medonjo je dobro :)

ma, imam sve manje vremena za blog, ali i kad ga uhvatim, nekak nije to više to...

Ane, inat...ma, mogu biti tvrdoglava ko mazga, ako treba..i ako mi se da... :)

tako je meia... U INAT SVEMU...PREŽIVLJAVAMO SVE...IDEMO DALJE.. PIŠEMO DALJE.. SAMO POZITIVA.....sorry na caps lock.!!

slučajno ili namjerno ..nebitno...

E dobro ti jutro , pozdrav , i moja podrska , ostani i ne odustani od pisanja , cao

Dugo....ma, budem....nadam se da budu i drugi, koji su se pomaknuli u zavjetrinu :)

jutro raky....nije o meni riječ..., ali hvala ti :)

hoće..hoće..meia...osjećam da već počinju jedni po jedni..pozitiva je zarazna ..prenosi se s jednog na drugog..kao i osmijeh..kao i zagrljaj ..kao i poljubac,. to su sve lijepi osjećaji...kao i topla riječ iz duše... :))

Dugo...nekad je u mom profilu, pod citatima pisalo da je sutra novi dan...i je...ponedjeljak ;)

nekako mislim da u svemu treba ostati svoj i ne brinuti previše što o tebi drugi misle, koliko tko što čita, kako komentira, sve je to slika čovjeka.....a umor i zasićenje uvijek postoji...za to postoji distanca..i odmor....a blog je takav kakav je i nitko ga ne može promijeniti..

paprena...blog smo mi. a mi se uvijek možemo mijenjati. samo želimo li?

u mom profilu stoji ovo na kraju...SUTRA ...UVIJEK POSTOJI SUTRA... :))

al danas treba živjeti...al i sutra je novi dan..dajmo mu šansu...:))

a sad bi trebalo mrdnuti dupe i uhvatiti nekaj od nedjelje :)

lijep vam dan, štogod radili...ili samo ljenčarili

čitamo se , mah.mah :)

nas koji čitamo i razmišljamo mogu mijenjati drugi ljudi na bolje.....a ima i takvih koji to jednostavno ne znaju i ne mogu jer nikad i nisu bili otvoreni za nešto novo nego samo za svoje i moje da se tako izrazim

ja bežim u Rabac... da pohvatam ove divne zrake sunca..uz more..uz borove... preidno..:)))

pozzzz.... :))

samo da ti ostavim pozdrav..
lijepo je vidjeti srce u plavom oku na blogu

mislim da je sve više onih koji tako, izvana, ćirnu i odustanu
šteta, jer da svaki dan odluče ne odustati,
opet bi se našli svi na istom mjestu,
u društvu koje im odgovara

ali..... dobro je napraviti i odmak, i sama si to uvijek govorila

a zašto da borave kad je ovdje zbilja postalo naporno
pročitaš tu više uvreda ,zlonamjernih komentara u jednom danu
nego ja u pola godine u real life

svako iskustvo upotrijebljeno u neke svrhe, mora imati rezultata, Meija..tvoj rezultat je bio prepoznatljiv meni osobno, odavno..i samo naprijed