Muškarci i žene...i nešto između

Zanima me koliko ima istine:
-da je godišnja članarina HR za EU 550 milijuna eura
(koliko će svatko od nas, zaposlenih/s prihodima godišnje pljunuti za članarinu?)
-da ćemo plaćati penale ako ne slijedimo rast BDP-a u određenom postotku i u određenom periodu
-da ćemo u EU kasicu-prasicu odvajati 50% od PDV-a i još toliko od HR carine

I nakon toga se nameće pitanje samo po sebi, di ćemo namaknut' lovu za sve to, ako nemamo dovoljno love za sve što država treba SAD servisirati, ako je ujedno i najveći dužnik, i ako je za ovu godinu srezan (ili će biti) budžet, a to znači da će netko iz proračuna ostati kratkih ili kraćih rukava?

Iluzorno je vjerovati da ćemo iskoristiti sve mogućnosti koje nam, kao EU pruža i isplivati iz drekeca jer ni do sada nismo uspjeli povući dovoljno love iz EU fondova, pa da na mogućnost gledamo kao na realnost.
I mo'š misliti kak' ćemo do puberteta biti na EU cici.
Kaj dalje kad se zatvori pipa? Možemo li dalje sami? Ili će nam se dogoditi sve ono kaj lupa Grčku, Mađarsku, Italiju, Irsku, Sloveniju...?

Nitko baš niš' u životu ne radi tek toliko da popuni vrijeme i prostor. Pa ni EU prema HR. Interes pokreće sve. Lova! A ako je interes oblikovan lovom ili je materijalno u nekom drugom obliku, osim monetarnom, za upitati se je u kojem grmu leži zec?

Hvatati se na priče o pružanju mogućnosti da bude drugačije, neće ići. Jer kao neće nam automatizmom, naravno, biti u EU bolje, nego ćemo imati mogućnosti da nekaj napravimo.
Ali...
Da li ima istine u tome da se poticaji za poljoprivredu određuju prema trenutnom standardu koji određena zemlja ima (samo jedno od pitanja, a možda vrijedi i za ostale segmente?)
Gdje su tu mogućnosti, ako već u startu samo su deklarativne naravi u koju nitko ne vjeruje kad se podvuče crta?
Da li netko zna koliko je love povučeno jer nismo imali projekte, jer ako smo ih imali, nismo poštivali rokove, ako smo sve u roku obavili, obavili smo nekaj sasvim deseto kaj u samom projektu nije bilo definirano kao ciljana aktivnost?
Da li netko zna zakaj je propala lova koju smo, prije par godina dobili kao stipendije za srednjoškolce koji su trebali biti nekoliko mjeseci u Bruxellesu kao predvodnioca mlade i obrazovane generacije koja, već ovih dana treba zaokružiti DA ili NE na referendumskom listiću?

Pročitah da je Europski parlament samo scenografija Europske komisije koja donosi zakone, propise i ine dokumente o kojima se u Parlamentu raspravlja, ali ne odlučuje.
Ima li u tome istine? Ako ima, gdje je tu demokracija na djelu? Ili je i ona deklarativne naravi? Ili samo način da parlamentarci zarade svoju mjesečnu plaću koja je u rangu naše godišnje?

I ne nevažno, a zanima me odgovor: zakaj smo mi sad odjednom EU zanimljivi, a nismo bili prije 20 godina?
Interes možda?
Me ne, ne vjerujem....da li da vjerujem?

Za prosperitet potrebna je ravnoteža interesa.
A koji je naš? (da nam možda bude manje sranja pod nosom nego kaj nam je sad?)
Ne mislim na interes garniture političara koji će se uhljebiti u Europskom parlamentu, ne mislim na iste one koji su i sad u Hrvatsko zaštićeni bolje nego lički medvjedi i zaboravljaju opće interese, stranačku ideologiju, nepomirljive i nepremostive političke razlike i misle samo na svoje dupe...

Politika me zanima samo onoliko koliko se reflektira na stvarni život. Sve ostalo mi je nevažno.
Ali, ako moram o nečemu odlučivati, i od mene se očekuje razborita reakcija, želim uvidjeti sve mogućnosti-i one koje su pozitivne, a bome i one negativne, bez skrivanja.

Kaj je zgurano pod tepih, a dogodit će se kad (ako) referendum prođe?
Ha?


(možda su odgovori u već objavljenim zapisima, idem čitati....)

nama je tradicija da idemo ko guske u maglu
dakle, neulaskom bismo narušili vlastitu tradiciju
također nam je tradicija da propadaju sva carstva, države, udruge itd u kojima se nalazimo
dakle bi i jevropa bez nas puno teže propala
nema dileme - u EU
nebojte se, dobro biti neće

oš reći lave: nije govno, nego se pas posra? :P

Evo nešto što se krije kao zmija noge ;)

Proračun se puni po kompliciranoj formuli koju se pokušava predstaviti pravednom, no ona to nije. U samoj EU stalno su u tijeku rasprave o pravednosti proračuna, lete optužbe o muljažama, čak toliko ozbiljne da je Europska komisija izdala i poseban pamflet u kojem brani zakonitost ubiranja novca Europljana. Ovdje nemamo mjesta predstaviti sve sumanutosti financiranja eurobirokracije, pa ćemo se zadržati samo na jednom biseru, takozvanoj UK-korekciji.

Naime, Margaret Thatcher je 1985. izborila posebne pogodnosti za Ujedinjeno Kraljevstvo.

Prema tim "pogodnostima" britanski bi se doprinos svake godine umanjivao za dogovoreni iznos, koji se u proračunu vodi kao “UK-Correction”.

Čelična Margaret uspjela je u svom naumu, pa otada manjak koji nastaje zbog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva nadoknađuju sve ostale članice – uplatom dodatnog iznosa za Ujedinjeno Kraljevstvo.

Jednostavno, zar ne? I odlično za Ujedinjeno Kraljevstvo, ali loše za sve ostale zemlje članice! Koliko zemlje članice uplaćuju u duboki unijski džep kako bi nadoknadile britanski manjak? Riječ je o 3 milijarde eura!

I to još nije sve! Ni taj iznos nije jednak ni pravedan, jer su neke lukave članice uspjele progurati da njihov doprinos za Ujedinjeno Kraljevstvo ne bude veći od 25% onoga što bi prema formuli trebali platiti na ime manjka kojeg je stvorila Britanija. Ostale zemlje članice nadoknađuju tako još i taj dodatni manjak!

Tako, recimo, siromašna Rumunjska mora financirati dug Ujedinjenog Kraljevstva s preko 51 milijun eura, a mala Slovenija sa 14,3 milijuna. Bilo bi zanimljivo vidjeti jesu li građani Irske sretni što moraju financirati Britaniju s 53 i pol milijuna eura i sviđa li se stanovnicima prezadužene Grčke što će, htjeli ne htjeli, uplatiti za Ujedinjeno Kraljevstvo čak 93,5 milijuna eura! I Hrvatska će imati čast financirati Ujedinjeno Kraljevstvo, uđe li kojom nesrećom u Uniju.

Ase, dobro je zvati se John, kaj ne?
a Jozo i Štef budu naprčilu dupe na prozor? (čak upitnik nije ni potreban)

"nije govno, nego se pas posra"
otprilike tako nekako
ne sekiraj se, to tak nebu dugo trajalo
samo da i to sranje ne završi i adekvatnim ratom
hm
a kaj moremo?

da....sad više nema babaroga na istoku, iza željezne zavjese, pa mora netko drugi preuzeti tu ulogu....jer ako ne uđemu u EU, za početak naši penzići ne budi više dobijali, da-DOBIJALI penziju....pa do ostalih pi*darija kojima nam mašu pred nosom

*ebeš takvu državu, pa bila to i HR koja očekuje da će je netko drugi izvući iz sranja!

(zahvaljujem se, u mamino ime, Pusićki na pravovremenoj informaciji)

Meija, kako ti je u svakodnevnim situacijama u životu tako ti je i u EU!
Ko je jači, taj tlači. I tu nema neke filozofije, sve ostalo su nijanse.
Raspored u razredu (EU) je odavno podijeljen, učenici koji valjaju su u prvim klupama :)

heheh, ja se ponadala lakše doć do šuza, a ono "zec" u .. "šubari"

Ase, a ja bih rado markirala! :)

nije ni markiranje riješenje..., na žalost. Sve se svodi na odabir između dva zla, pa izabrati ono manje tj ući u uniju pa šta bude, mislim ipak na kraju da nam gore ne može biti nego što jest. Ako unija i ode do vraga crno se piše onima unutra a još gore onima vani :-/

e to je sranje-kad se mora birati manje lošija varijanta
gle, znam da smo zaglibili, ali ne volim kad se prodaju muda pod bubrege
(znaš onu foru s dilerima automobila-vidi kak krasna boja, linija, udobnost, komfor...ali nitko ne spominje koliko guta na 100 km i koliko košta održavanje, barem ne, ako se ne postavi pitanje)

c/p iz ugovora:
Protokol o Statutu Europske investicijske banke, priloţen UEU-u i UFEU-u, mijenja se kako slijedi:
(1) U ĉlanku 4. stavku 1. prvom podstavku:
(a) uvodna reĉenica zamjenjuje se sljedećim:
"1. Kapital Banke iznosi 233 247 390 000 EUR, koji upisuju drţave ĉlanice kako
slijedi:"
(b) izmeĊu unosa za Rumunjsku i Slovaĉku umeće se sljedeće:
"Hrvatska 854 400 000".