Muškarci i žene...i nešto između

Treći put prošli tjedan vidjela sam ih u isto vrijeme, na istom mjestu - 4 sata popodne, nekoliko minuta više, u uličici kojom se prolazi namjerno, obično do parkiranog auta, ili slučajno zaluta, tražeći tko zna što.
Prvi dan su razgovarali, nagnuti jedno prema drugom, toliko blizu da bi i šapat, kad bi ga bilo, čuli, ili prepoznali neizgovoreno, čitajući samo s usana.
Drugi dan bili su zagrljeni, isprepletenih ruku, priljubljenih tijela, bez riječi koje bi iz dana prije suvišno i nepotrebno zvučale, ostale negdje zagubljene i beskorisne.
U četvrtak ljubili su se, nesvjesni malobrojnih prolaznika, pa i mene, promjene vremena i kazaljki na satu, sami sebi dovoljni, u malom, odvojenom svijetu pomaknute realnosti u kojem je skučenost prostora prednost, a nikako mana.
Ne znam tko su. Nebitno. Ali nekako, od prvog dana kad sam ih slučajno ugledala, vjerujem da postoje samo u ukradenom vremenu, u minutama koje smo nenamjerno, usputno podijelili; ja u prolazu, a oni tu gdje jesu. Jer samo ljubavnici gladno se ljube, baš onako kako su, neki dan i oni ljubili se.
On, 40-tih. Ona, sićušna brineta, 10-tak manje. On dovoljno snažan da se u njegovom zagrljaju izgubi i nestane. Mada, možda joj i nije bila namjera utisnuti mu se u tijelo. Možda ništa od toga nije željela. A možda je samo htjela, kao i ja jednom u liftu, sakriti pogled, da on ne vidi ono što ni sama sebi još nije mogla priznati.

Mrzim neonska svijetla koja svojom sterilnom mliječnom bojom otkrivaju sve ono što se ne bi trebalo vidjeti, a sve u naznakama, u tragovima, manje vidljivo ako se glava nagne u jednu ili drugu stranu, postaje stvarno.
U liftu je bilo takvo, blijedo, nimalo prijateljsko. Lijevo od ulaza, a ispred mene, ogledalo. Iza mene on. I da nisam vidjela njegov odraz, znala bih da je tu, ne zato što je bio, nego zato jer sam ga osjećala.
Mogla sam leđima nasloniti se na njega. Mogla sam, ne pomičući se, s rukama iza leđa, otvorenim dlanovima izmjeriti udaljenost od njegovih kukova do metalnog zatvarača na hlačama. Zaustaviti se. Lagani dodir pretvoriti u čvršći. Stati. I svojim disanjem pratiti njegov, uhvatiti ritam kao da je moj. Mogla sam svojom rukom, i njemu i sebi poznatim linijama tijela voditi njegovu, pomaknuti prorez suknje i pustiti da dalje sam nastavi. Otkopčati jedan, pa još jedan gumb, kao slučajno prstima popraviti nabore bluze, i ostaviti, više nego manje da se vidi.
I gledati sam ga mogla, onako drsko i prodorno, pogledom koji muškarci vole, tražeći u njegovom ono što sam željela vidjeti. I što sam znala da ću vidjeti.

Ali nisam ništa od toga.

Tražila sam u ogledalu sebe, smjelu i putenu, a vidjela sam ženu s postkoitalnim, izdajničkim crvenilom na obrazima, sjajnih očiju u kojima su skriveni uzdasi, iskorištena stras i nepotrošena želja. Usne su mi i dalje bridjele od poljubaca i zaigranih ugriza, ispunjene bojom koju ni jedan ruž ne može naglasiti. Tijelo, imalo je njegov miris, iako je voda isprala sve što se isprati moglo. Valjda, koža prepoznaje dodire, žudno ih upija, i u porama sprema sve tragove za sjećanja u vremenima koja dođu, obično ranije od planiranog.
Dok je vraćao ključ, ovaj put sobe 207, kat više nego prošli put, dan je postao tamniji, a noć bliža.

Znam da i dalje ima firmu, poslovno je uspješan. Preselio se u Samobor. Uvijek je govorio da će se maknuti iz Zagreba.
U međuvremenu dobio je sina. Mali je dvije godine mlađi od mog.
Nadam se da je sretan.

Povijest, ona naša, drugima nevažna ponavlja se? Da, ponavlja se.
I ja imam polubrata. Moj sin nikad neće upoznati svog.





(svaka sličnost sa stvarnim događajima slučajna je, osim onda kad nije)

odlično ....
falile su mi priče nečije....ova je nekako drugačija :)
na žalost, ne mogu ostati....lijepi pozdrav

.."..Mogla sam leđima nasloniti se na njega. Mogla sam, ne pomičući se, s rukama iza leđa, otvorenim dlanovima izmjeriti udaljenost od njegovih kukova do metalnog zatvarača na hlačama...:"

..znam,znam,....ovo je zadatak sa PMF_a...,treća godina,. točan odgovor je..
........udaljenost iznosi 19 cm...:)

hej srce....drugačija kažeš? ima razloga :))

uživaj s one strane ekrana..ili bloga ;)

19? drugi put mjerim :)

znači prvi mi puta ,..nećeš ništa mjeriti,...može dogovoreno,..gdje da se nađemo..:)

pa ti si sretna zena
i brata i sina i sretnu vezu :)

na trećem semaforu skreni lijevo, pa onda do kraja, do Konzuma.... polukružno lijevo....pa druga ulica desno....si zapamtio? :)

krystal----------->(svaka sličnost sa stvarnim događajima slučajna je, osim onda kad nije)

:)

33. treća po redu

na trećem semaforu skreni lijevo, pa onda do kraja, do Konzuma.... polukružno lijevo....pa druga ulica desno....si zapamtio? :)

ahaaaa,..skužio sam,.ti to pričaš u šiframa,....hoćeš da ti lagano prstima krenem po lijevom bedru,. prema gore,..onda dalje jezikom,..polukružno lijevo,....ups...,...zapamtio,..sam,..nemoj nikome govoriti,..vidimo se tamo..:)

eto mario.......kako može doći do nesporazuma...znam, znam, kažu da muškarci ne vole pitati za smjer, pa čak i onda ako 5-ti put prolaze istom ulicom

:))

i naravno da ne bum nikom rekla ;p

ma uvijek je :)

misliš, krystal?

možda i je :)

ma znam, samo nekad se i desi...dijete...drugima
al koga ne znas ne moze ti ni biti zao :)

ma može mi biti ako žao ako je klinjo slučajna nezgoda, i ne dobije drugi status, bez obzira znam ga ili ne

bravo meja odličan si kroničar
šteta šta su mnogi kvalitetni pisci bili pederi,munjeni i nisu znali svoj život urediti
nadam se da ne spadaš u tu skupinu
ali ovaj me tješi znači da bih se i ja mogao fatalno zaljubiti do 40-te
ili je taj dotični bio kurvar čim se skrivao s njom u nekoj ulićici
(možda ti fali amina pronicivost)

..."...tih 206 koraka do "......tebe ja nisam nikada brojao,...Meija...:)

a mozda mu i ne treba drugi status...od davatelja statusa kojeg ima
pa tako ti i ne treba biti zao :)

dojdek....nemam pojma kaj je, da mu pokucam drugi put po šajbi i pitam? :))

mario....205 sam imala :)))

ako ima mogućnost izbora, onda je sve ok, Krystal...ali ako nema, e onda je to druga priča...možda 34-ta :)

(još malo pa neću imati pojma o čemu nas dvije..ili da li o istom ;)

ako triba i to ,testiraj ga
namigni mu i obliži usne ,nakrivi glavicu
ako mu se okice zacakle i baci smješak znaći da je kurvar
ako okrene glavu znači da je ok

..uh.....pa dobro ,..pa i sama znaš da je tamo uvijek ona lokva sa vodom kada pada kiša,..morao sam ju preskakati,..onda je 205,..a kada je suho onda je 206.....:)

dojdek, ne bum..nepristojno je smetati, pogotovo ako im je vrijeme limitirano ;)

ma samo ti 34-tu...:)

(205 + 4 kotača)

vidim, matematičar! :)

a kaj ako se lokva pretvori u zamrzotinu?

rekla sam da bum se zaustavila na 30, ali mi vrag ne da mira :)

naravno da ti vrag ne da mira kad jos
uvijek ima i losih matematicara :)

19 sporna brojka? :)

ne bu se nič smrzlo,..5 metara uokolo auta,.otopio bi se sav snijeg...:)))

čuj, benza ide noćas iznad 10 kunića, tak da motorčeki budu bili off ;p

otopio bi se i sa ugašenim motorom,..čisto eko-grijanje,...tijelo od tijelo...:)

je, uz zanemarivanje siga iz nosa :))

siga,..iz nosa,..neeeee,....povućeš otvarač,...ziiiiip,...i onda se ojavi ...SIGA...:)

a da? TO se tak zove?
kak je dobro biti na Iskri, pa još na blogu, svakaj se dozna...iz prve, druge, n-te ruke...noge....hm... :))

,..iliti stalaktit,..ili tako nešto,..uglavnom ono što raste odozdo prema gore..:)

još samo fali (čovječja) ribica :)

grem off.....idem se ugrijati ;)

mah-mah...čitamo se :)

mah..:(

mahala ti ne mahala, matematicarima uvijek cm na pameti :)
bok