Muškarci i žene...i nešto između

Jedan dan u tjednu dijelim sa simpa ekipom. Jedanaest nas je. Malo po malo upoznajemo se - uz ime i prezime doznajemo tko smo, što smo i kako smo, ponešto od toga kroz razgovor, velikim dijelom kroz pisanu riječ, a najviše u kombinaciji jednog i drugog.
Pišemo, pričamo, komentiramo. Smijemo se i šutimo. Kritiziramo i pohvaljujemo. I opet se smijemo jer nas je netko svojim riječima poškakljao. I šutimo, jer su nas neke druge gurnule u kutak iz kojeg smo, tko zna kad i zašto pobjegli.
U početku smo nespretno tapkali na mjestu, više pogledima nego riječima govorili. A i same riječi bile su pomalo neutralne, bezbojne, izgovorene na vrhovima prstiju. Ali priča po priča, hod nam je postao čvršći.

Od jučer znam da nitko od ekipe neće tuđe životne puzzle izvući izvan okvira slike, a da pri tom ne pita smijeli, ako već zna da može. Jer podijelili smo nešto, a to nešto je jako, jako puno....

I jer...

Ma, nije potrebno dodatno objašnjavati razloge zašto je to tako kako je i zašto neće biti drugačije.
Odrasli smo ljudi. I to je samo po sebi dovoljno. I bez obzira na našu međusobnu različitost znamo da sunce uvijek izlazi na istoku, tone u noć na zapadu, i da postoje pravila ponašanja koja nam se mogu, a i ne moraju sviđati, ali uvažavajući one nasuprot sebe prilagođavamo se, ugodno naslanjamo na ono što nam je podudarno i poznato, a na različitost gledamo kao priliku dopunjavanja, nikako razdvajanja.

Ovo sve pišem i zbog bloga. Jer i ovdje imamo samo riječi kojima dodirujemo druge: lagane, tek toliko u prolazu primjetljive, one koje će nas zaustaviti na mjestu, ili one zbog kojih ćemo u čuđenju stati, očekivati nastavak, ili sami odrediti gdje je kraj.
Pišem i zbog onih koji su stavili zadnju točku, na zadnju riječ zadnjeg zapisa i maknuli se s bloga, otišli da se možda nekad i vrate ili svojim odlaskom znali su da se to nikad neće dogoditi.

Namjerno uspoređujem nas jedanaest, i nas ne znam koliko na blogu.
I razmišljam da je drugačije, možda bi:
-virtuala ostala samo virtuala omeđena binarnim jedinicama i nestajala bi kad treba nestati
-reala bila i ostala tamo gdje joj je mjesto
-riječi imale značenje koje im je primarno dano, bez alternativog sadržaja
-pročitano bilo shvaćeno izvorno napisanom, bez uguravanja u drugi i/ili tuđi sadržaj, promjenjiv kao loša kopija
-nažuljani jezik hladio bi se na druge načine, a ne skupljanjem prašine po podu
-provokacije imale svoju svrhu u izazvanoj reakciji, i na tome bi ostale
-napisane uvrede bile u ravnoteži i isprikom, makar i zakašnjelom
-selektivno ponašanje i parcijalno pamćenje bilo usputno i zanemarivo
-povučena crta koja označava osobnu granicu ostala nedodirnuta i poštivala se bez zapitkivanja i objašnjavanja zašto je tu gdje je

Kad bi barem nešto od toga bilo, ne bi bilo ni ovog zapisa, ali bi bilo svih onih zanimljivih ljudi koje sam rado čitala, ostavljajući komentar ili ne.

I da, fale mi, iz egositičnih razloga!

(3 godine moje virtuale učinile su svoje - sjetih se iritantnih nickova koji su nama, novim blogerima gurali pod nosu prošla vremena, naravno bolja vremena, a sad isto to i sama radim...ježi ga :)

uff dobra tebi vece ma kasno mi je i dugo za citat a eto te lipo pozdavljma

onda....laku noć :)

Eto moje omiljene blogerice.Svaka riječ na mjestu :)

ojla Kraljice....baš i nisam u nekom raspoloženju...onak sam malo..........njaaaaaaaaa :)
(tnx)

koliko ja pamtim plače se na blogu od 2oo4 godine
šteta šta nema više ono 123456,,,,404 stranica webloga

dojdek, tada još nisam ni znala kaj je to Iskra :)))

od meni poznatih blogera ostao je samo pajk :) ali dobro ima novih nada :) ne žalim za prošlim vremenima...

Meija, pa ti da pišeš i lijevom rukom napolspavajuć to bi bilo cool baš.

& kruh .. u ime oca, sina i duha svetoga ;))

Jezik nema kosti Mei, u reali ili virtuali, ali može slomiti kost.
Treba biti samo čovjek, uvijek, griješiš naravno- jer radiš, onaj koji ne radi ne griješi.
Moralan čovjek, u reali- virtuali ne pravi razliku---jer mu je morala spontana, prostovoljna.

Kraljice, čitam Medonjine priče na mailu, na dnevoj bazi po mail (a imam kaj za čitati) razmijenim s jednim bivšim blogerom kojem ne pada na pamet da se vrati, a ima toliko toga još zanimljivog za reći, 3 dana se zekam na fejsu s nekim s bloga....
zakaj toga više nema tu? to mi fali...raštrkali su (mi) se ko rakova djeca ....

Zamoli Medu i u moje ime da se vrati, plizzz ,fali i meni jako!

Bis, upoznala sam u nekom drugom "filmu" sličnu ekipu koja bi mogla biti i tu na blogu (nemam pojma da li jesu ili su ikad bili), ali kao nebo i zemlja su, kad uspoređujem njih i nas
zakaj je to tak?

Biserna, ne znam da li bi mi uspjelo...piše i dalje....ali blog mu je sad miljama daleko :(
(budem mu poslala mail... :)

Irena, ne moze nebo bez zemlje i obrnuto :)

di je Irena?

:)

pa evo te...:)

Možda ako bi gledali ono dobro što ima, a ima toga i ovdje, možda malo više shvaćanja!!! za drugačnost, manje jala ?

kak si znala da se tak zovem? :o

citam Irena

Bis, a di je osobna granica, koju svi znamo da je imamo?
(tuđu lako preskačemo, a svoju čvrsto držimo...)

mi znaš i broj cipele?

Tako je to.
Naši stari su kukali kako je bilo dobro u Austrougarskoj.
Onda neki kukaju kako je bilo dobro u Jugovini.
Isto je i sa blogom.

matoče, kaj mogu....'oće to s godinama :)

Irena...jako lijepo ime.
Budi lijepe uspomene.

Je, sve je to od zuba...vremena.

ajde matoče, upogoni svoju maštu, da imam kaj sutra za čitati

Hm...večeras sam imao na umu nešto drugo, bez pjesme, bez priče.
Jedan kratki osvrt.

Ne možemo nikada na tuđe kriterije i mišljenja u obliku granic utjecat, ali za sebe znam da ih imam u kontroli, spontano , bez prisile i puno razmišljanja o tome.Istinaljubivo je ipak srce morale, koja ne poznaje nikakve granice, pa ni geografske:-)))

ma naravno da ne možemo bis, ali....
manje je više :))
(dobro, ne uvijek ;), ali kad je o riječima riječ, je)

ma slabo ti ja znam s brojevima...ali dusice prepoznajem, odmah..:)
da se nisi uvrijedila, ovdje su svi jako uvrjedljivi a ja mislila da je dobra vibra na sve strane...
smotanka sam, sto ces...

Krystal, uvrijedit ću se ako ne pogodiš broj cipele :))

vidi ovo što je Kristly napisala......ovdje su svi jako uvredljivi...brzo bi JA dodala, prebrzo!!

Krystal...SORY;-)

kajaznam da li jesu ili nisu (jesmo ili nismo), ali da je lako zalutati u slijepu ulicu, znaš i sama...a tek igra pokvarenog telefona, pa skrivača...pa...pa... :)

opet se vračamo na nes(pri)hvačanje drugačnosti....

krug, ha?
a zakaj je teško prihvatiti da je netko drugačiji, a istovremeno očekivati da se različitost na vlastitoj adresi apripri prihvati?

gle, još uvijek vjerujem da je potrebna ravnoteža, pa i u ovakvoj, recimo nebitnoj komunikaciji kao što je virtualna, a toga nema

Mei, možda su ljudi previše sigurni u sebe,samozaljubljivi(EGO gladan),nesretni i ljuti na sve oko sebe ,a najviše na sebe?Iz bilo kojeg nezadovoljstva .Ako bi se trudili biti ono što želimo biti,ono što sakrivamo što jesmo,mogli bi BITI ono što jesmo i ne bi bili u problemima uopće što sakrivati. A to je prednost u virtuali malo veća kao u reali.

broj od sedam gora i sedam mora
evo...
zadovoljna ? :)
slabo mi to sa smjeskicima ide...

(poseban pozdrav nekome tko čita u sjeni...sjećam se svog prvog zapisa. ajme kako su me zgađali sa svih strana :))), ali eto, još sam tu....probaj! prve rečenice i prvi komentari najteži su za prožvakati ;)

čitamo se..... :)

ma znam...
danas i veceras mi je ionako svejedno :)

e...
evo jedna za Sauga, referirano na danasnji izbrisani blog...

http://www.youtube.com/watch?v=-0KvbSqfd28&feature=related

jos da nadem prikladnu za Zucka...:)

Tko je Saug?
Jel to Čok?

saugrapido

Gdje ta persona obitava?

tu je, tu je...

pffff,opet jedan protumuški blog