Muškarci i žene...i nešto između

-Ti mene više ne voliš!
-Ma, volim te. Kaj ti je?
-Ne, ne vjerujem ti.
-Zakaj?
-Zato.
-To nije odgovor.
-Eto ak' baš hoćeš znati-jučer me nisi ni jednom poljubio, a ja tebe jesam, dvaput prva; u jutro prije doručka, i popodne kad smo pili kavu.
-Ok, onda po ovom kaj ti veliš, ni ti mene ne voliš.
-Daj, pričaš gluposti!
-Ne pričam, jako dobro znam o čemu govorim.
-Ali ja ne znam.
-Prošli tjedan, u utorak sam ti rekao da super izgledaš, u srijedu sam te zagrlio, u četvrtak očistio snijeg s tvog auta, a u petak...samo da se sjetim kae bilo, ziher nekaj je...


Ovako bi bilo, naravno karikirano, zbrajanje u dvoje. I oduzimanje. A na kraju dijeljenje po pola.

Pročitah jedan od zapisa i pitam se: kaj se stvarno u ljubavi ljubi s kalkulatorom u ruci?
Tako bi i inače trebalo biti?
Vratiti nekome onoliko ljubavi koliko se ljubavi prima, odgovoriti reciprocitetno, ni manje, ni više?
I ako se zavoli, ljubav se (uvijek) mora vratiti u nepromijenjenom obliku, kvalitativno identičnom, kvantitativno jednako, po mogućnošću i više?
Jer ako se to ne dogodi, zabludi se mislima, osjećaji su trenutni, prolazno zaneseni, riječ je o iluziji i željenoj projekciji realnosti, nikako o ljubavi?

Ha?

Ako je to tako (a znam da nije, nije li?), shvatih, povezujući napisano, da sam negdje opako fulala...
Jer sam jednom voljela, pa sam tu ljubav priznala, onda se zasramila, i sebe i priznanja i te ljubavi. Na kraju je gurnula negdje gdje nikome, a pogotovo njemu nije bila vidljiva. I pustila sam da ista ta ljubav pokupi svu prašinu i paučini po putu, i u simbiozi s vremenom, promjeni se, meni, u prihvatljiviji oblik.
Jer sam, drugi put voljela manje nego što se mene voljelo, pa onda, nakon toga više nego što mi je on ljubavi mogao ili želio dati.
A bilo je kad sam i požalila što sam nekog, trećeg ili petog pustila bliže nego je bilo potrebno, jer je pogledom prema vratima držao jednu ruku na kvaki, ali iako sam fulala u izboru adrese na kojoj sam tražila ljubav i nadala se da stanuje na prvom katu, nikad je nisam negirala.
Ponekad sam se i pitala što bi bilo da sam n-tom rekla, možda bi...a možda i ne bi...

I sad volim, danas više nego jučer, možda više, a možda manje nego sutra, ne znam, a prekosutra će biti subota, i novi dan.

Ma, ovo samo kao primjeri, a svi ih imamo; iste, slične, tu negde prepoznatljive.

Znam da nas ružna iskustva mijenjaju, nesvjesni promjene ogrubimo na neki način. Ponekad i namjerno, želeći iznivelirati emotivni disbalans kojeg verbalno opisno ne prihvaćamo jer bi prihvaćanjem bili svjesni sami sebe, a to znači i svojih mana i grešaka i krivih odabira. Kad razgrnemo sve svoje slojeve, zadovoljni ili ne s onim što pronađemo, itekako znamo što nam je pod kožom.

Ali...

Kaj ak' On i Ona nađu se na istom mjestu, u isto vrijeme, s istim ciljem, a oboje su vrsni emotivni matematičari, istovremeno tvrdoglavi, inatljivi i nepopustljivi, jakog ega i slabe volje za prvi korak?
I čekaju li čekaju tko će prvi od njih dvoje popustiti, izreći znakovite riječi, prvi napraviti nešto, dokazati nešto i premostiti udaljenost koja to i nije.
Pat pozicija, vjerojatno.
Mjerkanje sa strane.
Kalkuliranje.
Zbrajanje i oduzimanje, dok nekom ne dopi*di i slučajno, u prolazu ne naleti na nekoga tko umjesto matematike voli glazbeni i likovni, ili povijest čak, i dalje, unatoč nekoliko puta krivo izračunatoj jednadžbi, još uvijek vjeruje u ljubav.
Svoju i tuđu.
I zajedničku.

I nema figu u džepu, ako...
Da, ako kaže prvi/a „volim te“, ako „trebam te“, ili ništa od toga nego samo potraži njenu/njegovu ruku i ispreplete je svojim prstima.....

hm, nigdje ni riječi o množenju :))
kako god, sad više ne računam, dovoljno je da procijenim rezultat unaprijed....

množenje je na tapeovom blogu ;)

kaj, ne ide matematika? :))

sad već imam dovoljno iskustva da procijenim rezultat pa ako mi se ne sviđa onda se ni ne isplati računati :)
u stvari, iskreno, ak sam zaljubljena ionak je svejedno, ali inače račun mora štimati, nema da netko ostane dužan....

sve se na kraju svede na kalkulator ,bez emocija

kajaznam, kad počnem zbrajati, onda mi nekaj u vezi ne štima
da mora biti u nekoj ravnoteži, mora

ali i kad nije, opet je o ljubavi riječ!

raky, treba se pustiti, kaj ne? pa i popiknuti, ak treba.....nadajući se da nitko to nije primijetio :))
(znaš ono kad ideš po cesti, nigdje ni kamenčića, a zavijugaš lijevo desno, pa krajičkom oka pogledaš da li je netko blizu :)

da i kad riba ne grize treba bacit tunju i cekati , zagist ce

a možda će je i more samo izbaciti...kao ovih dana ;)

kako je ta ljubav cudna , nista nije bitno , dok ne postane bitno . pa i ona prasina na kvaki od ulazni vrata

mei, pusu ti šaljem za ovo:)

evo Raky ima pravo, u početku ništa nije bitno, a na kraju je sve bitno...
privlačne sile postanu odbojne i nitko da otkrije kako i zašto se to događa....

da raky....ovisi o čemu je riječ kad je riječ o važnosti...

dok je bio zaljubljen, dok ju je volio, njena blebetavost mu je bila baš simpatična, kasnije je postala iritantna
dok je bila zaljubljena, dok ga je voljela, njegova zaluđenost s nogometom i cugom poslije tekme joj je bila simpa, a kasnije više nije mogla smisliti njegove frendove

:P

Tildo ;)*

(je, dug od neki dan....tak to izgleda kad me svrbi jezik i ne popušta :))

bok, mei..to o čemu pišeš je više neko emo.ucjenjivanje. no postoji ti zbilja ljubavna matematika.
prouči ako ti se da:
http://www.edge.org/3rd_culture/gottman05/gottman05_index.html

srce, sve što je bilo bitno, a više nije, ili obrnuto, samo je posljedica promjene...

dina, pa i je....ili je riječ o uvjetovanoj ljubavi... dat ću ako dobijem..najčešće...

(budem naravno pogledala i matematiku na linku ..tnx :)

i ja bih skroz rado ispunila test, traje samo 15 minuta. čisto iz znatiželje.

e nemam pojma , jednostavno se osijeti da neki hladan odnos postoji i sve pocme smetati , a tesko je nesto gubiti , jer ljubav je dusevna hrana i dar od boga , koliko mi to mislili to se ne da sakriti , uvijek ono zasto , kao da cemo se bolje osijecat ako nademo krivca , mozda nisam u pravu ali moje misljenje

a srcu je nemoguce narediti koga ce voljeti

ionak je sve uvjetovano. zakaj bi te morala volit ak si mi zločest? a nisi bio prije?
eto, jedan sasvim smisleni uvjet.

raky, krivca uvijek tražimo kad nam treba kao opravdanje za nekaj...a ponajviše kad time opravdavamo sami sebe.
vrijedi i za ljubavne odnose

dina, to je nekaj drugo....ljubav se hrani ljubavlju (ako nije riječ o uvrnutim vrijednostima)
ma, bio je neki dan zapis o ljubavi i negiranju da postoji jednosmjerna jer ljubav mora biti interaktivna.
a ja tvrdim da ne mora..i ako je tiha, negdje sakrivena, jednako može biti snažna kao i aktivna u dvoje

bome jos i snaznija. ovaj ne češka jaja, ne kopa nos, ne prdi, ne zanovjeta...taman mi je u mojoj glavi onakav kakvog hoću. idealno.:) idem kuhat večeru.

....i nema smrdljivi čarapa pod krevetom, ni gole guze na hladnoj keramici kad ti se pripiški :))

dobar tek :)

dini nista jos ne smeta , a sad koliko ko dalje ili uzima , ma ne teba puno da bi se osijetila toplina ili je ima ili je nema .

Draga mi ova slika :)

raky, ponekad je potrebno i malo, kaj ne? ;)

ergo, misliš kao inspiracija "daj što daš" ili.....? :p

da malo i cesto , kao kad zavirimo u frizider vidit jek se sta okotilo

Ne. Stavio sam ju na jedan svoj blog. Meni najdraži. Morao sam ga zaključat kad se okrenulo na sex.

raky...ja zavirim kad sam gladna....može se shvatiti i doslovno i simbolično :)

sorry, nisam primijetila fotku, a ni zapis

(zakaj zaključavate zapise? meni to bzvz.)

ma simbolicno sam mislija ,

Bili dobri komentari o "ljepljivosti". Ne mora sve otić na sprdačinu. Elem, o temi. Mislim da je u ljubavi matematika uvijek nejednadžba. Uvijek netko može pružit više, netko može podnijet manje, netko tek uči kako volit. Čemu ekvivalent?

raky, u jednoj od svojih priča Medonjo je napisao da lako upadnemo u tuđu laž ako se ta ista laž poklapa s našom istinom...

moglo bi biti primjenjivo i na ljubav...vjerujemo u tuđu ljubav ako nam ista ta ljubav treba
a glad? ma kad smo gladni pojedemo i više nego kaj nam treba da zavaravamo želudac ...

ergo, to treba(š) pitati one kojima je zbrajanje važno
(a važno je zbog svega drugoga, a ne ljubavi...mislim si ja)

Ljubav se osijeti zivi , i traje , ako je iskrena sa obestrana , pnekad u toj ljubavi ;judi ne zele cut ono sta nebi voljeli cut ,

ma, i jednostavno i komplicirano može biti, istovremeno....
ne želimo čuti ako smo nesigurni. barem ja...

ali ako znam da se baš ništa neće između nas promijeniti, onda sve, pa i pikave riječi/istine drugačije zvuči
ono....: j*bi ga, znaš da te volim, ali sereš li ga sereš :))

a ti nisi sigurna ne vijerujes tim rijecima .

vidiš, zanimljivo kak se može zarotirati jedna te ista rečenica...

da, možemo ne vjerovati u istinu jer nismo sigurni u sebe...kao predobro je da bi bilo istinito i da se nama događa
a možemo vjerovati u laž opet zbog iste te nesigurnosti jer imamo pomaknutu percepciju o sebi

...a ja sad vjerujem i nekak sam jako sigurna da ću otići ća :)

hvala na društvu, čitamo se....

mah-mah :)

Žena mužu: -Jesi jeo?
Muž -Jesi jeo .
Žena - Jel ti to ponavljaš za mnom?
Muž -Jel ti to ponavljaš za mnom.
Žena -Ja tebe volim.
Muž -Jeo sam.