Gdje je moje mjesto?

Sjećam se,
tvojih nevinih
i mojih nezrelih
godina.

Zatvaram oči,
i vidim nas,
na Preluku,
ispred Quoruma,
naslonjena si na moj auto,
smiješ se,
ja te zabavljam.

I onaj trenutak ugode,
kad se glava glavi približi,
kad toplinu drugog osjetiš,
kad na tren zašutiš.

I poljubac u zraku,
koji nikad nije pao.
Jer, nisam mogao,
jer, nisam znao.

Otvaram oči,
tu si,
nakon toliko godina,
opet porede mène,
u svojstvu prijateljice,
ali i dalje prelijepe, vesele žene.

I opet ugoda ta,
istina, bitno drugačija,
ali koja isto ispunjava.

Kad nekog vidiš nakon toliko godina,
a još imaš o čemu pričati,
čemu se smijati,
i možeš ga prijateljem zvati.

To veseli.

jbte ..lako što ti vidiš preluk..sad ga i ja vidim.. al ne vidim tebe.. koji auto??? prijatelju..