Muškarci i žene...i nešto između

(Batina je iz raja izašla?!)

Zima se pod svjetlima ulične lampe zrcalila u zamrznutoj, blatnjavoj lokvi vode, zamutila stakla i zaustavljala riječi u tragu dana na -4. Do auta bilo im je prehladno za šetnju jer ionako je bilo i kasno, a parkiralište udaljeno 3 tramvajske stanice.

-Daj, kaj ti je? Kaj se duriš? – Gala je od onih žena, ako joj i nešto nije jasno, uvijek pita, ponekad ni ne dočekavši odgovor do drugog pitanja. Ovaj put je bila iznenađujuće strpljiva. Preko Tominog ramena gledala je prema križanju, istovremeno na dispeju prateći oznaku dolaska tramvaja na stanicu.
-Fakat mi je bilo neugodno. – Tomo je i dalje bio na pola puta do ljutnje.
-Koji si ti krelac! Kaj ti ima biti neugodno?

(Umorna i od sebe i od drugih, zaklonjenja nadstrešnicom, naslonjena na hladnu metalnu konstrukciju privukao me je ženski glas-djevojka 30-tak godina, stasa koji glasu zrcalno odgovara.)

-Daj Tomo, kaj ti misliš da se ovi tvoji ne ševe, ne fukaju? Drže se za rukice, recitiraju zeku i potočić, šmrcnu razlomljeni tugom nad zečjom sudbinom, u pauzi između stihova poskrivečki obrišu nos rukavom i čekaju u nirvani da noć zamijeni dan? Ili vode ljubav na špagici, uz nogu, pogotovu srednju i zaljubljeno guguću brojeći zvijezde?
-Lupiš i ostaneš živa. Baš si našla pravi način da probiješ led s mojom ekipom.
-A kaj sam trebala? Samo sam rekla da smo se neplanirano pričepili i da smo zato zakasnili. Točka. Nema više.

(Gledam i nju i njega. Toliko je drugačiji od mog Ivana. Strpljiv. Ivana više ne prepoznajem. A možda ga nikad i nisam upoznala. Sad je prekasno. Tramvaj je već trebao doći. Još koja minuta i zbrisat će mi bus pred nosom. Danas je opet zahladilo. Ivan će doći doma prije mene.)

-Gala ... –Tomo je pokušao što mirnijim glasom nastaviti.
-Kae? Sam trebala treptati okicama i umilno se hihotati? Da te nisam prekinula još bi pol čuke trkeljal o nečemu kaj nema veze s vezom. I znaš kaj, takva sam, kakva sam.
-Da, ali si i žensko.

(Sva sreća da sam jučer skuhala za danas. Na brzinu ću pregrijati saft, dodati tijesto, i bit će ručak na vrijeme na stolu. Možda ipak stignem prije Tome. I moram potražiti drugu rukavicu. Ruke su mi ispucane od hladnoće, hrapave crvene kože, kao da nije moja. Ne volim se vidjeti u staklima tramvaja. Drugi vide ono što ja ne vidim. I ne znaju što ja znam.)

-Da i? Pa mislim, jebote, ak' smo ravnopravni, a jesmo, koji klinac mi treba fejkanje pod parolom „žensko je žensko“? I kaj to znači? Kaj moram navlačiti rub kiklje preko koljena, čedno spuštati pogled na svaku dvosmisleno izgovorenu riječ, zaustaviti dah da namjerno pocrvenim jer mi je, kao neugodno? Znaš da nisam od onih koje guguću i stišću koljena tak da im se ni kreditna kartica nemre između njih progurati.

(K vragu, dvojka. Možda je iza trinajstica. Možda ću ipak stići. Ni u upola, kao ova djevojka, jučer nisam povisila glas. Samo sam mu rekla da sam morala ostati 15 minuta dulje jer je zapelo na prijenosu podataka.
Lupio me je u pola rečenice. Ne prvi put. Više ne boli kao prvi put. Nisam vjerovala kad sam znala čuti da se na sve u životu priviknemo. Po putu se valjda potrošimo i ne reagiramo. Kad pomislim da bih trebala, ne znam kako.)

-Kaj sad pizdiš? –Tomo se približio Gali i pomaknuo joj je kosu sa čela.

(Osim šamara, ne pamtim Ivanove dodire. Ponekad sumnjam da ih je ikad i bilo. Znao me je isto pitati, kao mladić uz ovu glasnu djevojku, ali nije očekivao odgovor. Pitanje je i bilo postavljeno bez potrebe da bude odgovoreno. A i nemam mu više što reći. Šutim.)

-Ne pizdim, idemo doma.-Gala ga je na brzaka poljubila i okrenula se prema tramvaju koji je dolazio.

(Super. Stići ću na vrijeme.)

............................................

*U stanu, u Gajnicama pronađena je mrtva 44-godišnja žena; pretučena s vidljivim tragovima davljenja.*


Prema podacima SOS udruženja u svijetu je
• svake je tri minuta jedna žena pretučena,
• svakih 5 minuta jedna žena je silovana,
• svakih 10 minuta jedna djevojčica je seksualno zlostavljana.
• jedna od dvije žene pretrpjela je bar jedan incident nasilja do svoje 16. godine,
• preko 80% nasilja nad ženama vrše njihovi partneri (suprug, vanbračni partner, raniji bračni ili vanbračni partner),
• 45% žena smrtno strada od svojih partnera,
• kod 75% žena nasilje traje dugo godina,
• kod 52% žena nasilje se dešava SVAKODNEVNO


A Hrvatska?

Izvor:
ISTRAŽIVANJE JE PROVEDENO METODOM ANKETE U SKLOPU PROJEKTA
DRUŠTVENI TROŠKOVI OBITELJSKOG NASILJA NAD ŽENAMA
( u ispitivanju je sudjelovalo 976 žena u dobi od 18-65 godina, različitog obrazovanja, socijalnog i inog statusa)
Link

(koga zanima, na ovom linku je nastavak)


¾ nasilje nad ženama u Hrvatskoj je daleko ozbiljniji problem nego što se misli – smatra 85% ispitanica (13% ne može procijeniti; 2% se s tim ne slaže)
¾ žene se uglavnom stide progovoriti o nasilju kojemu su izložene u vlastitoj obitelji – smatra 87% ispitanica (6% ne može procijeniti; 7% se s tim ne slaže)
¾ nasilje nad ženama nikako se ne bi smjelo smatrati isključivo privatnim problemom tih žena, nego i problemom društva u cjelini – smatra 92% ispitanica (6% ne može procijeniti; 2% se s tim ne slaže)
¾ zlostavljane žene teško se odlučuju za napuštanje nasilnog muža jer im u našoj zemlji nitko ne jamči fizičku, pravnu i financijsku zaštitu
¾ mjere koje država provodi protiv osoba koje zlostavljaju žene ili djecu su nedovoljne i preblage – smatra 91% spitanica (8% ne može procijeniti; 1% se s tim ne slaže)
¾ raširenost nasilja nad ženama pokazuje da država ne štiti ljudska prava svih svojih državljana – smatra 74% ispitanica (15% ne može procijeniti; 11% se s tim ne slaže)

(nekaj ne štima s linkom......http://www.azkz.net/assets/files/INTERPRETACIJA%20-%20NNZ-prosi
nac%202003.pdf)

ufff, strasno ,cim se te budale hrane

A,nasilje nad drlom i drlinim lulekom? To niko ne moze izracunat ili nikoga nije briga?

je raky....jebi ga...

drle, kaj da pokrenemo ovdje na blogu neku aktivnost za zaštitu tebe i tvog luleka? :)

Pa,bio bi red...jer,ovo se skroz otelo kontroli.

drle, kaj takva frka?

Mala,meni je moj lulek sve na svijetu...i ne zelim da zavrsi poput nekih drugih luleka na iskrici.

Nece meni neke munjere skakat po mom luleku kad im se prohtije...pa,nek pisu rodijacima svaki dan,hehehe.

imaš ti praf...čuvaj luleka ko da ti je najveće blago na svijetu...treba ti, kaj ne

Eto tako.

Strašno je to šta se kod nas događa, gore nego u filmovima.
A žene šute, jer se boje!

je balonka....strah je najveći neprijatelj svima nama, bez obzira o čemu je riječ