Muškarci i žene...i nešto između

...ne, ne, ne idem s bloga. Ne još. Budem jednog lijepog dana, a možda i prije.
(toliko usmjesto pojedinačnih odgovora na pitanje)

Ali da ponekad poželim neke od vas sterati, ne u 3 nego u 4 pm, poželim. A kako baš i nisam sklona psovanju , ako nije nužno potrebno i postoje drugi načini, preskačem tu fazu i u nastavku izostavljam eksplicitne glagole poznate aktivnosti i bez dodatnog folklora napišem sve kaj me žulja. Pa se otpušem (hvala tati na naslijeđenom temperamentu i načinu reagiranja), prespavam (hvala mami kaj me je na vrijeme naučila da ne trebam uvijek sve reći/napisati, baš onda kad me svrbi), i nastavim dalje.

A u nastavku vezano nekaj uz zanimljivu razmjenu poruka, a i uz blog i prethodni zapis...

Ljude koje sam ovdje upoznala, srela sam prije bloga. I oni nisu blogeri, a neki nisu više ni iskričari, ili tu i tamo sporadično svrate, valjda da skinu prašinu sa svog profila i malo proluftaju ustajali zrak.
Sa svima vama ostalima dijelim samo ovaj prostor. Nemam pojma tko ste. I da li ste zrcalna slika svog nicka ili njegova tamn(ij)a sjena. Sve mi to nije važno.
(Ali vjerujem da nitko od nas, izvan virtuale nije svoja blog suprotnost. Ako je, ostavljam prostor da me se razuvjeri, naravno bez subjektivne „pričam ti priče“ :)

Ovo sve pišem samo iz jednog, jedinog razloga - o nekome s bloga mogu imati mišljenje samo izvučeno iz onoga kaj piše; o sebi i o drugima, a istovremeno bez potrebe da ga „vidim“ izvan okvira zapisa/komentara. Tako je, kako je-neopterećeno privatnim poznanstvima, brojem popijenih kava, uzajamnim razmijenjenim informacijama koje su možda i brzopleto izletjele, pa je dobro držati ih/se, za svaki slučaj na kupu.
Jer znamo svi, frendovima štošta opraštamo, pronalazimo svakojaka opravdanja za njihove gluposti, minimalizirajući ih, dok drugima ne bi ni dio svega toga.

Činjenica je da u pisanoj formi nemamo mogućnost riječi promatrati u širem kontekstu, dajući im dodatni oblik. Jer napisano je samo to. Nema glasa. Nema mimike. Nema ništa. Hendikep ili ne, ne znam. Vjerojatno reakcija na pročitano ovisi o sadržaju i uvjetovana je koliko je sve to udaljeno od nas samih, da li smo na kontra strani od izvornika ili jako blizu.
A čitanje između redova, ako ne postoji dodatna mogućnost provjere da li smo fulali u pretpostavljanju i povezivanju nenapisanog, ionako je beskorisno. Opterećujuće. I puno puta na dobrom putu do nesporazuma.

Zato ljude, pa i ovdje, promatram u međusobnom odnosu s drugima. Štošta se o njima na taj način može doznati. Pa vjerojatno drugi i o meni.
Ste probali tako nekoga vidjeti? Zanimljivo je.
Jer....
Obično smo presubjektivni da bi bili realni u procjeni što netko o nama misli, bilo da nam je zagreban ego, pa reagiramo s ispruženom kandžama, ili nam se puše pod rep, tko zna iz kojeg razloga i ugodno nam je. Promatrajući s odmakom, sa strane, kako netko drugi s nekim trećim komunicira, bolje se oboje vide. Naravno, ako se želi vidjeti...
A ako se ne vidi, a vidljivo je mnogima i na udaljenosti i većoj od 10 metara, onda je sva briga orijentirana samo na vlastito dupe. I prešutno se isto misli. Možda samo do trenutka kad se na tom istom dupetu ne primijeti otisak tuđe cipele.
E, onda se sve mijenje...a kad-tad se i to dogodi. Ili se dogodilo.

I neka mi nitko ne kaže da je virtuala samo virtuala i da je ovdje sve nevažno. Jer da je tako, onda ne bih doznala, baš tu na blogu - tko je s kim, tko je s kim bio, tko kako izgleda, glup je ili pametan, ima li velikog Miška ili malog, cuga li ili se drogira, ima li klince i koliko ih ima, što u životu radi, ili ne radi baš niš korisno, vjeruje li u Boga, Alaha, ili u susedu Peru s trećeg kata....

A sve to ne piše u profilima. I sve sam to, kao i ostali doznala s druge adrese.

Zato zaebite tuđe privatne priče na blogu. Pišite o sebi. Na taj način imate priliku dozirati informacije koje želite da se o vama znaju. I pustite druge da o sebi napišu ono kaj misle da bi blogeri trebali znati.Ili žele da znaju.

Takoc, ne bum više. To je to, kaj se tiče zadane teme završila sam.
Nadam se.
Valjda
Kajaznam.
Jesam li?


Dobar vam dan! U stvari večer....

večer....ma samo udri:)))

ojla sino :)

pozivam se na pun mjesec kao opravdanje i olakotnu okolnost :)

Ako je ovo samo virtuala,aj reci da bi mi kokicu dala.

heheh..ček malo kaj je pun mjesec???kod mene je oblačno pa se ne vidi
(a ja se već zabrino zakaj se moram 2put brijat u sat vremena)

hm, kaj sad odgovoriti?

da samo zakokodačem? :)

Ne treba ni to...rasprava zakljucena.

sad bi trebala i zaključati blog. vidim da je to neka nova fora :p

Ne,mozete malo mlatit praznu slamu,pa tek onda zakljucaj blog.

Ja se idem pretvarati da nesto radim...sad ce dica iz skole i ne bi bilo lijepo da me nadju u kurbaluku,hehehe.

ma ne bum zaključala...samo tko zadnji ide doma, nek zgasi svijetlo i pusti mačka van u noćnu šetnju

Pojma nisam imao da oboje imaju 6 sati...kasno se sitio,propali mi jedni krumpirici.

Ajd,zivila ti meni...bar do preksutra.

podmiti ih, ako te uhvate nespremnog, da ne pričaju uokolo :))

Virtualno,naravno.

grem i ja off....još malo pa će dnevnik.... :)))

pozz svima :)

meja veliš da ovdje napišem kuurcuulin vitale
život jednog dojdeka

gledaš onaj partizanski partijski dnevnik ,ja im ništa ne virujem ono su sve naručene vijesti
ni n. od novinarstva
blaženi wikileaks

dobra vecer svima

:) nek si ti nama tu..:)))

"Činjenica je da u pisanoj formi nemamo mogućnost riječi promatrati u širem kontekstu, dajući im dodatni oblik. Jer napisano je samo to. Nema glasa. Nema mimike. Nema ništa. Hendikep ili ne, ne znam. Vjerojatno reakcija na pročitano ovisi o sadržaju i uvjetovana je koliko je sve to udaljeno od nas samih, da li smo na kontra strani od izvornika ili jako blizu. .."

je..činjenica stoji..

"...reakcija na pročitano ovisi o sadržaju i uvjetovana je koliko je sve to udaljeno od nas samih, da li smo na kontra strani od izvornika ili jako blizu. .."..
a rekla bih i o trenutnom psihičkom stanju čitača..raspoloženju, prije svega..

btw..nemoj se kleti u pun mjesec..jer danas nije pun mjesec..:)))