Muškarci i žene...i nešto između

Ma ne, kajgod!




Samo pokušavamo, kad treba i ne treba, pronaći uzročno-posljedičnu vezu svega kaj je u krugu od x metara oko nas.
Pa pitamo, sebe i druge.
Analiziramo, uključujemo sve varijabilne elemente.
Pretpostavljamo, iako znamo (znamo li?), da je možda zaeb blizu.
Pomičemo figure na ploči, rotrirajući ih u ulogama.
Očekujemo odgovore i reakcije (točno određene, da ne bi bilo zabune).

I tako, u nekoliko krugova, uglavnom hvatajući same svoj rep, trošeći vrijeme i energiju, svoju i tuđu, a mogle smo da smo.....(u nastavku po osobnom izboru)...

Kad kažem da bi se uz muški mozak, da ga i samo posudimo na par dana, malo odmorile, bit ću shvaćena naravno krivo. Jer ovo sam napisala bez imalo ironije, iako ironiju volim.
Tko vjeruje, dobro. Tko ne, ne poznaje me.

A kad bi muškarci znali da je sve ovo gore spomenuto jedna od faza kad naše kompliciranje itekako ima veze s nesigurnošću, bilo bi i njima i nama lakše. Pa bi, možda s vremena na vrijeme mrdnuli dupe s mjesta, osluhnuli što im se govori i ne samo riječima, i potrudili se skužiti pravo značenje uvjetovane šutnje i odgovora „nije mi ništa“.

Ja kompliciram kad sam nesigurna, bolje rečeno kad sam sigurna u ono kaj osjećam prema nekome, ali nisam za obrnuti smjer.

Nakon 3 mjeseca od prve solo kave čekala sam od jutra usrano Valentinovo i nadala se (makar i odurnoj, zgužvanoj, ofucanoj), ruži. Barem to. A godinu dana ranije sprdala sam se sa srcima i srčekima koji lupaju u glavu na svakom čošku i uglavnom su jednokratni. Ili iskupljivi za svakojaka sranja, do tada odrađena, a jednodevno amnestirana.
Nakon još 3 mjeseca, u polugodišnjoj vezi, nestrpljivo sam cupkala na mjestu, pitajući se da li će se sjetiti da nam je baš taj dan 6 mjeseci. Ne 5. I ne 7. Jer tako je bitno, od presudne važnosti sjetiti se kad me je primio za ruku i prvi put poljubio, nakon kave u Tkalči.
Na svoj rođendan, čim sam se probudila osjetila sam zvuzlani želudac u grlu i čekala sam, namjerno meškoljeći se u krevetu, da se probudi. I čekala krmeljavo i izraubano „dobro jutro ljubavi, sretan rođendan“, nadajući se poklonu koji(m) će mi reći koliko me voli.
Onda su na red došla njegova prva službena putovanja i moja ljubomora, kad sam znala di je i s kim je, ali ne i kaj radi u 9 sati i 27 minuta, pola sata poslije ručka, u 5 do 6 popodne, sat nakon večere.
I jako, jako mi je bila važna svaka poruka za dobro jutro i laku noć, jednoredni mail i brzotrčeći poziv jer je bio, naravno u gužvi. I naravno, išao mi je na živce kaj nema barem par minuta više za mene.

Ne sjećam se kad sam prestala brojati mjesece, pa i godine. Možda onda kad smo zajednički odradili prvi problem na kojem mnogi obično zapnu.

Pobjegne mi danas i godišnjica. Ili je se sjetim tek kad na nekom od poslovnih dokumenata upisujem datum. Ne znači mi ništa više osim sjećanja.

Godine ipak učine svoje. Sve nekako dođe na mjesto kad o istom slično razmišljamo. I kad nam više forma nije važna, ne toliko da bi bila bitnija od sadržaja. Kamen spoticanja. Povod za bezrazložne večernje razgovore. Jutarnje znakovite šutnje. Provokacije uzdasima, kad su riječi neučinkovite.

I dobro je da je tako. S vremenom, prije ili kasnije, riješimo se energije koja nas ljulja lijevo desno, zavrti oko osi, zatetura u hodu, i nesigurni na svojim nogama bojimo se napraviti slijedeći korak. Zbog sebe. I zbog onog uz nas.
Tek tada, bez nje možemo biti svoji.
I uživati u danu koji imamo, brojeći one koji dolaze.
U dvoje.

Bez kompliciranja.

mei...nadam se da ćeš se složiti da tvoje rješenje NIJE jedino moguće ispravno! ... Ja sam puno jednostavnija: Očekujem da mi se da..sve što i nudim. Ne pašemo si? Ok...postoji razlog zašto je to tako. No..ako on zna gdje sam od 7 do 8....zašto ja ne bih znala gdje je on?? ... I ako ja znam da doma fali toalet papira..zašto nebi on? ...I ako se ja sjetim njegovog rođendana...zašto on nebi mog??? ...Nije li to pošteno?? ..

ej, ne pišem o tome :)
reciprocitet mora i u ljubavi biti. ako nam treba. a treba nam :)

pišem o svemu onome kaj nam je u nekoj fazi važno kao forma jer tom formom nam neki kiki dokazuje, a i mi sami sebi

kasnije, kad znamo da je to TO, važno je nekaj drugo

to o čemu vi to se zove ljubav a ljubav ima svoje mjesto
u krevetu u kuhinji u boravku na cesti ili kazalištu
al ovo je iskrica sprdačiba svega i svačega
jednim sam i ja volio ovdje znate,
koga bolje da šutim

imam jedno drugo pitanje: a kaj ako je njegov pojam bliskosti drugačiji od tvog? ha?

brojček, zakaj sprdačina?
nikad se se iole ozbiljnijim temama ne sprdam, pa ni tu

pa....super je voljeti! ... Forma....ako si na nju samu mislila...se...sama nametne!

mei...ja mislim da tu onda nema baš previše prostora za LJUBAV!!! Tu opet volim spomenuti kompromise...koji su bulšit! Ili si pašete ili ne. Ako da...onda kvragu imate iste pojmove bliskosti!!! Ili barem u većini segmenata slične.

ti ne voliš kompromise.
ali oni su nužni, pogotovo nakon nekog vremena kad progledamo, smirenih hormona

a to kaj ti pišeš....kaj to na kraju ne ispada da od druge strane tražimo točno ono kaj ti treba...da ne bi bilo krivo shvaćeno-to je dobro, ali istovremeno i limitirajuće jer si ne pružamo mogućnost da nekoga upoznamo i mimo svojih želja i potreba. možda bi nam se baš to svidjelo.

možda...

pretpostavila sam da bi se iz konteksta mogla izvuči isključivost! No..budimo realni...u međuljudskim odnosima nemoguće je biti isključiv. Kompromis...kad su u pitanju krucijalne svari....NEMA smisla. Jer netko mora žrtvovati nešto što mu je jako važno. Zato tvrdim da se ljudi ili 'poklapaju' ili ne....uz, naravno..sitne...i ne tako važne kompromise...koji NE KOMPROMITIRAJU! ..nego slažu simbiozu.

žena koja zna i hoće uvijek može vodu na svoj mlin navesti
samo ako to žele ili nisu glupe

ah...
kad su u pitanju važne, životne stvari, bitna je podudarnost.
tu mjesta za kompromis NEMA

ali ima u onim sitnicama koje, mogu nakon nekog vremena postati krupni otpad

brojček: pametna žena zna iskoristiti svoje komparativne prednosti!
si na to mislio?

;)

mislio il ne mislio vrijeme mi ističe
i zato vam mašem mah,mah
a tebe meja obožavanm na blogu

:)

ah....

mah-mah brojček...čitamo se :)

da...odlično si sročila...to što sam pokušala objasniti! :))

eto, da se i to dogodi da o nečem slično, ak ne i istom razmišljamo ;)

(povukla si me s lažima, bum probala nekaj na tu temu napisati, kroz "nečiju priču")

rado ću te pročitati! hehehhe :)) (i komentirati...naravno)

dam ti ja temu
za jedan osmjeh

ne sumnjam, Pam...za komentare :))

brojček...evo ti---------> :)...i :)*
a ti meni temu za priču

:)

Nisam sklona kompliciranju, potenciranju, preuveličavanju,a ponajmanje u ljubavi.Kad volim, volim niš ne pitam niš ne očekujem, niš ne tražim.Možda zbog toga jer sam imala sreću i ljubav i pažnju bez da sam tražila.
Zato smatram da ljubav i je jednostavna ako se voli, jer onda je ljubav ona koja "diktira" tempo -spontano, pa tako i oprost za koji(?) propust za bilo kakvu godišnjicu:-)

ojla bis :)

ja sam grozna kad nisam sigurna, a volim.....a kad sam sigurna, e onda ..e onda.... :)

je, ljubav je jako jednostavna., samo treba doći do te faze kad je ljubav sama sebi dovoljna, bez da pitamo, kombiniramo, planiramo...

perfekcinizam i idealizam je bolest, i ja sam valjda ponekad grozna (sklona sam realnosti), ali zato je ljubav tu, oprašta unapred i ispravlja greške Mei;-)

si uvijek bila takva, bis?

(nadam se da ne ;)

da objasnim "nadu"....mijenjamo se s godinama. i to je dobro.

(da sam tu s par godina manje, aaaaaaaaaa....bilo bi svašta...i o ljubavi :)))

Imam sreću u ljubavi mogu tako reći,hm,bilo mi 17g, mužu (pokojnem) skoro 30.Naučio me je o ljubavi sve što je nama trebalo i zahvalna sam mu.Danas više ne učim , danas nadgrađujem, popunjavam , dopunjavam, istražujem....znam što je meni najbolje i naravno želim i njemu najbolje.

...i ljubiš...voliš ;)

bis...ovo za tebe i njega -----> http://www.youtube.com/watch?v=NXeJYJVDeGA

(proljeće je tu, na dohvat ruke...počeli su me hvatati pjesmuljci :)

idem off.....čitamo se :)

o trantičice moje šesno, romantično, bubim te evo jedan ba
http://youtu.be/RwJ9Fy25PLI

pobigla mi meja sa perona ima 5 minuta šmrc, s kim ću bidan ja pričati na blogu

:-))) istina :-))) hehe hvala.........ove tačkice su na obalcima.

Mei, ja sam svijesna da sam netipični primjerak za usporedbo o načinu života, nikada nisam bila sklona slušanju savjeta u ljubavi i inaće u životu, sve sam htjela sama i kad mi koža bila tjesna.
Ali , zato često čujem ono....lako tebi........a ja se samo nasmješim i kažem, da da , možeš i ti, napravi si:-))

Griješe ljudi, nije lako u početku , treba imati petlje i snage , treba znat što želiš i hoćeš i ako uvijek od prve ne uspiješ..potrudi se bolje..želi jaće.....pa kažu onda ..fraziraš....a nesretni su i ne žele promjeniti ništa, očekuju da će neko drugi umjesti njih.

respekt i pusa, mei