Muškarci i žene...i nešto između

...kad nečija postane naša.
Ili obrnuto.




Kava.
Priča ona.
Pričam ja.
Treća šuti. Smješka se. Diskretno diže obrvu, možda i nesvjesna svog pokreta. U pauzi pije kavu. Tu i tamo, ako joj uspije, progura se između nas svojim riječima, uglavno pomno biranim, realno održivim, kao ravnoteža između nas dvije.
Priča ona dalje.
Ja kontriram. Pomalo pikam. Prvociram. Bez efekta. Ili mi se tako čini.

Skoro 3 sata u komadu: psihoterapija – gratis, bez kožnog ležaja, bez sata za hipnozu i naočala na vrhu tuđeg nosa čiji vlasnik osjeća profesionalni izazov. Naplativ. Isplativ.

Zanimljivo je kad naša priča postane nečija, ne slučajno, nego osobnim izborom. Jer ne vjerujem u slučajnost, makar na prvu tako i izgledala.

Zarotirane uloge – jednom proživljeno, drugi put iz drugog kuta gledanja. Tuđeg. O istom. Nekad mojem. Danas njenom.

Da li to daje (meni/nekome) za pravo da znam(o) unaprijed tuđe korake?
Pretpostavke bazirane na osobnom iskustvu, sa zaebom ili bez?
Ili suočena/i sa zrcalnim odrazom, na udaljenosti prstima dohvatljivoj i sebe vidim(o) u pomaknutoj fazi?
Realnije?
Možda...
Zbrajam(o) i oduzimam(o) ono što se trebalo ranije izračunati, prije nego zvono zazvoni za kraj (sata)?
Prigovaram(o).
Čudim(o) se.
Ne prihvaćam(o) i tražim(o) opravdanje forme radi koja ionako neće promijeniti sadržaj.
(umjesto točke mogao bi biti i upitnik)

Bilo kako bilo, zanimljivo iskustvo. Meni. Za mene. A vjerujem i njoj. Zbog nje.
I nimalo nevažno, zbog nas dvije. Jer prijatelj je lako biti dok ga ne testiramo. Dvostrano. Stavimo na kušnju. Sve ostalo je mogućnost koja može i ne mora biti.

A ono pravo ostaje i dalje nakon riječi koje baš i nije ugodno čuti, izgovorene ciljano ili samo kao trenutni, možda i nesvjesni refleks nečeg odrađenog, arhiviranog ili skrivenog i od same/og sebe, a ponovo posredno doživljenog.

Nas dvije smo sad na istoj strani. Dobile smo dodatni bonus.
Rukavice smo ostavile na šanku kafića.
Dolazi proljeće, neće nam trebati....

trenutno nemaš komentar !
ja ću tI PROBITI blog- ne boj se ne boli haha
ma mene od tih kava ( bljutave -nisu više ni konobari šta su bili ) uhvati sračka , nemam volje više niti sidit na štekatima
odsad ću nositi termosicu ako me itko bude pita "ajmo na kavu"
jedino prihvaćam klupicu ili na siku
i naravno šolde za moj trud 24 kn i još ako uspijem prodati 3-4
moga bi zaraditi i dobar đeparac haha

joj, baš ti hvala na komentaru ;)

ma, bila je kava i topla čokolada :))...ali najvažnije - društvo ;)

idem ća....dojdek...lijepa ti večer :)

onda idem i ja , nemam ovdi s kim pričati