Laprdarij

Ane mi je dala podlogu za ovaj blog. O biciklizmu i biciklistima i ostalima.

U vrijeme kad sam počela voziti bicikl ozbiljnije, što znači izvan Zagreba na dulje ture, pa po brdima, poznavala sam sve ljude u Zg koji se time bave. Jer nas je bilo možda desetak. To je bilo prije cca 30 godina. Isprobavali smo granice bicikala, a bome i nas u takvim uvjetima. To je bila ekipa koja je inače probijala granice, uvodila novosti, prva saznavala što ima in u svijetu. A tada nije bilo interneta. U to vrijeme položila sam i vozački i to koristila u raznim uvjetima. On i off road. Puno sam i pješačila, jer to volim. I gradom i izvan.

To pišem zato jer se smatram kompetentnom komentirati i vozače automobila, i bicikliste, i pješake. Jer sam svo troje. U velikoj mjeri. I vidim kako jedna uloga isključuje druge dvije.

VOZAČI. Vozači automobila su najzaštićeniji od ove tri kategorije. Pa im to daje i temelj za bezobrazluk. Osim toga, auto je skupi rekvizit i vozači osim na svoj ego misle i na ego svojeg ljubimca. I to je bolna kombinacija. Kultura vožnje doduše raste i znatno se promijenila unatrag 30 godina, ali je rat opet i to srozao. No, vozači kad sjednu za volan, zaborave kako je biti biciklist ili pješak. Kao da im se neki klik u glavi dogodi. Zaborave na ranjivost ovih drugih. Ali s druge strane, vožnja autima je najdefiniranija i poštivanjem propisa opasnosti se svode na minimum. Događaju se pogreške, previdi, umor, ali ono što mi je neoprostivo je sjedanje za volan kad si pijan ili pod drogom. Da nema pijanih i nafiksanih, broj nesreća bi bio za dvije trećine manji. Dakle, trijezni za volan. I po mogućnosti odmorni i pribrani.

BICIKLISTI. Oni spadaju i u pješake (po zakonu), i u vozače. Jer su brzi. I upravo zbog te brzine su ranjivi. Jest da postoje biciklisti virtuozi koji kroz masu ljudi mogu voziti brzi slalom, ali koga to zadivljuje? I onda se malo dijete otme mami i podleti pod bicikl. Ili starac skrene korak naglo lijevo jer ne očekuje da će ga neko vozilo u pješačkoj zoni zakvačiti. Masovni biciklizam u Hrvata je relativno friška pojava, pa ni biciklisti, a ni cijelo društvo još nema čvrsta pravila kako se oni sami trebaju ponašati, a kako drugi prema njima. A čini mi se da je samim biciklistima najnejasnije koja bi njihova ograničenja trebala biti. Ok, vozite biciklističkim stazama, pazite na semaforima kad auti skreću, pazite na pješake. Nemojte voziti pješačkom zonom. Ako da, polako i pažljivo i samo onda kad nema gužve. Opasni ste!

PJEŠACI. Eh, najranjiviji su. I po zakonu najzaštićeniji. Ali ne i za istač. Kao vozač, uvijek stanem pred pješačkim ako ima kandidata. (Kad sam na križanju gdje prelaze biciklističke staze, gledam trostruko ne bi li mi kakav biciklist doletio odnekud, što mi se već događalo.) Ali: pješaci tvrde da su u pravu, i jesu, pa ispadaju na pješačkim prijelazima ni ne okrenuvši se ide li auto. Obuku se u crno (većina, tek kao vozač primjećujem koliko ljudi vole nositi crno) i po noći na mračnim mjestima prelaze cestu. Jest da je pješački prijelaz, ali gotovo su nevidljivi. A ni ne računaju na ima pijanih i drogiranih vozača. No, ne moraju biti niti to, mogu biti jednostavno umorni (umor je na vrlo visokom mjestu među uzrocima nezgoda), ili taj čas dekoncentrirani. Treba uzeti u obzir da uslijed velikog broja razvoda ni kao vozači nisu baš pribrani. Ili su jednostavno loši vozači, jer su položili preko veze. Znam takve, uh. Dakle, pješaci, oblačite se u svjetlije boje, ne šuljajte se, budite jasni u namjerama. I čuvajte se ipak sami, nemojte baš previše računati da će vas drugi paziti. Čak i kad je zeleno.

Svi vi, malo više razumijevanja, i uđite u tuđe cipele :)

A di je u toj priči Đuro Pendrek i Sveprisutni Milan?

Ha?

Aha! U svakom slučaju treba poštivati njihove znakove.

iskričari idu pod ostali-peace and love :)
love iskričarke pješke,biciklom,autom :)

hm..ok, sve je tak kak si napisala, ali....svakodnevno, za sad još uvijek vješto kao pješak, od parkinga do firme izbjegavam bicikliste koji misle da su sami na svijetu, a furaju se po pločniku....i zamisli vraga, čude se ak se pješak u sekundi ne zalijepi za zid zgrade i njega ne propusti

svi mi imamo nekakva prava, ali i obavezu tuđa prava poštivati, bili na 4 ili 2 kotača, ili samo na svojim nogama

Vratite nam vrata!

znam voziti bicikl

jel postoji radar za bicikliste?u zvonimirovoj postižu brzine da neki ko et odlete u nebo

i ja vozom bicikl s pomočnim kotačima

policija bi trebala imat biciklističku presretačku jedinicu s kacigama rotirkama i sirenom i hvatat i skidat lance za kaznu na mjesec dana

koka ošla po toljagu da malo raščisti blog-ko se nije skrio magarac je bio

Evo me. Meija, pa to sam i ja napisala, barem sam htjela. Da svi poštivamo jedni druge, i ako smo biciklisti da ne zaboravimo na pješake i vozače, i tako ukrug. Svakoj grupi sam dala savjet. Iako me nitko nije tražio.

Romane, išla sam u lov za ručak. Oderala sam mamuta i sad se krčka.

i ja sam i vozač i pješak i biciklista..

Kad sam vozač..pazim na bicikliste i pješake..stanem ispred pješačkog prijelaza..ako je biciklista s desne strane, usporim pri preticanju..nikad ne trubim biciklisti..

Kad sam pješak..ne prelazim ulicu na crveno..pazim na vozila i bicikle koji skreću u ulicu koju prelazim na neobilježenom pješačkom..na pješačkom koji ima i biciklističku stazu, nikad ne stojim na stazi i nikad ne prelazim cestu biciklističkom stazom..na pločniku koji ima iscrtanu stazu ne hodam po toj stazi bez obzira ima li biciklista na njoj ili ne..na pločniku koji nema stazu trudim se hodati pravocrtno..ne lijevo desno ko pijanac..ako mijenjam pravac kretanja..osvrnem se..:)

kad sam biciklista i vozim pločnikom (na stazi ako ju ima ili van staze ako ju nema) pazim da pješeka upozorim na svoju prisutnost...neobilježenim pločnikom za bicikliste vozim samo u slučaju kad bi vožnja bicikla cestom ugrozila mene..a to je u zagrebu čest slučaj..
biciklističke staze odjednom nestaju i moraš na cestu (jukićeva npr.) koja je još uvijek kaldrma koja visi desno..i ima dvije trake..za skretanje lijevo i desno..opasno je vozit desno desnom trakom zbog kaldrme, rupa i jezera vode uz rubnjak, opasno je vozit lijevom trakom ,jer je trak suprotnog smjera zakrcan parkiranim automobilima onih koji satima čekaju ovjere nekih papira u socijalnom..neću ni spominjat i tramvajsku prugu..i taxi stajalište..
tako da..kad bi se svi..i vozači i biciklisti i pješaci ponašaki oke..a ne ko guske ili krave koje se vraćaju s ispaše..ne bi bilo problema..
mrzim kad pješaci imaju sluške na vuhima..i ne čuju niti zvonce nit trubu..
i mrzim vozače auta koji trube biciklistu..