Laprdarij

Link

Ako bih trebala izdvojiti jednu knjigu koja mi je promijenila život, onda bi to bila L. Hay i njezina 'Kako iscijeliti duh i tijelo'. To čitam ponovno i ponovno, svaki put nalazeći nešto novo. I svaki se put oduševim ispočetka - kako je život jednostavan. Tu knjigu zaista svakome preporučam.

Neka poglavlja sam odmah progutala, a neka sam probavljala dulje vrijeme. Neke izjave su mi odzvanjale danima, tjednima, mjesecima, dok mi nisu sjele. Ali kad nešto takvo sjedne, onda je to fakat dobro!

Tko nije čitao - L. Hay sve svodi na to - koliko volimo sami sebe. Tu je ključ svih naših problema.

Jedno od poglavlja koje mi je tako dulje vrijeme zvonilo je poglavlje o blagostanju. O novcu. Najradije bih cijelo poglavlje prepisala, no samo ću izdvojit neke citate. Iako treba sve pročitati.

"Nikada nije u pitanju količina novca, već stanje našeg duha. Bogatstvo ili siromaštvo samo je odraz ideja koje imamo u glavi".

Najopičenija rečenica u tom poglavlju mi je "Volite svoje račune!" To sam dulje vrijeme pokušavala prihvatiti. I uspjela sam :) Kaže ona: 'Većina smatra da su računi neka vrsta kazne koju treba izbjeći ako je ikako moguće. Ali račun je priznanje vaše sposobnosti da možete platiti. S ljubavlju gledam svaki svoj račun koji dođe u moju kuću. Jednako tako gledam svaki svoj ček koji izdam, čak ga i poljubim. Ako plaćate s ogorčenjem, novac će vam se teško vraćati. A ako plaćate s ljubavlju i radošću, usmjerit ćete kanal obilja prema sebi.'


Zatim je odlično poglavlje: "Radujte se tuđem bogatstvu!", pa "Radujte se malim počecima!", "Kako prepoznati bogatstvo". I tako dalje...

I to šljaka. Za početak, samo treba s radošću i ljubavlju davati novac, onda se on u obilju i vraća :)

Zapravo, vjerojatno su svi čitali tu knjigu.

Rijetka knjiga u kojoj autor fakat ima nešto za reći. Ona i Bert Hellinger. To je moj dvojac. Top two.

ja nisam...čula samo napjev o istoj, autorici

Teško je danas naići na knjigu koja nije prepisana. A ova nije.

Kristal, to je čarobna knjiga. Ona te sama nađe kad ti zatreba. (Uostalom, kao i svaka knjiga. Ili osoba.)

Ajde Coco, idi po veslo!

(jedan od tih gazda svaku srijedu sav je u zelenoj boji.. jer to kao privlači novac.. pa se savjetuje sa svim i svačim...al ježi ga....)

Eh, lako se je veseliti računu za čamac. A je li se on veselio plaćanju poreza?

Tak moj šef veli: budite sretni što vam puno uzmu poreza od plaća, znači da vam imaju od čega uzeti. I u pravu je.

hahahahahhaha
za porez nije dobival račun :)))))))))))

Zakaj?

nijesam čitala tu knjigu, za nju čula od Edo majke ;)))
zadnji put ju listala nema 5 mjeseci, po stavkama kaj nas boli,
hm pa me ništ nije bolilo i zaključila sam da mi još uvijek ta knjiga ne treba,
savršeno usklađena hihihihihi

Gle..ima žena pravo..jako se radujem kad idem u banku naprimjer.Stvarno sam zavoljela dizati i polagati novac. Štoviše, čim sam počela obrtati lovu i ne opterećivati se time lova me krenula kao luda.Ali ima jednu nuspojavu:lik koji radi za šalterom mi se svaki puta toliko obraduje da mi je to postalo naporno.Imam osjećaj draga Koko, da bi u fazi u kojoj trenutno jesam sa stanjem na mojem računu on najradije prešao samnom u krevetni odnos bez predigre (to podrazumijeva ono ljubljenje čekova i računa .). Molim savjet..da promijenim banku, moj odnos s novcem..ili da se podam šalterskom djelatniku

porezna ne šalje račune.. njoj sam pišeš kolko si dužan..
vidiš..da izdaje račune..možda bi im se obradovali...i platili... :))))

Hahhaha, Rubi. Evo, znaš i sama odgovor. Podaj se službeniku kad se uvjeriš u njegovu ljubav :)

Gle..ima žena pravo..

-kontradikcija!:-)

Pogni, pa jel čovek plaćal porez? Ako je negdje štopao protok novca, zaštopalo se i prema njemu

plaćanje računa dokaz je naše odrasle dobi, samostalnosti, zrelosti, odgovornosti,
svega onoga čemu smo težili dok smo bili djeca (jedva čekam da ja budem veliki)
stoga je svaki račun - ispunjenje želja i od tuda tolika veselja kad ga se ugleda!
:))
Ima praf ta žena! Možda ju jednog dana ipak pročitam :))

coco, ja sam od onih koja se unatoć ispiranju mozga..nikad nebum radovala računima za platiti..

nisam čitala tu knjigu..niti neću..

pa mi samo reci.. moraš li se radovati i računima koje moraš platiti kad si nezaposlen...imaš djecu..nemaš primanja i znaš unaprijed da ni one osnovne račune ne možeš platiti??

da prostiš..da meni je malo šuk..šuk.. radovati se računima.. ako je tvoj račun u banci- prazan.

"Tko cijeni tuđi rad, cijenit će se i njegov"

Pogni, kak sad da to velim a ne ispadnem čudna. Onaj tko se fakat voli, uvijek ima varijantu b, i/ili c. Ne ovisi samo o jednom poslu. Ili poslodavcu.

Onaj tko se voli nastojat će iz svake prilike izvući najbolje. U školi biti odličan. Napredovati. Stvarati mrežu poznanstava. itd

Za osobu koja je uskladila duh i tijelo kažemo: LUD SI KOLIKO SI TEŽAK!! :)))

ja se radujem svojim računima
uvijek pomislim da mi netko piše

Svašta..računi su proizašli iz tvoje potrošnje..što bio značilo da si živa prije svega i da si nešto koristila. Meni je apsolutno nepoznat taj negativan stav prema računima. Možda je ovo nekakva pojednostavljena verzija ali gledam na to tako

i pri tome se ne moraš žvaliti s njima ali plaćati nešto što je potrošeno je normalno,nema tu niti boli niti neke ekstaze

Tak je, Rubi :) Recimo, račun za vodu. Koja je blagodat doma imati vodu. Vjerojatno nitko od nas nikad nije bio istinski žedan. (Ja sam bila samo cca pola dana, to je neizdrživo!). A imamo vodu doma. Pitku. I izobilju. Samo odfrkneš pipu. I još se s njom razbacujemo.

obožavam račune plaćati! :)))
pogni, postoje 2 varijante ili naći načina da ih se plaća
ili dići glas i tražiti da se situacija mijenja
ili cupkati na mjestu i čekati da ju netko riješi namjesto nas.
Je, nisam čitala tu knjigu ali vjerujem da bih u njoj mogla biti ilustracija ovoga što je Koko sažela.

Pa struja, plin! Kanalizacija, uh! A tek telefon i internet... Odvoz smeća... Shvatiš kolike su smetlari face tek kad ih nemaš i kad moraš zbrinuti svaki komadić otpada.

Rubi, pa ne škodi ako padne koja pusa :))

coco, misliš da su se ovi ljudi koji su na burzi pre malo voljeli pa su tamo završili??

Divim se ljudima koji imaju toliko vjere da su uvjereni da ima života poslije smrti i da će kasnije u raj..
a bome se divim i ljudima koji sami sebe mogu uvjeriti da je primiti račun koji moraš platiti divno..,
e pa nemrem se radovati što sam prošli mjesec platila razliku struje 2700,00 kn, makar sam je mogla platiti. Bolje bi bilo da sam te nofce dala nekome za kruh..nego hepovcima..jer je struja bezobrazno skupa
Ili??
I baš me zanima..vi koji se radujete računima..jel kupujete tamo gdje je povoljnije..
kad bi se ja radovala računima..ja bi kupovala sve bezobrazno skupo.. što veći račun to veća moja radost :))))

ovo s vodom je velika prevara
voda ionako curi s brda i putuje prema moru
i sad bi ja to morao plaćati
a zašto?pa ta voda nije potrošena, ona je samo prošla kroz moje cijevi
i otputovala dalje kroz kanalizaciju
kaj sam popil-to sam i popišal
oću da vodovod meni plaća korištenje mojih cijevi!!!

Ma naravno , zato ja svoje smetlare pozdravljam od prvog dana kada sam se ovdje doselila i njima je to bilo čudno.Vidim da su to i susjedi usvojili iako su me u početku svi čudno gledali.Nekako je lakše kada ljudi osjete da netko cijeni to što rade i svi se osjećamo bolje. Šteta je što ljudi počnu cijeniti neke stvari, usluge i ljude tek onda kada bez toga ostanu..

Poglećte, ljudići su se zadužili u kredite za stanove bajoslovne u gradu Zagrebu,
kvadrat 1500 - 2000 eurića,
a za soma do dva, su mogli kupiti krov nad glavom i još vrt imati niti deset km od Zagreba, a glede putovanja brže bi na Trg stizali negoli iz recimo Turskoga ili Dubrave
je stvar odabira. pa sad nadalje iprocijene, da li se il ne može platiti
stoga, kad stignu računi, trebal bi svak znat da je to CIJENA vlastitoga gušta i da ju treba platiti!

Gle Pogni..ja bih se na tvojem mjestu radovala jer si ti potrošila tu struju. Da si mrtva ziher bi ti račun bio manji..bi li onda na tvom nadgrobnom spomeniku pisalo: Umrla sretna jer nije potrošila struje u u visini 2.700 kn
Misli fakat..što je vama ljudi?

e viš pogni - tu je tvoja karma.
ne cijeniš prema vrijednosti, već prema cijeni koštanja,
zato ti i stiže račun za struju tj razlika 2 soma i nešto, jer kažeš to je preskupo, pa je cijena sve veća i veća jer ti si ta koja po cijeni vrednuje - čisto ti neka kozmička svijest otvara oči da uvidiš, shvatiš, koja je struja komocija i da ju počneš cijeniti pravim vrednovanjem uostalom tko te sili da ju trošiš?
;PPP

ok, priznajem, malo sam spetljano objasnila ono što je meni više nego očito, jasno!

naravno da kupujem tamo di je povoljnije, koliko god imala novaca,
sve drugo je bahatost i preseravanje,
eto i od tuda baš to, ta razlika u cijeni struje,
naime bolje bi bilo da si te nofce gladnima dala.
figu....da želiš davati gladnima, s puno novaca il malo, kupovala bi gdje je povoljnije i stalno davala gladnima,
no onoj gore svijesti jasno je da to nije tako, tek tvoja floskula, jer da imaš para ko dreka kupovala bi najskuplje (dakle za gladne opet ne bi imala).
fora je te knjige upravo u tome da se kupuje ono vrijedno, a ne skupo!
;PPP
i tu je caka glede visine računa, gorčine prilikom njihova plaćanja i slično.....

ma klinac krasan..
moj penzić ostavi teči vruču vodu ..nekad i od jutra dok ne dođemo s posla.. na trofaznom protočnom bojleru..pa kuham na struju...jer nemamo plin..a plinska boca uz njega baš nije najpouzdanija i tako to..

patku mu... vi ste ko oni koji zastupaju teoriju: ako te nešto boli znači da si živ..

a moćeš čist lijepo biti živ i bez da te što boli..i bez računa za plaćanje...

a ništ.. ja se bum onda počela radovati vašim računima.. glavno da smo svi sretni :)))

pogni, uvijek postoji riješenje :))
naprosto isključiš bojler i nema tople vode
a glede bacanja vode (ekološki) ne žderi se
vodovodnim cijevima dok dođe do potrošača 60% u zemlju ode
(naravno da i tu prolivenu nedostavljenu vodu mi plaćamo,
ali zašto? kao i obično samo 2 rješenja postoje:
a) šutit i plaćati nemar neodgovornost prema generacijama koje dolaze recimo zagrebačke vodoopskrbe
b) počet se bunit, prozivat, odbijat

ali kao i obično gro odabire i nalazi 3, rješenje:
šutit i čekat da netko to namjesto njih riješi, u red dovede, a do tada sam jambrat na iznos računa koji stiže, sebi u brk ili drugome u bradu, bez ikakvih akcija

e pa sad, to nejde tak, bez akcije nema ni promijene, ništ ta iz Edi majka sonfga žena hare krišna niti raj ne propovijeda, sam je realna

putujući, nije tema za blog moj penzić koji se gubi.. momentalno još može ostajati sam doma kad mu se sve pripremi, a grćevito odbija plaćenu pomoć sa strane koja bi bila u kući..a mi moramo na posao....

ponekad si uz svu organiziranost nismo u mogućnosti pomoći..

prijateljica mi preko puta kuće ima starački dom.. pokušala sam da je tamo u dnevnom boravku..pa niti to ne želi..
teško je sa nekim tko hoda ko bicikl.. a mozak pomalo posustaje..

al vi cure meni svaki mjesec ovdje cifru od pokojeg računa.. malo većeg..
ja ću se beskrajno radovati..
što je to vaš račun i što ga ja ne moram platiti :)))

Pogni, vidim ja da tebi ništ ne fali. Ti se malo buniš, ali opet sve isfuraš. Dakle, nisi ti ta kojoj treba lekcija iz računa.

Isto tak ostaviš tringelt, tak si napisala, što je pohvalno. Eto, i tako teče novac :) Cijeniš nečiji rad, pa će drugi cijeniti tvoj.

ma ne bunim se ja...
što potrošiš moraš platiti..to je tak normalno..
al nigdje ne piše da se tome moram radovati..

radije bi s tim nofcima otputovala u toplije krajeve..recimo..ili...

ma ne valja ti posao!!! zemti gajde čitaš li ti mene?
sve dok funkcioniraš po principu ak je meni crkla krava, mam mi lakše ak bu crkla i susedova,
računi će ti biti sve veći i veći ;))))))))
nedam svoje račune! volam ih plaćat :)*
ta žena koju nisam čitala a od Ede opjevana govori o tome da letvicu trebaš dizati ili spuštati onako kako je tebi gušt i čef, ne gledat susedu prek plota, već živjeti samo za sebe zbog sebe. upoznati sebe i shvatiti što te uistinu veseli i treba , a što je tek nadmetanje s drugima. ili još gore što je danas većma slučaj, sa standardima koja nam nameće marketinška industrija :)

Ne moraš se radovati, ali ne smeta :) I puse davati računima :)) Ja puse dajem ekranu kad plaćam telebankingom.

coco..???
zabogamiloga..
kako možeš ne ostaviti tringelt konobaru, frizerki...
to je normalno..

Putujuća, moram poslušati Edu Majku, ne znam koja je to stvar.

Pogni, uvijek ostavim tringelt. I zaokružim svotu. To je pravilo.

Putujući, daj link na Edu

ja samo znam da se bum sjetila vas svaki put kad dobim račun :)))))))))))))))))
i slatko se nasmijala...


al, kad bolje razmislim još bih bila sretnija da svoje račune mogu nekom proslijediti da ih plati..
sreća bi onda bila potpuna..
vidla bi poštara.. cmoknula račun..
i proslijedila dalje :))))

evo primjera he he pravog iz života:
dojdu meni dva klošara (a svi znaju da sam duhanoovisnik i duhanska indistrija bi propala da ja prestanem pušit) i žica me pljugu, čmrljim, love nemam, par pljuga v žepu, banke zaprte i tak to, no ipak mu dam, traži on mene još koju kunu, o mater ti mislim si (sad još ak mu dam kunu koju i nema pljugi koje pušim morat ću kupit skuplje i njente, nebum imala dost), no dam mu još i kunu, dvje i mislim si glupačo do sutra zjutra buš na psihijatriji bila ak ne bu pljuga koje pušim, i tak idem ja dalje, okrenem se na peti (bankomat ne dela) eto opet njih....meni u džepu praznina i opet me pljugu traže, otvaram škatulju, sam 5 komada do jutra, sranjce, ajd dobro - 5 ko ni jedna, opet im dam pljugu, dojdem na trafiku (trebalo mi sam da pređem zebru) i gle čuda, em imaju pljuge koje pušim, em me ženska uz ispriku pita dal bi uzela škatulju koja je otvorena. Ok može, evo ti novac, ona me gleda i kaže: ma neeeee, za džabe. Ha??? Ma nemojte me zekat, tja jedna pljuga iz škatulje fali, evo vam lova. I neće žena uzet....hma, hma.....to je ta priča .... stvarno začudna, a u biti cijeli život mi je tak.....zadnje daš vraća ti se duplo a da ni ne trepneš......neki ti zakoni čudni

jupi Koko. Jupi ta Hej. Jupi i meni.
Eto uspjeli smo, sad će se i pogni počet kad primi račun smješkat il smijat, možda ne veselit ali svakako više ne niti mrštiti ;))))))))))))))))))
he he he

Eto :)))) Već djeluje :)

:))))))))))))))

aha :)*

Eh da, jupi i Edo majci :))))))))))))

(koji ju opjeva no dobro bar spominje)
:DD

Hej, a gdi je link Edin?

:))))
ma menu u stvari zanimljivo i od biblije ponavljano da nisi bogat ako puno imaš, nego ako malo trebaš..

i naslušah se teorija o siromaštvu i bogatstvu..

a u konačnici uvijek dođe na isto: ako imaš za zadovoljavanj onih osnovnih životnih potreba ti i tvoja obitelji i jednu kunu više.. o novcu ne razmišljaš kao o nečemu najbitnijem u životu..i možeš se zezati i ljubiti račune...

ali kad nemaš.. onda ti je novac najbitniji.. a račun- glavobolja..
a knjiga u kojoj te uče da moraš voljeti svoje račune- čista provokacija..

Pogni, ako budeš imala priliku, ne bi bilo loše pročitati tu knjigu. Kako god ti se činila.

ma neee...pogni nije tak
ček odem gazdarici nać link
(kad već praznih ruku navrnuh i ostadoh)
:))

joj...još kad bih znala kak se stvar zove,
sam mi refren sa Hejlicom u ušima zvoni :((

Vidim, traži se link :)))

coco.. dugo godina sam bila jedini investitor četveročlane obitelji..ako se izuzme tatinih u to doba 60 dem mirovine..
jako dobro znam kako je biti faktor 1.. sa planiranim..a još gore sa neplaniranim troškovima..

danas je to potpuno drugačije..

al da sto knjiga pročitam.. niti me se prije moglo uvjeriti..niti danas da se mogu radovati računima..

jer da nema računa... moja malenkost ne bi niti išla na posao..
i sreća do neba :))

Fakat? Mislim da ne bih mogla raditi nešto što ne volim. I nisam mogla. Dala otkaz.

eh pogni, što nisi rekla ranije.
pa sad je sve jasno. J.Hay niti ne kaže da se trebaš radovat plaćanju računa i za druge :(
a na tvoj račun očito sjeda još troje ljudi....stoga,
eto, velikodušno ti se oprašta mrštenje,
no uz račune kaj će ti još i izborano čelo??
Osim ak uz njega ne dobiš jednog il obojcu onih čelista kaj su prek youtuba poharali cijeli svijet ;))))

najstvarnije..
da ne moram plaćati račune, znam dobro u čemu bih uživala i gdje bih bila..
Imamo li životnog izbora ne raditi??
ja nemam..
zato sada radim više da jednog dana nebih morala raditi- ništa..

Koko, nemrem nać tu stvar, a blogeri su vrlo nekooperativni
(hihihih pitam se zašto????? zašto? i to baš prema meni ;DDD

putujući..
oćeš reči da ta dama koja je napisala knjigu..nije pisala knjigu za obiteljske ljude, nego za samce ili one koji plaćaju isključivo svoje račune???

e takvih ima malo..
ako ništa drugo ljudi imaju djecu, starce..životinje.. i što.. da bi se uklopili u šablonu moraju i djecu natjerat radit ili..

pogni, ne znam, uistinu knjigu nisam čitala, jer ni sama ne volim knjige koje nude recepte za sreću iako smatram da sve što žena reče (koliko sam shvatila prelistavajući) stoji kao ispravno. i funkcionira glat. al ne kao štreberaj (dođe tebi račun i ti sad snagom volje smiješ se veseliš, a u biti veselje ne dolazi iz tebe, iznutra već tek privid gluma recept laž.
to je kao one knjige uvijek budite veseli i svi će vas voljeti. ma oću krcka! il me voliš il ne. fajrunt. pucaju ljudi ko lubenice trudeći se po receptima za sreću živjeti.
promijena mora doći iznutra, a njezina knjiga je tek onaj možda kod ponekih rijetkih okidač, buba u uhu, pokretač za suštinske promijene i razmišljanje.
uf..........a što se napisah.....

ajd..nahići sva ta moja slova u vreću i put Jakuševca (sve što prodaš bez provizije poklanjam ;)))))
a ti vidi što ćeš s time...da l za račune ili neke za dušu vesele sitnice :)

meni rečeno ima smisla, a još nisam knjigu pročitala...ali budem...
pozitivno iskustvo u nekim područjima to potvrđuje...

evđeka, Edo majka probo i viš da pali.
gazdarice, link treba RI mislim 44 zahvalit, a i tekst :

Bio sam u kafani kod debelog
to je selo do mog
opet smo se zarakijali
tekmu gledali

Navijali, plakali, smijali
dok smo meze imali
e, a kad je nestalo meze
poce prica bez veze

Debeli radi sranja
rek'o kumu da me odveze
kum mi kaze ne moze
pio pive ceske

Sta cu, reko, ljudi
odo ja sad kuci pjeske
a noge mi teske
sve je to od cuge

Ceka me tri kilometra
imam cetiri pljuge, nema mi druge
moram kroz ono polje do americke baze
pa od sumarka do groblja
moram pratit' one cetiri staze

Picim ja, a mjesecina prati
vec sam blizu baze, cuju se agregati
tu cu se popisati i usput istegirati
ma nista zato
nek me tuzi americki nato

Nek me tuze kad sam pjan
boli me briga
nek mi rade sta god hoce
nek me sada vide kako rigam

Hajde, izadjite svi iz baze
da vas prebijem
jebo li vas onaj supak Eminem
da vas jebo

Pros'o sam kraj baze
ulazim u sumarak
s desne strane mi je
od potoka jarak

Sve je oko mene mracno
i to mi je strasno
pogledam na sat
ono dvanest sati tacno

Nesto iza mene susnu
ja stade ko pod rucnu
pogledam iza sebe
reko, ko ga jebe

Nastavim dalje
iza mene susti ko ludo
od straha mi se vec uvuklo
moje desno mudo

Ma, reko, to je ludo, Edo
ti ne vjerujes u ove stvari
sjetih se prica o prikazama
sto pricaju stari

Okrenem se naglo
totalna tisina
nastavim hodat' dalje
iza mene cuje se zivina

Cuje se stampedo
neki glas se dere
Edo, sad si gotov
trcim ko da u guzici imam motor

Od silnog straha poceo sam moliti
Allaha, Isusa i Krisnu
od silnog straha
u gace ja pisnu

Reko, smiri se, Edo, ba
sve je to u tvojoj glavi
pogledam desno vidim tam
nesto je u travi

To je sigurno, ma, reko
sigurno neki pas
kad se zacu glas kaze
Maajka, eto nas

Tjesim se ko fol
sigurno je alkohol
sigurno kumova trava
u svakoj koski mi strava

Reko sam sebi
Edo, sve je OK
sjeti se one knjige
od one Louis-e Hay

Misli pozitivno
evo, tu je kraj sumarku
zacu se glas kaze
drugi put cemo ti jebat' majku

Ref. 2x
Mi smo prikaze
ne trazi dokaze
nemoj trazit' nas
vristi na sav glas

Jos kilometar do kuce
a srce mi tuce
groblje je lijevo
reko, sad sam jos gore najebo

A mozda i nisam
ja sam jedan dobar insan
mozda ima srece
pa da mirno zavrsi vece, al' nece

Iz jednog mezara
izlazi nesto ko para
tu se nesto ukazalo
djedu pricala mi stara

Na putu ispred mene
izleti crna macketina
vidim je jasno, vec sam reko
osvjetljava mjesecina

Joj, joj, Boze moj
macka na putu ceka me
ne bjezi, kad sam joj pris'o
ona rezi

Prolazim kraj nje
pravim se ne obracam paznju
razmisljam o pecanju
i mesu na raznju

Razmisljam o muzici
o laninoj guzici, hip hop-u
a jebena macka
me prati u stopu

A onda se zacu onako glas
ko u placu kaze
na tebi je red
zadnji put ti se izvuk'o djed

Sjed, blijed, pocnem trcat'
do kuce sam par koraka
vidim, upaljeno svjetlo
dobro, budna je majka

Otvaraj, stara, stara
de otvori vrata
tise, Edo, sine
znas da spava ti tata

Trebalo je dva sata
da se smirim, familiji da kazem
svi su mislili da umisljam
serem i lazem

Jedina koja mi vjeruje sve ovo
je moja majka
jedino ona shvaca zasto se
i sada bojim mraka

Ref. 4x

:)))

imam običaj pročitati biografije pisca mudrih misli..

mislim da je dotična gospođa mogla sve napisati u jednoj rečenici.. i prodati recept kak si promijeniti život..
- udati se za bogatog biznismena (kao ona)

kad se udaš sa bogataša..kad on zarađuje lovu..onda ti možeš ljubit svoje račune..

poslije rastave pobereš si love dovoljno za start dalje.. prodaješ mudre misli.. otvoriš svoju izdavačku kuću.. i ljubiš račune dalje..

evo i muzički link visoke kvalitete, a potom još puknem, i onaj ofocial :))
Fala RI :))
http://www.youtube.com/watch?v=SczlYtpmeM4

Hvala, hvala, Putujući, evo mećeg ga na vrh bloga :)))

RI41 zaslužan za okončanje potrage :)*

Pusa RI, on je dobar dečko :))

pogni, eto meni su ti 45. curkama hihiih o kojima ću sad pisat + - koja je. ne bi vjerovala, sve one koje su se debelo dobrano bogato udale, nesretnije su od eto mene vake bijede. život bez izazova, život bez padova, u stalnoj sigurnosti degradira, osobito ako većina oko tebe ne živi tako. imaju veliki kompleks manje vrijednosti u odnosu na druge i stalno bezuspješno pokušavaju dokazati da nisu samo očuvane, super zbigecane supruge, već da one vrijede. prestrašno ih je gledati i slušati. zadnja stvar koju su u životu postigle je bila - bogata udaja. prošlo je 10, 20 godina i one se u tome razdoblju više ni pred sobom ni pred drugima nisu imale čime dokazati. izazov je taj koji nas čini ponosnima sobom, svaka prevladana prepreka....i vjeruj mi, niti jednom djetetu ne bi bilo lako, da sva djeca uspon savladaju na vlastitim nogama oni jašuči na tatinim leđima. u prvo vrijeme je fora, dijete se cereka koji su umorni, znojavi luzeri, no kad se dođe do cilja, i kad jahač na tatinim leđima vidi sretna, ponosna na sebe, ozarena lica ostale djece počinje taj jad i tuga poput onoga koji te dobroudane osjećaju, akumuliraju godinama do potpune frustracije. tim više glede djece, djce se na kraju jahaču počnu beljit da je pekmez, a ovim ženama bogatima jedini je gušt što kad vide svijet oko sebe vide ponekad i zavist i time se naslađuju. ali naslada nikada nije sreća. ona je tek jeftina kompenzacija vlastitog osjećaja nemoći, beskorisnosti, praznine koja nastaje kada osim bogate udaje se ne postižu nikakvi drugi rezultati

lol....sorry svima na ovolikom broju slova. mrvku sam se zanijela, uživila.
ajd gazdarice nadam se da mi ležarinu nebute naplatili po tarifi zagreb parkinga (hihihihih uvijek me, kad to vidi, veseli kaj nema ketača) :)))

2 m mi netko popalil :O
vidiM
nemaM
:)