Laprdarij

Radim s mladim znanstvenicima. Među najstarijima sam iako je predamnom još petnaestak godina do penzije. Što je zapravo super osjećaj :) Čudno je to, nekad kad sam se zaposlila bila sam naravno najmlađa. Pa sam duugo bila najmlađa. I onda sam takoreć preko noći postala najstarija. Kad sam došla u ovu firmu u nekoliko godina sve se promijenilo, sastav ljudi se okrenuo u korist mlađih. Kratko sam uživala biti u srednjoj generaciji..

Iako sam među najstarijima, zajedno s jednim bivšim saborskim zastupnikom, nas dvoje smo po stavovima i ponašanju među najmlađima. E, kako se mi znamo zezati! Kad su maškare, mi se maskiramo, kad je nogometno prvenstvo, mi nosimo majice i kape sa šahovnicom (inače nemam pojma o nogometu, ali kad je tulum tu sam). A mladi nas gledaju ispod oka i tko zna kaj si misle, ni ne zanima me. Oni su, uglavnom, jako ozbiljni. I slabo se druže međusobno, koliko vidim.

Već više puta vodila sam razgovor s mladim znanstvenicima o znanosti. Jer kad si mladi znanstvenik sve ti imponira. I nekako se osjećaš važnim jer si eto u poziciji da pridoneseš općem svjetskom znanju, a i sam si na izvoru svog znanja. Dostupno ti je sve što se zna u/o nekom području. Wow! sjećam se ja tih dana :) I to je prekrasno!

I sad slijedi nekakav ali.. Da, lijepo je to i krasno, ali - pričam ja njima - znanstvenik je prije svega svjestan koliko ne zna, i kad nešto zna mora mijenjati stajališta/gledišta da provjeri svoju tezu. Znanstvenik mora imati širinu. Pravi znanstvenik nikad ne smije reći kolegi - to je glupost, ili to ne može biti. Mora pokušati razumjeti s koje pozicije mu kolega priča, i mora razumjeti sve polazne točke svojeg kolege. I ako se ne slaže s rezultatima, ne smije ništa odbaciti kao nemoguće. Jer nikad se ne zna. Možda mu se ovaj čas čini nemoguće, a sutra će sve biti drukčije.

Velika je klopka u znanosti - predrasuda. A znanstvenici nisu, kao ni ostali ljudi, cijepljeni od predrasuda. Učim ja mlade znanstvenike kako se moraju boriti protiv predrasuda. Naš je posao uglavnom kreirati nekakve krivulje na temelju eksperimentalnih mjerenja. Tu nastupa matematika i izvođenje funkcija na temelju točaka. E, to je jako opasno područje. Jer nije rijetkost da se dobivene točke prilagođavaju nekoj teoretskoj krivulji, tzv. aproksimacije (jer je to ziheraški i provjereno), umjesto da je obrnuto - da se krivulja vodi točkama. Ako ponovljena mjerenja ukazuju da postoji neko odstupanje, onda to treba poštivati. I najveća otkrića leže upravo u tim odstupanjima, u točkama koje nikako ne možemo uklopiti u neku krivulju i u razjašnjenju zašto dolazi do njih.

Znanstvenik MORA biti otvorenog uma. I u svakom času mora prespitivati samog sebe. I biti spreman odbaciti svoja posljednja otkrića jer je naišao na neka nova. Nema uspavljivanja! Jer mi smo samo jedna točkica na višetisućljetnoj vremenskoj crti koja se pruža iza, ali i ispred nas.. I tko misli da živimo u dobu velikih znanja, vara se... Mi smo samo jedna točkica na vremenskom putu...

Kao reče jedan moja kolega: znanost je način života. I on je izabrao znanost. A ja za sebe tvrdim, znanost je izabrala mene. Tko će ga znat tko zapravo bira...

Viš, frajer u nicku ima broj mobitela, tako barem izgleda. Valjda je frajer, nisam gledala. Da ja metnem broj žiro-računa? Možda kaj kapne

No, da se držim teme. Čim dođem na iskricu, želja mi je napraviti nekakvo istraživanje. Zato su mi ove ankete super. Iako sam pozaboravljala linkove gdje se mogu vidjeti njihovi rezultati.

A da napišem knjigu o znanosti? Zvat će se "Znanost i vjera". Ne, "Znanost-vjera-umjetnost". Ili samo "Znanost i umjetnost". I u toj knjizi ću razjasniti svoje viđenje svega toga.. Točnije, svoja viđenja..

Jedino što bi to bila jako kratka knjiga. Postoji puno znanstvenika koji su istovremeno i umjetnici. Također znanstvenici koji su i vjernici. Nijedno ne isključuje drugo. I sve ima zajednički nazivnik. E, o tom zajedničkom nazivniku bih pisala. Ako netko nije niti znanstvenik, niti vjernik, niti umjetnik, što je? Pčela radilica. Ili ratnik. Ili niškoristi. I njih trebam nekako uklopiti u knjigu. Znam! Knjiga će se zvati "Izgubljeni i nađeni"

Jedan od radnih naziva mojeg doktorata bio je "Stvaram i razaram" :) Riječ je o ekološkoj razgradnji nečega što sam sama stvorila.

A imperativ je "Počisti za sobom!"

Kak miriši na blogu :) Čist mi je žal otiti.. Ali mora se..

Pročitah upravo neki blog niže. Dobitak na lotu ili večer s prijateljima? To me podsjetilo na jednog prijatelja koji stalno iščekuje dobitak na lotu, i davio me s tim. Ali fakat davio. A istovremeno je patio za bivšom, jaaaaako patio, i da bi se on njoj vratio. I pitam ja njega jednaput - da dobiješ na lotu je li bi se i tada htio vratiti bivšoj? Očekivala sam - DA. A on kaže - nisam siguran. Toliko o ljubavi..

Outlier(s) ;-)

Coco, kad netko nije niti znanstvenik, niti vjernik, niti umjetnik..niti.. nego kako ti kažeš niškoristi..
onda taj niškoristi odvozi smeće sa tvoga praga..da nema tog niškoristi, ugušila bi se u smradu.

Olako kategorizirate ljude. Večina onih koja je sebe nazivala znanstvenicima nije postigla ništa za čovječanstvo..ili je postigla daleko manje od onog niškoristi koji odvozi smeće..

Nisi valjda to mislila ozbiljno. Ovakva, najblaže rečeno, čudna podjela...

(''Ako netko nije niti znanstvenik, niti vjernik, niti umjetnik, što je? Pčela radilica. Ili ratnik. Ili niškoristi.'')

Zar znanstvenici nisu najveći ratnici i radilice ?!
Trebali bi biti. Inače su kvaziznanstvenici.