Laprdarij

Čitam Styxinu priču, i obuzela me sjeta. Sto i prva slična priča. Jurnjava cijeli život za nečim da bi u jednom trenutku sve postalo besmisleno, a vrijeme 'izgubljeno'.

Jer kao da svi hodamo s ogledalima ispred sebe. S ogledalima u kojima ćemo ogledati sebe onakvima kakvi želimo biti, ili mislimo da trebamo biti. (O)Gledamo se (u) tuđim očima, i procjenjujemo se tuđim kriterijima. (I od tih ogledala ne vidimo u daljinu)..

Stalno provjeravamo: Jesmo li se uklopili? Jesmo li postigli dovoljno da nas drugi cijene? Je li nam je kuća dovoljno velika, sređena, vrt uredan, lokacija cijenjena, je li odgovarajući auto stoji parkiran ispred, jesu li nam djeca lijepo obučena, ponašaju li se pristojno, jesu li odraz nas i naših stremljenja.. Je li nam je partner netko koga se nećemo sramiti, jesmo li mi dovoljno mršavi, dovoljno visoko pozicionirani, je li nam je plaća za pohvaliti, krug ljudi u kojem se krećemo cijenjen..

A gdje smo mi? Nigdje. Postoji samo naš odraz u tuđim očima.

I dođe dan naplate. Kad shvatimo da se drugima živo fućka za naše kuće, aute, obleku, pozicije.. I da se nama fućka za njih i njihove ukrasne omote..

A ono što fali je - čovjek. Fali lijepa riječ, toplina, osmijeh, razumijevanje, dozvola da budemo nesavršeni, nesigurni, sramežljivi, da blebnemo glupost i ne budemo odmah pribijeni na stup srama..

Zaboravili smo na - ljubav.

pred 20-tak godina kad mi je jedan tata javio da ne može po čopor djece na trening, sjela sam u auto u piđami i šlapama i otišla po njih jer su me čekali vani..
kako to obično bila..zaustavila me policija..
na murjakov zaključak: pa vi ste u piđami????!!!! ja sam se počela smijati..
rekoh da idem po klince,,da požuri da me ne čekaju.. na što je on dodao ta njegovu ženu tako obučenu ne bi niti pod prijetnjom oružja dobio dobio van.

Ne uklapam ne nigdje po nekim normama..
Nisam se uklopila niti na blog..jer sam svoja..
i sigurno se neću u životu okretati iza sebe da sam ga potrošila na prilagođavanje "što će netko drugi reči"..
Segment posla je nešto drugo.. jer koliko god me sa strane gledaju kao radoholičara..jedan dan nebih radila..da to ne moram..

suseda ja s križem ispred sebe i češnjakom oko vrata hodam okolo

ma nismo zaboravili na ljubav. samo prečesto očekujemo da netko drugi napravi prvi korak

jutro Koko :)

osim toga u društvu uvijek mora biti i netko tko služi za ono: jel se sjećaš kad je ona.... i hihiihih hahahah... pa onda je..uhahahhhaha.. e ježi ga.. mojih bisera ima puuuuuuuno :))))

a gdje je ljubav?..uistinu:-(

Jutro svima :) Pogni, tak i treba biti. I meni se dogodilo da odem u pidžami autom. No, znala sam se zamisliti, kaj ak doživim nekakvu pormetnu ili mi se auto pokvari i moram doma tramvajem, nekak ne bi da moju pidžamu svi gledaju. Moja pidžamica je moja intimica.

Roman, ti si se osigural sa svih strana. I, jel djeluje?

Koko, naručiš taxi, pa te bu samo jedan par očiju zabezeknuto gledal :))

Meija, pa nulti korak bi trebao biti - ljubav. Sve treba započinjati s ljubavlju, a ne jednog dana se pitati - tko će prvi pokazati ljubav

ljubav je kad vidiš svoj odraz u tuđim očima

ljubav je kud se god okreneš..
samo je treba vidjeti..ljubav je i kad si gledaš djecu..i kad gledaš lijepo vrijeme...i kad se veseliš što je prijateljici rođendan...
ima i sreće i zadovoljstva na tone..samo trebaš naći svoj model sreće..a ne kopirati tuđi..

pa da, Koko....ali ljubav se pokazuje

pogni, kad sami sebe limitiramo uobičajenim objašnjenjima kae ljubav, onda se fakat možemo pitati di je :(

Tak je, Pogni. I ako gradiš kuću s ljubavlju, jednog dana nećeš to vrijeme smatrati izgubljenim.

ljubav se ne pokazuje

ona se živi

nego kaj Romane? crta? o njoj se priča?

znala sam da ćeš to odgovoriti :)

a kako se živi ako nije stvarno oblikovana?

drugi nek pričaju,živi ju

Meija, pa baš si ti imala zapise na koje sve nečitljive načine muškarci recimo pokazuju ljubav.

ljubav nije potpuna niti je pojam povezan samo sa muškarcem i ženom..
ljubav je i kad ti mačak nađe put u sobu i mrnjaaaaaaaaaaauc...
kažu da je ljubav u nama.. ne znam puno o tim teorijama..ali ima nešto..

kako sam se radovala ovom produženom vikendu..ostavila posao iza sebe.. meni je danas sve ljubav.. i skuhana kava koju sam dobila ujutro u krevet..

ljubav djevojčice s šibicama i ljubav paris hilton je ljubav

Koko, stvar je u emotivnoj koordinaciji. niš više. a kad to šljaka, onda ćemo ljubav prepoznati i tamo gdje je drugima nevidljiva..

eto ti primjera
On: obuci se toplo, zima je
Ona: (pa njemu je stalo do mene)

to je isto ljubav

ili:
Ona: (budala, kaj ga briga da li mi je zima ili ne. da je kajčemu kupil bi mi onu jaknu)

karikiram, naravno :P

samo se drugačije manifestiraju

I sve je ljubaaav, kaže Parni Valjak

http://www.youtube.com/watch?v=VznoAJJeq6w

Bare

:)

vi o ljubavi a 1 maj,mislim ono ajmo revoluciju dizat na iskrici

Romane, a slogan bi bio? :)

meija, ne karikiraš...tako je to otrpilile..

al meni je ljubav..i ovo pisanje s vama....
koju ću nastaviti drugi put..jer lijepo vrijeme zove....

zarobit administratore moderatore,sva vlast iskričarima i tak

Romane, ja slavim praznik nerada, ne bum danas ništ delala, a bome ni sutra ni do utroka. Idem na plažu, možda se i okupam ak baš ne plivaju sante leda..

ŽIVIO PORIN

na moru

je fakat..idem se i ja grliti sa sunčekom na terasi, dok mi se kućni duhovi trajno ne probude :)

lijep vam dan...
i kak kaže Roman, ljubav se živi. a prvi korak i nije teško napraviti. samo ako se želi

mah-mah...cmu-cmu :)

Kak me živciraju ljudi koji rade građevinske teške radove baš kad se ja odmaram. Do sada sam čula ptičice, a sad betosnku mješalicu i nekakve daske lupaju..

Na moru :) Niknuo mi je peršin, ali mi je pasiflora smrznula. Kažu, bilo -17 jedan dan.

Bok, Meija i uživaj :)

Romane, čuvaj nam kvart. I nemoj previše revolucija dizat, jer ga neću prepoznat kad se vratim :)

e koka a dolazak iskričara na more ha

znaš onu sliku

Haha, koju sliku?

ona ko dolazak hrvata,samo ovo su iskričari na slici i dolaze na more s isukanim oružjem

Romane, možemo otvoriti putnu agenciju (gorivo za autobus već imamo) i povezivat iskričare diljem lijepe naše

a ženski živalj pada pod najezdom iskričara

e i ženski živalj eu

Obzirom na temperaturu, ta oružja bi bila više usukana nego isukana :)

tam kad uđemo nema diskriminacije,sve odreda ima da padne

Uh, uh, ko Turci.. a ono zagorski galebovi

Ljubav moraš imat u sebi da bi ju vidio oko sebe.

(I lagana pomoć oko zvuka miješalice: pretpostavi kako ljudi koji nešto grade u tvojoj blizini, uživaju u stvaralaštvu. Radije im odnesi po pivu i podijeli entuzijazam s njima. Ako odeš u spavaćici, možda potakneš produktivnost)

ajd uživaj

Niš, idem ja organizirat ovo ženskadije što poznam, pa da budemo spremne :) Zbit ćemo se u redove i kolone, pa da vidimo tko će prvi pasti iscrpljen

ergo moram smišljat plan za revoluciju na iskrici idem u ilegalu

Ergo, sladak si! Ne bum im odnesla pivu jer dok se dela, ne pije se. Ali se ne bum bunila, eto.

Pozdrav, idem

Bit na miješalici bez pive je osmi grijeh. I zacrtani put u neuspjeh.

Romane, prvo osmislit kodne nickove. Ne ide se u revoluciju spuštenih gaća. Nije '69.

„ Čitam Styxinu priču, i obuzela me sjeta. Sto i prva slična priča. Jurnjava cijeli život za nečim da bi u jednom trenutku sve postalo besmisleno, a vrijeme 'izgubljeno'.“

Nema „izgubljenog“ vremena, samo iskorištenog. Pitanje je kako si trošio i potrošio. Jesi li uživao u konzumaciji i načinu na koji to činiš ili si konzumirao na način i zato što svi tako rade na taj način. Jer, kad nešto izgubiš, postoji vjerojatnost da to i nađeš, a prošlo vrijeme ne nalaziš. Potrošeno je. Kao WC papir. Ne možeš reciklirat. Prošlost je potrošena sadašnjost.

„Jer kao da svi hodamo s ogledalima ispred sebe. S ogledalima u kojima ćemo ogledati sebe onakvima kakvi želimo biti, ili mislimo da trebamo biti. (O)Gledamo se (u) tuđim očima, i procjenjujemo se tuđim kriterijima. (I od tih ogledala ne vidimo u daljinu)..“

Da li je zrelo procjenjivati sebe tuđim očima i tuđim kriterijima? Smatram da je ovaj način pogleda i procjene karakterističan za preadolescentno i adolescentno doba. Istina, neki ljudi ne sazriju nikad. Ne osamostale se kao osobe, jedinke, nikad. Samozavaravanje je česta pojava. Možda je lakše podržavati sliku koju drugi slikaju o nama, jer nam se ta više sviđa.

„Stalno provjeravamo: Jesmo li se uklopili? Jesmo li postigli dovoljno da nas drugi cijene? Je li nam je kuća dovoljno velika, sređena, vrt uredan, lokacija cijenjena, je li odgovarajući auto stoji parkiran ispred, jesu li nam djeca lijepo obučena, ponašaju li se pristojno, jesu li odraz nas i naših stremljenja.. Je li nam je partner netko koga se nećemo sramiti, jesmo li mi dovoljno mršavi, dovoljno visoko pozicionirani, je li nam je plaća za pohvaliti, krug ljudi u kojem se krećemo cijenjen..“

Potreba za prihvaćanjem je oke ako ta socijalizacija ne ugrožava naše JA. Materijalizam u pretjeranom obliku. Pokondirenost. Prezentacija. Demonstracija. Pogrešni motivi. Pokušaj vladanja u mikro svijetu obitelji. Projekcija vlastitih neuspjeha na potomstvo. Dobrovoljno ropstvo.
Sramiti se partnera? Veću idiotariju već dugo nisam pročitala. Možeš se samo sebe sramiti. Sebe i svog izbora.
Krećemo li u osvajanje ciljeva radi svog zadovoljstva i potreba ili zato da nas drugi cijene, određuje zrelost osobe. Jednako i izbor partnera.

„A gdje smo mi? Nigdje. Postoji samo naš odraz u tuđim očima.“

Naravno. Postoji samo odraz u tuđim očima, jer ti ne postojiš. Osim materijalno. Ti si oni.

„I dođe dan naplate. Kad shvatimo da se drugima živo fućka za naše kuće, aute, obleku, pozicije.. I da se nama fućka za njih i njihove ukrasne omote..“

Da, a kad si ti procjenjivala ljude prema onome što nose, imaju, gdje rade i na kakvom su položaju, nije ti se fućkalo. Štoviše, birala si krug ljudi od kojih možeš izvući korist, a koje zoveš prijateljima. Jednako i tebe su birali po istom principu. Nevjerojatno je kako u vremenu kada se to događa to ti puno znači i usrećuje te. Ti si faca. U svojim i njihovim očima, kaj ne?

„A ono što fali je - čovjek. Fali lijepa riječ, toplina, osmijeh, razumijevanje, dozvola da budemo nesavršeni, nesigurni, sramežljivi, da blebnemo glupost i ne budemo odmah pribijeni na stup srama..

Zaboravili smo na - ljubav.“

Fenomenalno je kak se svi toga sjete u pedesetim. I onda podjetinje. Eto, ja dozvoljavam nesavršenstvo (a tko sam ja da nešto dozvoljavam nekome ili ne? Tko si ti ili onaj netko drugi da meni nešto dozvoljava ?).

anerak, o tome što si napisala..raspravljali smo u kokinom blogu "ovisnima o drami" ili tako nešto se zvao..
gdje se mičeš od ljudi koji ti smetaju za tvoj mir...
a poslije kad ti zatrebaju.. onda bi njihovu pažnju...

Počašćena sam ovako temeljitom analizom.

pogni..
uvijek se treba maknuti od ljudi koji diraju tvoj mir fizički ili mentalno..i uvijek treba potražiti pažnju kad ju trebaš..
i ne treba se puno sekirati..od nekog ćeš je dobiti..kakvu i što ovisno je o tome što nudiš za uzvrat..
jednostavno..zakon ponude i potražnje..

žao mi je što nisam čitala naprijed spomenutu raspravu..

Koko..ne bi trebala biti..
:)

Onda nisam.

:D

nosiš li sad ogledalo?

Nosim ga u ladicu, evo upravo sam si čupala dlake na bradi. Na suncu se dobro vide

hehe