Laprdarij

Već sam imala nekad davno zapis istog imena, ali skroz drukčijeg sadržaja.

Ovaj put je riječ o odrastanju. Svi su mi govorili kako djeca brzo rastu. Ali kad imaju mjesec dana, vrijeme stoji, S godinu dana nešto se malo kreće, ali više stoji nego ide. S 5 godina, ajde, već ide malo brže, ali još uvijek mili. A sad kad su na pragu tinejdžerstva, vrijeme leti!

Dosad su bili zajedno u sobi, a ja drugoj. I rekla sam sama sebi, dobit će svak svoju sobu kad zatraži. Dotad ćemo spavati u gotovo istoj prostoriji, odijeljenoj otvorenim vratima. Nekako mi se činilo da to ne bude skoro. No, vrijeme odletilo, i prošli vikend moj sinac izrazio želju za svojom sobom.

I sad se valjda osjećam kao većina roditelja. S jedne strane uživam kako rastu, razvijaju se, sve ide kako treba, a s druge sam svjesna prolaznosti njihovog djetinjstva, gotovo je, nema više mojih bebica, a do neki dan su još to bili.

Počinjem im smetati, zaključavaju se, telefoniraju poskrivečki, počinju tajne :) I svak hoće svoju sobu. Hja, dobro, to smo čekali i dočekali. Uz male preinake dobit će svoje sobe, i te preinake me čekaju ovaj vikend.

A ja selim iz njihovog prostora. Nakon 13 i više godina uspavljivanja, pričanja priča, osluškivanja kako dišu, brojanja udisaja u minuti..

I sretna, i sjetna..

niš se bitno ne mijenja....klinci smo mi nekad :)

ja sam svojega sa 5 godina pokušala odseliti u njegovu sobu..
godinu dana, ako ne i više čudno smo vukući dekice iz sobe u sobu..ili ja završavala u njegovom krevetu..ili on u mom..noću..

sad mu je 27 godina..
u njegovom krevetu je Ana..

i onda me na večer zovu da ih malo speglam.. što znači da se moram hititi na njih u krevet i dobro ih zgnjaviti..

:)))

E, da, moj sin je znao prije spavanja uvaliti mi se u krevet i kao slučajno zaspati u njemu. PA sam ga tjerala jer se nisam mogla naspavati, uzak krevet. Sad mi je žao.

E, sad moram ići